Krivična djela protiv zdravlja ljudi


U trinaestoj glavi KZ SRBiH sadržana su mnogobrojna krivična djela koja se odnose na zdravlje ljudi. Izvršioci krivičnih djela protiv zdravlja ljudi mogu biti sva lica, a za pojedina krivična djela protiv zdravlja ljudi mogu biti samo ljekari.
RADNJA KRIVIČNOG DJELA PRENOŠENJA ZARAZNIH BOLESTI (ČL.106 KZ)
Sastoji se u nepostupanju po propisima ili naredbama kojima nadležni organ zdravstvene službe određuje preglede, dezinfekciju, izdvajanje bolesnika ili neke druge mjere za suzbijanje ili sprečavanje zaraznih bolesti kod ljudi prouzokuje prenošenje zaraznih bolesti. Prema ovom članu Krivičnog zakona izvršilac krivičnog djela prenošenja zaraznih bolesti može biti svako lice.
KRIVIČNO DJELO NEPOSTUPANJA PO ZDRAVSTVENIM PROPISIMA ZA VRIJEME EPIDEMIJE (ČL.207 KZ)
Sastoji se u nepostupanju po naređenjima donesenim na osnovu republičkih propisa kojima se određuju mjere za njeno suzbijanje ili sprečavanje. Izvršilac ovog krivičnog djela može biti svaka osoba.
KRIVIČNO DJELO PRENOŠENJA POLNE BOLESTI (ČL.108 KZ)
Sastoji se u prenošenju polne bolesti na drugu osobu, što se vidi iz teksta zakona: “Ko znajući da je polno zaražen, vršenjem obljube ili na neki drugi način drugog zarazi – kazniće se zatvorom do jedne godine”. Gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi. I u ovim slučajevima izvršilac takvog krivičnog djela može biti svaka osoba, ako je kod te osobe svijest obuhvaćena umišljajem da boluje od polne bolesti.
KRIVIČNO DJELO ZAPOŠLJAVANJA LICA OBOLJELIH OD ZARAZNIH BOLESTI (ČL.109 KZ),
Izvršilac ovog krivičnog djela može biti svako lice, posebno ono lice koje odlučuje koje će lice biti primljeno.
KRIVIČNO DJELO NESAVJESNOG LIJEČENJA (ČL.110 KZ).
1. Ljekar koji pri pružanju ljekarske pomoći primijeni očigledno nepodobno sredstvo ili očigledno nepodoban način liječenja, ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere, ili uopšte nesavjesno postupa i time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja kazniće se zatvorom do 3 godine.
2. Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i drugi zdravstveni radnik koji pri pružanju medicinske pomoći ili njege nesavjesno postupa i time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja nekog lica.
3. Ako je djelo iz st. l. i 2. ovog člana učinjeno iz nehata učinilac će se kazniti do l godine.

U prvom stavu ovog člana Krivičnog zakona sadržane su četiri komponente; prvo, primjena očigledno nepodobnog sredstva; drugo, primjena očigledno nepodobnog načina liječenja; treće, neprimjenjivanje odgovarajućih higijenskih mjera; i četvrto, nesavjesno postupanje. Iz teksta zakona uočljivo je da su sve četiri komponente alternativno postavljene, što znači da je za postojanje ovog krivičnog djela dovoljna jedna komponenta, da bi iz nje proizišle odgovarajuće posljedice.
– Očigledno nepodobno sredstvo podrazumjeva primjenu izvjesnih sredstava u liječenju bolesnika, ali takvih koja nisu prihvaćena u medicinskoj nauci.
– Očigledno nepodoban način liječenja podrazumijeva sve one načine koji nisu u skladu sa medicinskim principima, odnosno, to su takvi načini koji su kontraindikovani u konkretnom slučaju, kao što je na primjer davanje morfina kod akutnog abdomena, ili stavljanje samo zavoja kod fractura aperta a bez učinjene imobilizacije itd.
– Neprimjenjivanje odgovarajućih higijenskih mjera podrazumijeva nepreduzimanje onih mjera koje se inače primjenjuju i preduzimaju u dijagnostici, terapiji, operativnom liječenju. Na primjer, operativni zahvat sa nesterilisanim instrumentima, ili zahvati u uslovima u kojima nije obezbijeđena sterilnost posla.
– Nesavjesno postupanje podrazumijeva zanemarivanje pacijenta, površan pregled bolesnika i postavljanje pogrešne dijagnoze, liječenje bez izvršenog pregleda i bez postavljene dijagnoze i sl.
Izvršilac krivičnog djela iz prvog stava ovog člana može biti samo ljekar, a ne svako lice.
Izvršilac krivičnog djela prema drugom stavu koji nesavjesno postupa pri pružanju medicinske pomoći može biti zdravstveni radnik ili ma koje lice zdravstvene struke, koje nesavjesnim postupanjem prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja.
Da bi postojalo krivično djelo nesavjesnog liječenja potrebno je postojanje pogoršanja zdravstvenog stanja osobe kojoj se pruža pomoć. Međutim, ako je izostala štetna posljedica usljed primjene neprikladnog načina liječenja, onda u tom slučaju ne postoji krivično djelo nesavjesnog liječenja.
NEUKAZIVANJE LJEKARSKE POMOĆI (ČL.111 KZ)
1. Ljekar koji protivno svojoj ljekarskoj dužnosti odbije da ukaže ljekarsku pomoć bolesniku koji se nalazi u neposrednoj opasnosti po život kazniće se zatvorom do jedne godine.
Radnja u izvršenju ovog krivičnog djela neukazivanja ljekarske pomoći sastoji se u odbijanju ukazivanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po svoj život. Nepružanje ljekarske pomoći odnosi se u prvom redu na postupak ljekara u slobodnom vremenu, mada takav postupak može biti učinjen i na radnom mjestu. Ljekar je zakonom obavezan da priskoči u pomoć kada naiđe na slučaj bilo kakve oštete ljudskog zdravlja. Prema tome gornji član Krivičnog zakona odnosi se kako na ljekare opšte prakse, tako isto i na ljekare specijaliste, dakle, na sve ljekare koji se bave ljekarskih pozivom (dijagnostički i terapijski). Znači izvršilac ovog krivičnog djela neukazivanja ljekarske pomoći je samo ljekar.
Odbijanje da se ukaže ljekarska pomoć bolesniku odnosi se samo na ona lica koja su u datom momentu zaista u neposrednoj životnoj opasnosti. Opasnost po život može biti apstraktna, potencijalna, ali opasnost po život može biti i konkretna. U ovom slučaju misli se na konkretnu opasnost po život.

Treba posebno naglasiti, da pružanje pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj životnoj opasnosti je opšta obaveza svih lica, bez obzira na njihovo zanimanje, pa prema tome izvršilac krivičnog djela nepružanja pomoći može biti svaka osoba, što se vidi iz čl.48 KZ SRBiH.
1. Ko ne pruži pomoć licu koje se nalazi u nepsorednoj opasnosti po život iako je to mogao učiniti bez opasnosti za sebe ili drugog kazniće se zatvorom do jedne godine.
Iz teksta zakona jasno proizlazi, da bi postojalo to krivično djelo, treba da se lice kome je pomoć potrebna, nalazi u neposrednoj opasnosti po život i da se takva opasnost po život blagovremenim pružanjem pomoći mogla otkloniti.

Radnja krivičnog djela nepružanja pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi (čl.185 KZ), sastoji se u ostavljanju lica nastradalom u saobraćajnoj nesreći ali samo od strane vozača motornog vozila. Ako je u saobraćajnoj nesreći povrijeđeno lice bilo tako teško povrijeđeno da je smrt odmah nastupila neposredno nakon nezgode, pa ako vozač motornog vozila ostavi takvo lice, onda u ovom slučaju, obzirom da je objekt ostavljenja lica bez pomoći mrtva osoba, neće postojati ovo krivično djelo nepružanja pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi.
Vozač motornog vozila odgovoran je za krivično djelo nepružanja pomoći licu nastradalom u saobraćajnoj nezgodi samo onda, ako je povrijeđeno lice ostavio bez pomoći nakon saobraćajne nezgode i da je to povrijeđeno lice bilo u životu.

Iz dosada izloženog, u vezi nepružanja pomoći licu u neposrednoj životnoj opasnosti, a u odnosu na izvršioca, jasno je da
– izvršilac krivičnog djela neukazivanja ljekarske pomoći bolesniku koji se nalazi u neposrednoj životnoj opasnosti može biti samo ljekar, dok
– izvršilac krivičnog djela nepružanja pomoći licu koje se nalazi u neposrednoj opasnosti po život može biti svaka osoba, a
– izvršilac krivičnog djela nepružanja pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi može biti vozač motornog vozila.

NADRILJEKARSTVO (ČL.112 KZ)
Krivično djelo nadriljekarstva je kada se izvjesno lice bavi liječenjem ili nekom drugom zdravstvenom djelatnošću, a da za takvo bavljenje nema odgovarajuću stručnu spremu.
Za postojanje ovog krivičnog djela nije bitno da nastupi oštećenje zdravlja ili teža posljedica.[/lang_ba]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.