
Autor: prim.mr.sc. Senad Međedović, dr.med.
Išijas
Definicija
Ishijalgična neuropatija je oboljenje koje nastaje oštećenjem kičmenih korjenova izazvanim prolapsom lumbalnih intervertebralnih diskusa. Obilježava ga bol u donjem dijelu leđa koja se širi u jednu ili obje strane stražnjice i spušta se po stražnjoj strani noge. Posljedica je pritiska na nervus ischiadicus (sjedalni živac), na bazi kralježnice.
Veliki socio-medicinski značaj išijasa proističe iz činjenice da je to jedan od veoma čestih uzroka radne nesposobnosti, odnosno bolovanja.
Etiologija
Prerano starenje i degenerativne promjene intervertebralnog (međupršljenskog) diskusa su svakako osnovni razlog ove bolesti. Najčečće, pri podizanju tereta iz nezgodnog položaja tijela (pogrešan pokret) dolazi do pucanja fibroznog prstena diskusa i prolapsa njegovog središnjeg dijela-nukleus pulpozusa (nucleus puplosum) koji vrši kompresiju na odgovarajući kičmeni korijen (mjesto odakle polaze nervi).
Predilekciono mjesto je između petog lumbalnog i prvog sakralnog pršljena sa pritiskom na prvi sakralni korijen. Rjeđi je prolaps između četvrtog i petog lumbalnog pršljena sa kompresijom petog lumbalnog korijena, a još rjeđi između trećeg i četvrtog ili drugog i trećeg lumbalnog pršljena.
Od ostalih uzroka važno je spomenuti loše držanja tijela, istezanja mišića, trudnoća, dizanje pretjerane težine, nošenja visokih potpetica ili spavanja na suviše mehkom ležaju. Isto tako, može biti posljedica upale sjedalnog živca koju u nekim slučajevima izaziva osteoartritis.
Klinička slika
U anamnezi pacijent navodi bol u lumbalnom dijelu kičme (lumbago), obično poslije naprezanja koja se širi ka zglobu kuka, niz natkoljenicu i list noge sve do prstiju.
Parestezije (izmijenjeni osećaj, osjećaj mravinjanja), nekad i hipestezija (smanjen osjećaj za dodir) u palcu noge govore da je u pitanju lezija korijena L5, odnosno ,oštećenje diskusa između četvrtog i petog lumbalnog pršljena. Kada se ove smetnje jave na spoljnoj strani stopala i malom prstu, riječ je o oštećenju korijena S1.
Ahilov refleks je snižen ili ugašen i to je najpouzdaniji znak išijasa. Bolovi se pojačavaju pokretima i naprezanjem (kašalj, kihanje, smijeh). Istezanje išijadičnog živca (podizanjem ispružene noge) dovodi do pojačavanja bola (pozitivan Laseg-ov znak). Mogu se naći i raznovrsni motorni znaci – najčešći nalaz je refleksni spazam paravertebralne muskulature koja predstvalja odbrambenu reakciju od bolnih pokreta.
Pokretljivost ovog dijela kičme je ograničena, naročito unazad. Može se javiti i hipotonija mišića, npr. glutealnih, a nekada i mišića cijele noge. Nemogućnost stajanja na prstima i peti posljedica je slabosti fleksora i ekstenzora palca i stopala.
Prolaps između drugog i trećeg i trećeg i četvrtog lumbalnog pršljena daje simptomatologiju od strane nervusa femoralisa – snižavanje, odnosno, gašenje patelarnog refleksa, smanjenje snage, hipotonija i hipotrofija mišića kvadricepsa.
Povrede nervus ishiadicusa
Kod povrede nervus ishiadicusa nalazimo atrofiju mišića zadnje strane butine kao i mišića potkoljenice i stopala.
Neuropatija nervus peroneusa
Do oštećenja, osim diskus hernije, može dovesti i tumor caudae equinae, te pritisak na živac na mjestu gdje on obilazi oko glave fibule (prelom fibule). Kod povrede nervus peroneusa imamo tipično viseće stopalo (pijetlov hod) sa nemogućnošću dorzalne fleksije. Gubitak senzibiliteta zavisi od grane nervus peroneusa koja je oštećena.
Neuropatija nervus tibialisa
Nervus tibialis inerviše mišiće zadnje lože potkoljenice, fleksore prstiju i male mišiće stopala. Kod povrede nervus tibijalisa bolesnik ne može hodati na prstima, dok senzibilitet gubi na stopalu.
Dijagnoza
Osim kliničke slike za dijagnostiku su značajni: EMNG – koja može da identifikuje ledirane korjenove i da odredi stepen njihovog oštećenja; nativni snimak lumbosakralne kičme koji obično pokazuju suženje intervertebralnog prostora, ali i druge degenerativne promjene na kičmenom stubu. Saverena metoda koja pokazuje nivo i veličinu prolapsa je NMR (nuklearna magnetna rezonanca).
Liječenje
Akutna bolna faza zahtijeva hitnu terapiju analgeticima (Zaracet), antireumacima (Oximal, Ibuprofen) i kortikosteroidima, zbog težine bolova koji su u velikom broju slučajeva nepodnošljivi. Korisna je primjena i miorelaksantnih sredstava sa sedativnim djejstvom. Često se daju i injekcije vitamina B1, B6 i B12 ili oralna primjena Cobalamina.
Po smirivanju bolova primjenjuje se fizikalna terapija. Bolesnika treba savjetovati da spava na ravnoj postelji, da izbjegava podizanje tereta, pri ispravljanju da ne pravi nagle pokrete i da sam sprovodi odgovarajuće vježbe. Ako postoji poremećaj funkcije sfinktera i potencije, značajne slabosti mišića i atrofije, znaci kompresije kičmene moždine i dugotrajni bolovi, potrebna je hirurška intervencija.
Be the first to comment