Mehaničke povrede - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Mehaničke povrede

Mehanička povreda

Mehanička povreda

Mehaničke povrede su tjelesne povrede (nesmrtonosne i smrtonosne) koje su nanesene mehaničkim oruđima, odnosno predmetima koji posjeduju kinetičku energiju.

Mehaničke povrede mogu nastati na tri načina:
1. UDAROM (kretanjem mehaničkog oruđa prema tijelu),
2. PADOM (kretanjem tijela prema oruđu) i
3. SUDAROM (istovremenim kretanjem i tijela i mehaničkog oruđa, kao što se to dešava u saobraćajnim nesrećama, pri naletu vozila na pješaka).

Veličina mehaničke povrede zavisi od više faktora, kao što su obimnost i veličina mehaničkog oruđa, zatim njegova težina, brzina kretanja itd., što znači ukoliko je mehaničko oruđe veće i obimnije, ukoliko je teže, i ukoliko je njegova brzina kretanja veća, utoliko će povrede biti opsežnije i obimnije.

Mehanička oruđa su dvojaka:
– ORUŽJA – jedna su ona, koja su napravljena i služe za napad i za odbranu, pa ih nazivamo oružjima, a to su: sva vatrena oružja (puška,revolver, pištolj), kao i hladna (bajonet, bodež, kama, sablja itd).
– ORUĐA – sva ona oruđa, koja inače služe u korisne svrhe, na primjer, u domaćinstvu (kuhinjski nož, makaze), u poljoprivredi (vile, lopata, ašov, grablje), u zanatstvu (čekić, kliješta, svrdlo, turpija), ali koja u izvjesnim situacijama mogu biti upotrebljena za napad i odbranu.

Druga sredstva, kao podobna, da dijelo teško tjelesno povrijede su: čvrsta (kolac, kamen, bič, korbač, boca, gvozdena šipka, stolica); gasovite materije (kipuća voda, vrela para), kao i hemijska (otrovi).

Prema izgledu i ostalim karakteristikama, mehaničke povrede dijelimo na nespecifične mehaničke povrede ili ozljede i specifične mehaničke povrede ili rane.
– NESPECIFIČNE MEHANIČKE POVREDE ili ozljede su uopšte mehaničke povrede, kod kojih na osnovu njihovih osobina možemo zaključiti samo da su nanesene mehaničkim oruđima uopšte.
– SPECIFIČNE MEHANIČKE POVREDE ILI RANE su posebne mehaničke povrede kod kojih na osnovu izgleda i ostalih osobenosti možemo zaključiti da su nanesene jednom izvjesnom vrstom mehaničkih oruđa. Tu spadaju: razderine, sjekotine, ubodine i ustreline.

A. NESPECIFIČNE MEHANIČKE POVREDE
Ozljede su opšte mehaničke povrede, koje mogu biti nanesene raznim vrstama mehaničkih oruđa, šiljatim, oštrim, tupim, vatrenim, pa prema tome nisu niti specifične niti karakteristične za izvjesna mehanička oruđa. Zbog toga ih nazivamo nespecifičnim mehaničkim povredama.
1. Oguljotine (Excorlatio)
Oguljotina kože je nespecifična mehanička povreda, dakle ozljeda, nanesena tangencijalnim (uporednim ili kosim) djelovanjem mehaničkih oruđa, tupim, šiljatim ili vatrenim. Oguljotina se sastoji u lišavanju natkožice (epidermis) i obnaženju kožice (corium).

Po vremenu nastanka mogu biti zaživotne, posmrtne, i agonalne.

Oguljotine su traumatske ili nozemske.
– TRAUMATSKE OGULJOTINE su opet mehaničke, fizičke, hemijske, shodno tome kojim su povrednim sredstvima pričinjene.
– NOZEMSKE OGULJOTINE su takva oštećenja koja imaju izgled opštih ozljeda, odnosno to su prirodna oštećenja koja nalikuju na opšte ozljede, kao na primjer oguljotine natkožice kod raznih dermatita, ili podlivi krvi kod hemoragične dijateze.
Oguljotine mogu imati najrazličitije oblike i raznoliku veličinu. Mogu imati veličinu zrna prosa, pšenice, graška, dlana ili zauzimati veliku površinu tijela i imati izgled geografske karte, kao što su opsežne razgranate oguljotine nanesene u saobraćajnim nesrećama. Oguljotine u obliku crte, nazivamo ogrebotinama.

Hrapavi predmeti, kao što je kolovoz, asfaltna cesta i slično, tangencijalnim djelovanjem, npr. kod pada i suljanja na zemlju ili beton, mogu proizvesti paralelne crtaste ogrebotine i oguljotine, tako da gomilice odljuštene natkožice na jednom kraju oguljotine ukazuju na pravac djelovanja predmeta, odnosno da je on započeo svoje djelovanje na njenom drugom kraju.

Kod zaživotnih oguljotina, u vrijeme kada su nanesene i kada je koža lišena natkožice,
– odgoljena kožica se prvo ovlaži, zatim
– pokrije bjelančevinastom limfnom tečnošću, koja
– kasnije sasuši i tvori krustu.
– ispod kruste, u toku 7-14 dana, započinje proliferacija epitelnih ćelija bazalnog sloja, i to sa ivica očuvanog epidermisa. Ta stvorena nova natkožica razlikuje se sada od okolne stare natkožice ružičastom bojom, ona je tanka i mekana, a
– poslije izvjesnog vremena ne može se više razlikovati od ostale natkožice. Iz ovoga vidimo, da oguljotine zacjeljuju bez ožiljka.

Postmortalne oguljotine nastaju na isti način kao i zaživotne, ali
– bez aktivnog izlivanja bjelančevinaste limfne rečnosti,
– pa prema tome nema ni stvaranja korice (crusta) proizvedene od limfe,
– nego se odgoljena kožica isparavanjem samo sasuši očvrsne i oboji žuto mrko ili žuto smeđe.

Značaj oguljotina i ogrebotina natkožice je mnogostruk:
– Nalaz oguljotina na izvjesnim dijelovima tijela, može biti jedini dokaz djelovanja sile,
– može ukazivati na cilj nasilja, ili pak,
– odati ozljedno oruđe.
Ogrebotine ili oguljotine na vratu, u obliku luka ili crte, dužine od nekoliko milimetara, pojedinačne ili zgomilane, ukazuju na zagušenje, to jest stezanje vrata, šakom (strangulatio manualis). Nalaz oguljotina, nagnječina ili krvnih podliva oko polnih organa ženskih, ili oko dojki upućuju na silovanje ili pokušaj silovanja.

Oguljotine na unutrašnjim ogranima zovemo EROZIJE. Oguljotine na sluznicama nazivamo erosio mucosae, a na opnicama, erosio serosae.
DESSICATIO
Promjene na koži slične oguljotinama, ali bitno različite, su sasušenja ili sasušine kože (dessicatio). To su isključivo postmortalne promjene. Nastaju na onim mjestima gdje je koža bila pritisnuta spolja, kao što je brazda vješanja ili brazda zadavljenja. Također ustreline iz relativne blizine na leš, ostaviće oko ulaznog otvora u koži mnoštvo desikacija od nesagorjelih barutnih čestica.

2. Krvarenje (hamorrhagia)
Krvarenje (krvavljenje) heemorrhagia je izljev krvi iz sustava krvnog optoka (srca, arterija, vena, kapilara) živog organizma,
– u tkivo,
– tjelesne duplje, ili
– izvan tijela.
Krvarenje postaje traumatički i nizomatički.

Krvarenje kod oštećenja zida krvnog suda je heemorrhagia per rhexin, a krvarenje bez oštećenja zida je haemorrhagia per diapedesin. Kod ovog posljednjeg dolazi u obzir samo kapilarno krvarenje, protiskivanjem eritrocita kroz zid dijapedezom. Propustljivost zida krvnog suda proizvedena je infekcijom, intoksikacijom, zastojem, poremećajem cirkulacije ili posebnim svojstvima krvi.
KRVNI PODLIV
Krvni podliv je prožimanje tkiva od istekle krvi iz povređenog krvnog suda koji može biti

– PETECHIA ili ECCHYMOSIS – tačkasti, u koži ili sluznicama
– PURPURA HAEMORRHAGICA – mnogobrojni tačkasti, krvni podlivi u koži, sluznicama i serozama
– SUGILLATIO ili SUFFUSIO HAEMORRHAGICA – veći površinasti krvni podlivi u koži ili sluznicama
– HEMATOM – ograničeni krvni podliv u tkivu

Izljev krvi u tkivo, kod zaživotnog krvnog podliva, sastoji se u aktivnom utiskivanju krvi u tkivo i prožimanjima tkiva od istekle krvi. Količina izljeva krvi u okolno tkivo zavisi od više faktora,
– od sastava tkiva (gušće ili rahlo tkivo),
– od vrste krvnog suda,
– od širine zjapa krvnog suda,
– od krvnog pritiska u datom momentu, itd.
Jače krvarenje i veći otok imamo gdje je vezivno tkivo rastresitije, zatim na mjestima gdje je jače razvijeno masno tkivo, zatim kod male djece (zbog rastresirijeg tkiva i nježnije kože), kod staraca, žena, kod obolenja praćenih hemoragičnom dijatezom (trombocitopenije, anemije, leukoze), kao i kod obolenja srcai krvnih sudova.

Istekla krv u tkivo se zgruša poslije nekoliko minuta (prosječno poslije pet minuta). U hematonu je veća molekularna koncentracija nego u okolnom tkivu, pa na bazi osmotskog pritiska dolazi do privlačenja tečnosti u hematom, usljed čega se on povećava.

Ako je krvni podliv neposredno ispod kože, koža je nad podlivom
– plavocrvena, odnosno modra, u daljem toku (ukoliko je povređeni ostao u životu), dolazi do promjene boje kože iznad podliva, i to tako, što
– nakon 3-4 dana boja postaje ljubičasta, zatim
– nakon 7 dana zelenkasta,
– nakon 14-21 dan žućkasta,
– kada potpuno izblijedi.

Ovo prebojavanje uslovljeno je s jedne strane usljed zgrušavanja krvne grudve, a s druge strane usljed preobraćanja krvne boje. Hemoglobin se rastavlja na Hem (prigment) i globin (bjelančevina). Hemosiderin daje pozitivnu reakciju sa pruskim plavilom. Prvih dana poslije povrede može se u hematomu spektografski dokazati
– kiseli Met-hemoglobin,
– kasnije se stvara hematin i
– najkasnije hematoidin (žućkast).

Prema tome, kako se krvarenje širi, razlikujemo
– Vanjsko krvarenje (sa površine tijela i iz unutrašnjih organa): epistaxis, haemoptoe, haemoptysis, haematesis, haematuria, menorrhagia (jako krvarenje za vrijeme menstruacije), metrorrhagia (izvan menstruacije).
– Unutrašnje krvarenja su: haemothorax, haemopericardium,haemoperitoneum, haemartros, haematocephalus, haematocolpos, haematometra, haematosalpinx, haematonephoros, itd.
(Dali su ovo sljedeće dvije još dvije grupe zavisi kako se gleda ali evo: – Neno)
– Krvarenje u tkivo, nakupljanje krvi u tkivu i prožetost tkiva krvlju je krvni podliv – haematom.
– Tačkasta kapilarna krvarenja, bilo per rhexin ili per diapedesin, u sluznicama i opnicama (serosa), su haemorrhagia punctata ili ecchymoses

Kasnija sudbina krvarenja može biti: resorptio, solutio, incapsulatio (upalno bujanje vezivnog tkiva kao reakcija na podražaj), organisatio, calcificatio.
SUDSKO – MEDICINSKI ZNAČAJ KRVNOG PODLIVA:
– veličina krvnog podliva, njegov oblik i njegova lokalizacija, mogu nam dati odgovor o načinu nanošenja, i o obliku povrednog oruđa.
– zaživotni krvni podlivi sa prebojavanjem kože su apsolutna vitalna reakcija, pa se može, na osnovu prebojavanja kože, približno utvrditi vrijeme ozljeđivanja.
– hematom medijastinuma, kao i retroperitonealni hematom, mogu prouzrokovati šok nadražajem na okolne simpatičke živce.
– kod istovremeno nanesenih ozljeda, i potresa mozga i šoka, krvni podlivi se slabo uspostavljaju.
– razgranati i opsežni retroperitonealni, krvni podlivi, sami za sebe, ili u vezi sa drugim izlivima i podlivima mogu sačinjavati ili dopuniti iskrvarenje.
– također prilikom nespretnog rukovanja sa leševima, prenošenja lešva, zločinačkih dijela na leševima može doći do pasivnog izlaska krvi i potiskivanja krvi u okolno tkivo ali se ona lako može zbrisati i sprati. kod postmortalnog pasivnog izlaska krvi iz oštećenog krvnig suda u tkivo nema prebojavanje kože kao što je to slučaj kod zaživotnih povreda.
– lokalizacija krvnih podliva na donjim ekstremitetima ima poseban značaj u sudskim ekspertizama za rekonstrukciju naletnog položaja vozila na pješaka.
– Sa krvnim podlivima ne smije se zamjeniti upadljivo izražene mrtvačke mrlje, i prozirnost mišića kod mršavih osoba.
– Površinski, krvni podlivi nastaju brzo, i odmah postaju vidljivi, dok duboki krvni podlivi primjetni su tek nakon izvjesnog vremena.
– krvni podliv sam za sebe može biti i laka ali isto tako i teška tjelesna povreda, opasna po život tako da zahtjeva posebnu kvalifikaciju od strane vještaka
ISKRVARENJE
Iskrvarenje ili iskrvavljenost (EFFUSIO SANGUINIS) je po život smrtonosni gubitak krvi, i redovno je posljedica izlivanja krvi u vanjsku sredinu, rjeđe izlivanja u unutrašnje šupljine a najrjeđe usljed podlivanja krvi. Krvni podlivi u skeletnu muskulaturu, uzrkovani mehaničkim oruđima mogu dovesti do velikog gubitka krvi i smrtnog iskrvavljenja. Mora postojati prisustvo velike količine izlivene krvi, velika rasprostranjenost i znaci iskrvarenja. Kod ovakvih trauma može doći do insuficijencije bubrega, koja se razvija usljed razaranja mišićnog tkiva i prodiranja raspadnih produkata u krvotok.
Iskrvarenje, ako je prouzrokovano spoljašnjim krvnim izljevima, onda je to spoljašnje iskrvarenje (haemorrhagia exsterna) ako je prouzrokovano unutrašnji izlivima, krvi, onda je to unutrašnje iskrvarenje (haemorrhagia interna).

Sudsko medicinska dijagnostika smrti usljed iskrvarenja postavlja se:
– na osnovu nalaza odgovarajuće povrede organa krvnog optoka srca i krvnih sudova, ili obolenja krvnih sudova,
– na osnovu nalaza količine istekle krvi vanjskog ili unutrašnjeg krvarenja i
– na osnovu nalaza krvarenja ispod endokarda lijeve komore srca (subendokardijalna krvarenja).

Patološko-anatomske promjene usljed iskrvarenje:
– upadna anemija cjelokupnog leša, osobito kože i vidljivih sluznica;
– slaba izraženost mrtvačkih mrlja, ako su prisutne slabo su vidljive, blijedo crvene su boje i pojedinačne;
– srce je skupljeno, srčane šupljine su prazne ili sadrže nešto malo tečne krvi;
– izrazita malokrvnost svih unutrašnjih organa, posebno mozga i parenhimnih organa;
– ispod endokarda lijeve komore srca su tačkasti ili prugasti, ili pak mrljasti i površinasti podlivi;
– krv u krvnim sudovima je oskudna, tečna i svjetlije boje.

Iskrvarenje samo po sebi je apsolutna vitalna reakcija, što znači da se može razvijati samo kod žive osobe.
3. Nagnječina (contusio)
Nagnječina je oguljotina (excoriatio) kože, mukoze ili seroze, sa krvnim podlivima (haematom) u potkožnom, submukoznom ili subseroznom tkivu.

Najčešće su potkožne kontuzije. Neki autori smatraju da kontuzija kože predstavlja krvni podliv, sa djelomičnim oštećenjem epidermisa, ali i bez oštećenja epidermisa.

Najčešće kontuzije unutrašnjih organa su kontuzije mozga i kontuzije organa digestivnog trakta, želuca i crijeva.
Kontuzije mozga imaju poseban sudsko-medicinski značaj što mogu biti prisutne prilikom ozleđivanja glave a bez preloma kostiju lobanje, i što mogu nastati kako na mjestima neposrednog udara, tako i na mjestima posrednog djelovanja protiv-udara (contre-coup).

4. Rascjep (ruptura)
Rascjep (ruptura) je nespecifična mehanička povreda, ozljeda, mekog tkiva unutrašnjih organa u obliku brazdastog raskida.
Rascjepi se dešavaju kako na parenhimnim organima: ruptura traumatica hepatis, lienis, renis, pulmouis, tako i na šupljim unutrašnjim organima: ruptura traumatica ventriculi, intestini tennuis, ruptura traumatica myocardii.
Kod izvjesnih obolenja postoje i spontane rupture: ruptura spontanea lienis, uteri, itd.

5. Prelom (fractura)
Prelom (factura) je prekid kontinuiteta koštanog tkiva, kosti (fractura osseum) ili hrskavice (fractura cartilaginis).

Prekid kontinuiteta koštanog ili hrskavičnog tkiva djelovanjem sile je traumatični prelom (fractura traumatica), a prekid kontinuiteta koštanog ili hrskavičnog tkiva usljed obolenja, najčešće inflamatornog ili neoplazmatičnog je spontani ili patološki prelom.

Kada su patrljci kosti pokriveni neozlijeđenom kožom, to je zatvoreni prelom a kod otvorenog preloma (fractura complicata) istovremeno sa prelomom kosti na istom ili bližem mjestu povrijeđena je koža.

Ako je kost prelomljena na dva dijela, odnosno na dva ili više mjesta onda je to fractura duplex, fractura multiplex seu comminutiva.

Prelom nastao na mjestu djelovanja sile je neposredni ili direktni prelom, a ako je prelom nastao na udaljenom mjestu od djelovanja sile onda je to posredni ili indirektni prelom. Ovi posljednji najčešće su na rebrima, lobanjinim kostima i kičmenom stubu.

Kada je kost prekinuta potpuno u cijeloj debljini ili cijeloj dužini, i kada postoji razmak između prelomljenih površina, onda je to potpuni prelom, kada kost nije potpuno prekinuta imamo nepotpuni prelom
Tri su oblika nepotpunog preloma:
– Infractio (napuknuće, zalom) podrazumijeva djelimični prekid kontinuiteta kosti u njegovoj debljini;
– Fragmentum, abris fractura (odlom) otkinuće dijela kosti, najčešće neke kvrge;
– Fissura (pukotina) – prekid kontinuiteta kosti kada je kost djelomično prelomljena u svojoj dužini, pri čemu je prvobitni oblik kosti održan.

Za sudsko medicinske potrebe važno je utvrditi mehanizam nastajanja preloma, da li je prelom nastao usljed pada, ili je prelom nastao kao posljedica direktnog udara.
Po pravilu:
– POPREČNI PRELOMI posljedica su direktnog udara – najčešći su Fractura scapulae, izolirane fractuae ulnae su najčešće posljedica direktnog udara tupinom zamahnulog mehaničkog oruđa.
– SPIRALNI PRELOMI tipični za pad. Najčešći su: Factura claviculae najčešće je posljedica indirektnog djelovanja prilikom pada, kosi prelom humerusa, kao i interkondilarni prelom humerusa nastaju najčešće padom, kao i fractura radii loco tipico, fractura colli femoris, fracturae peivis, fractura compressiva vertebrae itd.

Kod preloma kostiju, mogu nastati oštećenja okolnog tkiva, posebno krvnih sudova i živaca. Ozljede krvnih sudova mogu biti praćene sa upalom i stvaranjem tromba u krvnom sudu (thrombophlebitis), a isto tako i bez upale a sa stvaranjem tromba (phlebothrombosis), te odvajanjem tromba sa sljedstvenom embolijom plućnih arterija. Također, nije nerijetka i masna embolija.

6.Iščašenje (luxatio)
Iščašenje (luxatio) je stanje kada se plohe ili dijelovi kosti koje čine zglob pomaknu, pri čemu može doći i do puknuća čaure i ligamenata koji fiksiraju zglob.

Iščašenja nastaju u najvećem broju slučajeva indirektnim djelovanjem sile, na primjer padom na ispruženu ruku, dok su znatno rjeđa usljed direktnog djelovanja sile

Nepotpuno iščašenje (subluxatio) – Ako su zglobne površine ostale u djelomičnom kontaktu.
Diastasis (odvajanje) je poremećaj sklopa zgloba ili šava. Na primjer: diastasis articuli sacroiliaci ili diastasis suturae cranii.

7. Razorenje (destrucio, conquasatio)
Razorenje ili razorina je ozljeda, kod koje je uništen sklop tkiva, organa, tako da je razoreni organ potpuno razobličen, uništen.
Proizvod su djelovanja teških i tupih mehaničkih oruđa (željeznica, tramvaj, motorna vozila, itd.). Razorenja su najčešće zaživotna, ali mogu biti i postmortalna.
8. Raskomadavanje (detractio)
Raskomadavanje (detractio) je razdvajanje pojedinih dijelova tijela, glave, ekstremiteta, ili trupa od ostalog tijela. Može biti
– ZAŽIVOTNO (najčešće zadesnog i samoubilačkog porijekla, rjeđe ubilačkog), ali i
– POSMRTNO (radi lakšeg ostranjivanja leša, ili u cilju skrivanja identiteta).[/lang_ba]

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

One comment to Mehaničke povrede

  • admin  says:

    Mehaničke povrede u sudskoj medicini

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>