Receptori za bol su senzibilni živčani okrajci, koji se razgranjuju pod površinom tijela i u unutrini. Bol je neprijatan osjećaj izazvan nadražajem ili oštećenjem senzibilnih živaca.
Nadražaj ili oštećenje senzibilnih završetaka ili vlakana može biti izazvan traumom (mehanički, fizički, hemijski), a može biti izazvan i obolenjem.
Intenzitet bola zavisi od više faktora, u prvom redu od jačine nadražaja, zatim od individualne osjetljivosti, a isto tako i regionalne osjetljivosti.
Smanjena osjetljivost za bol se javlja pri velikom umoru, jakim uzbuđenjima, kod hiseteričnih, afektivnih i stuporoznih stanja, kod alkoholisanosti, a
Povećana osjetljivost za bol se javlja kod neispavanosti, izloženosti hladnoći, kod nekih neuropatskih i psihopatskih stanja, kao što su hipohondrije i neurastenije. Pojačano reagovanje na podražaj nazivamo hiperalgezija.
U koži se nalaze osjetne tačke za bol, za dodir, za hladno, za toplo. Gustoća algičnih tačaka za bol je različita. Oni organi koji mogu da bole su algični organi. Na prvom mjestu je živčani sistem. Svaki podražaj aferentne grane daje jasnu bol.
Algično osjetljivi su: prugasti mišići, periost, vanjsko tkivo krvnih sudova, pleura parietalis, peritoneum parietale, moždanice, sluznice, koža.
Slaba osjetljivost na bol ili ne reaguju bolno na podražaje: mozak, jetra, pluća, pleura pulmonalis, itd.
Impuls za bol nastaje na slobodnim okrajcima senzibilnih živaca i pripada perifernom neuronu. Njegov neurit preko stražnjih rogova kičmene moždine prelazi u drugi neuron (fasciculus spino-thalamicus) koji završava u vidnoj humci (thalamus). Terminali neuron (fasciculus thalamo-corticalis) završava u osjetnim centrima ko-rteksa postcentralne i parijetalne vijuge.
Kvalitet bola je različit, može biti mukao, tup, u obliku pritiska, oštar kao da peče, grčevit, u obliku štipanja, žiganja, sijevanja. Trajanje bola je također različito. Vrlo intenzivni bolovi su obično kratkotrajniji. Bol može biti i kontinuirana. Intermitentni bolovi mogu se javljati i paroksizmima.
Primarna bol se javlja istovremeno sa povredom, a sekundarna nakon izvjesnog vremena, satima ili danima nakon povrede ili oboljenja. Bol se može javiti spontano, a može i na pritisak.
U pogledu rasprostiranja bola, bol se može poklapati sa mjestima povrede, a može projicirati u kožnu zonu koja pripada Istoimenom segmentu intervacije kao i visceralni organ (Hedove zone). To je prenesena bol.
Površinska bol odnosi se na kožu, vidljive sluznice, za razliku od duboke boli koja se odnosi na visceralne organe, mišiće, tetive. Kod vrlo jake boli dolazi do vegetativnih reakcija (kolaps, pad pritiska) i refleksnog spazma mišića (defense musculaire) kod apendicitisa, ukočenost vrata kod meningitisa.
SUDSKO MEDICINSKI ZNAČAJ BOLA
Bol može biti motiv lišavanja sopstvenog života (suicidum), incijator oduzimanja tuđeg života (homicidium) ,a isto tako bol može biti saučesnik u zadešavanju.
Neadekvatno liječenje kod izvjesnih oboljenja može dovesti do prikrivanja bola i tako postati lapsus medici.
Nadalje, bol može biti jedini dokaz povređivanja ili oboljenja. Bol može predstavljati otežanu okolnost krivičnog djela.
Prikrivanje bola (disimulacija), pretvaranje (simulacija) i pretjerivanje (agravacija), Česta je pojava u praksi ljekara, na što treba obratiti naročitu pažnju. Čest zahtjev u naknadi takozvane neimovinske štete, je naknada za pretpljene bolove, poznato kao “bolnina”. Sudsko medicinski vještak u takvim slučajevima treba da ocijeni koliki je intenzitet bola, kao i trajanje bola.
Pored bola, u slučajevima vještačenja neimovinske štete, kao posljedica tjelesnih povreda, dolazi u obzir strah i umanjenje opšte životne sposobnosti. Kod primarnog straha, koji je uvjetovan neposrednom opasnošću i koji se javlja u vrijeme povređivanja, sekundarni strah se javlja kasnije, u toku liječenja. Sa forezičnog gledišta treba razlikovati
prepast,
zaprepaštenje,
prestravijenost,
smrtni strah,
panični strah.
Pod pojmom umanjenje opšte životne sposobnosti, spadaju fizička i pshihička oštećenja pojedinih funkcija, koje umanjuju ili onemogućavaju opšte životne funkcije. Umanjenje opšte životne sposobnosti razlikuje se od umanjenja radne sposobnosti. Na primjer: gubitak malog prsta kod violiniste teško oštećuje njegovu radnu sposobnost, dok ne predstavlja smanjenje životne sposobnosti. Gubitak donjeg ekstremiteta ne znači radnu nesposobnost kod izvjesnih profesija (urar), dok teško smanjuje opštu životnu sposobnost[/lang_ba]
Be the first to comment