

Ako usvojimo da sve aktivnosti organizma u sustini imaju lokomotornu, metabolicku, senzornu ili integracionu funkciju, onda je prihvatljivo da respiratorni sistem ima poglavito metabolicku prirodu funkcionisanja, jer u biti obezbjedjuje pravilno metebolisanje u svim tkivima.
Pravilna i normalna funkcija organa respiratornog sistema obezbjedjuje pravilnu i normalnu funkciju svih organa i sitema ljudskog organizma.
Tako dolazimo do zakljucka da rehabilitacija lica sa ostecenim respiratornim organima podrazumjeva primjenu programa odgovarajucih mjera i procedura pomocu kojih te funkcije treba korigovati, a one koje su unistene u maksimalno mogucem stepenu uspostaviti.
Na taj nacin se obezbjedjuje normalno funkcionisanje kinetickih funkcija kao i senzornih i integracionih.
Rehabilitacija lica sa ostecenjima respiratornog sistema dugo vremena trazila je svoje mjesto i tek Lintonova 1934 godine inaugurise respiratornu kineziterapiju kod osoba sa ostecenjima funkcije respiratornog sistema.
Ona postavlja principe elektivne psihomotorne reedukacije ventilacionih misica, principe ponovne obuke u najcjelishodnijem obliku disanja.
Njeni principi rehabilitacije osoba sa ostecenjima respiratornog sistema nisu odmah prihvaceni ali ih 2 godine kasnije 1936 godine Roberts uvodi u redovnu bolnicku praksu u Londonu.
Ta praksa je imala za cilj da obuhvati one kod kojih ljecenje vise nema sta da pruzi, koji na klinicki tretman ne odgovaraju vise efikasno ili one na koje treba profilakticki djelovati da nebi doslo za vrijeme bolesti do nezeljenih sekvela usled ostecenja funkcije.
Tu spadaju i ona lica koja hronicno posjecuju ambulante i bolnice, trazeci pomoc za svoju ”nesrecu” koju, na zalost, nisu dobijali.
Cilj rehabilitacije pulmonalnih bolesnika
Njen neposredni cilj svodi se na:
- uspostavljanje unistenih funkcija
- korekcija narusenih funkcija
Za postizanje ovog cilja primjenjuju se brojne mjere i procedure koje se, uglavnom, svode na antiinfektivni tretman, na bronholiticki tretman, na mjere i procedure uspostavljanja pravilne toalete bronhija i na fizikalni, kineziterapiski tretman.
Primjenom odgovarajuceg rehabilitacionog programa moze se postici mnogo, ali ne i sve.
To zavisi od pravilno odabranih mjera i procedura, odnosno od pravilnog postavljanja programa, do njegove pravilne primjene, od obucenosti pacijenta, od raspolozivosti potrebnim sredstvima i pomagalima, a najzad zavisi i od samog pacijenta.
Dobra saradnja pacijenta je bitan uslov za postizanje cilja koji rehabilitacijom sebi postavljamo.
Osler, koji je istakavsi psihicki stav pacijenta koga podvrgavamo rehabilitaciji, napomenuo da moramo da znamo ”kakve je vrste bolest” koju ima covjek koga treba podvrgnuti programu rehabilitacije, ali isto tako i kakve je vrste taj covjek koji ima doticnu bolest.
Dakle, dobro sacinjen i pravilno primjenjivan program rehabilitacije nosi sa sobom mogucnost postizanja cilja, ali razumljivo uz dobru saradnju samog pacijenta.
Pri tom je potrebno pravilno dozirati ne samo sredstva medikacije nego i fizikalne mjere, procedure i kineziterapiske postupke, jer kako kaze Rusk ”aktivan napor, cak i ne sasvim precizno doziran, moze kariopati dobroga duha donijeti manje stete nego nego covjeku sa perfektnim tjelesnim zdravljem ali sa labilnim duhom”.
Rehabilitacioni programi
Primjena rehabilitacionih programa kod osoba sa ostecenjem respiratornog sistema ima za cilj da uspostavi normalnu spoljnu i unutrasnju ventilaciju, poremecenu perfuziju i poremecenu difuziju.
Rezultat ovih nastojanja je uspostavljanje normalnog sastava respiratornih gasova krvi, tj normalne hematoze.
Sa obzirom na tehnicku mogucnost primjenjivosti odgovarajucih mjera i procedura program medicinske rehabilitacije usmjeren je pretezno na uspostavljanje normalne spoljne ventilacije.
Na uspostavljanje normalne spoljne ventilacije djelujemo odredjenim mjerama i procedurama na razne dijelove respiracionog sistema, a pravci djelovanja se odnose na: 1. sile ventilacionih mehanizama
2. otpore koje treba savladati
3. toaletu disajnih puteva
4. disajnu obuku
Sile ventilacionih mehanizama
a) misici kod kojih primjenjujemo mjere za njihovo jacanje i njihovo cjelishodno funkcionisanje
b) diafragma, ciju snagu nastojimo da odredjenim procedurama i mjerama pojacamo i da joj obezbjedimo normalnu pokretljivost.
Otpori koje treba savladati
a) grudni kos: tezimo da uvecamo njegovu elasticnost i da uvecamo cjelishodnost njegovog motiliteta
b) pleure: u fazi akutnog zapaljenja odredjenim pokretanjem tijela tezimo da sprijecimo pojavu adhezija.
c) Pluca: odredjenim izvodjenjem disajnih pokreta razlicite dubine savladavamo lokalnu ili difuznu pretjeranu krutost plucnog tkiva
Toaleta disajnih puteva
Obuhvata borbu protiv infekcije svim raspolozivim sredstvima, protiv djelovanja raznih iritantnih sredstava koji uzrikuju respiratorne stetnosti, djelovanje na edem, hiperemiju, infiltraciju u zidu disajnih cijevi, potpomaganje drenaze sadrzaja disajnih cijevi primjenom medikamenata, zatim odredjenog polozaja toraksa kao i odmjerenim udarima po grudnom kosu u cilju odljepljivanja sljepljenog sadrzaja za disajne cijevi.
Pored tog primjenjujemo odredjene vjezbe disanja, posebno ekspiracije sa stisnutim usnama cime se u toku ekspiracije povecava intrabronhijalni i intrabronhiolarni pritisak i sprecava prerani kolaps bronhija,odnosno bronhijola za vrijeme normalnog disanja.
U situacijama u kojima je prisutna izrazita bronhoopstrukcija, primjenjujemo i specijalnu smjesu gasova umjesto vazduha, sacinjenu od helijuma (umjesto azota sa kisikom), jer helijum kao laksi gas ima vecu moc prodornosti i lakse se provlaci kroz suzenja disajnih cijevi i na taj nacin poboljsava prodiranje kiseonika sa sobom, odnosno poboljsava ventilaciju
Disajna obuka
Sa obzirom da je u vecini slucajeva, a posebno kod opstruktivnog sindroma, ostecena ekspiratorna faza disajnog ciklusa, to je potrebno usmjeriti potrebne mjere za ocuvanje ekspiratorne faze disanja.
U tom cilju primjenjuju se mjere koje produzavaju ekspiratorni dio respiratornog ciklusa cime potpomazu optimalnu drenazu zarobljenog vazduha (rezidualni vazduh) i smanjuju prenaduvanost pluca.
Stoga se primjenjuju razne mjere i procedure kao sto su specijalne mustikle sa suzenim lumenom kroz koje je ekspiracija otezana i prolongirana, vjezbe ekspiracije duvanjem u lopticu za stoni tenis, prihvatanje dijafragmalnog disanja i najcjelishodnije dubine i frekfrencije disanja.
Poznato je da prilikom spoljne ventilacije spoljna respiratorna muskulatura mora da savladava odredjene otpore.
Od njih je najvazniji neelasticni otpor, otpor trenja vazdusne struje kroz disajne cijevi.
Ukoliko je disanje a posebno ekspiracija duza, utoliko je taj otpor manji sa obzirom na to da je vazdusna struja sporija.
Zbog toga se ide ka obuci disanja produzenom ekspiracijom.
Obratno je kod krutih pluca: kod difuznih fibroza otezano je sirenje pluca i zbog toga je duboko disanje otezano, te takve osobe pribjegavaju plitkom i ubrzanom disanju.
Pri provodjenju programa rehabilitacionih mjera odabira se najcjelishodniji oblik disanja, odnosno frekfrencije i dubine.
Jedna od najvaznih stvari u primjeni rehabilitacionog programa jeste uspostavljanje dijafragmalnog disanja.
Dijafragmalno disanje je dobrim dijelom kompromitovano, pa cak i izgubljeno kod teskih formi opstruktivnog emfizema, kod komplikovane astme i hronicnog bronhitisa.
U takvim stanjima motilitet dijafragme nanize i navise je jako smanjen, a samim tim sirenje i skupljanje grudnog kosa, odnosno pluca jako ograniceno.
Treba istaci da je narocito komprovitovan motilitet dijafragme navise u fazi ekpirija.
Svojom aktivnom kontrakcijom dijafragma je u stanju da se spusti nanize, ali dekontrakcijom ona nije u stanju da se vraca u svoj nagore, koveksni, polozaj s obzirom da joj smetaju prenaduvana pluca.
Korekcije ove nenormalnosti vrse se primjenom raznih mjera koje imaju u cijelosti za cilj da povecaju intraabdominalni pritisak.
Medju takvim jerama jeste i izvodjenje respiratornog pokreta na dasci koja je na sredini podbocena tako da ima karakter klackalice.
Lezeci na takvoj dasci pacijent vrsi duboku inspiraciju paralelno sa pokretanjem nogu nanize a glava navise.
Obratno je kod ekspiracije, tj paralelno sa pokretanjem klackalice noge navise a glava navise, tako da visceralni organi sami svojom tezinom pritiskuju na donju povrsinu dijafragme, vrse kompresiju na bazu pluca i omogucavaju ekspiraciju.
U ove svrhe koriste se i druga sredstva, kao sto su primjena bandaza na prednji zid trbuha, pritiskanjem rukom na prednji zid trbuha sinkrono sa izvodjenjem ekspiracije i najzad primjena pneumoperitoneuma cime se povecava intraabdominalni pritisak na dijafragmu i omogucuje laksa ekspiracija.
Poboljsanje toalete se postize raznim medikamentima koji potpomazu razblazivanje gustog ljepljivog sekrata i njegovo lakse eliminisanje iz disajnog trakta.
Pored toga, koriste se i odredjene fizikalne procedure, kaos to je polozaj na rubu postelje sa glavom nadolje, tako da usled dejstva sile zemljine teze razblazeni sekret sam izlazi iz prostora disajnih cijevi.
Sekret se pokrece i laganim udaranjem i potresanjem grudnog kosa.
Sto se tice antiinfektivnih terapiskih mjera, primjenjuje se antibiotska terapija uz uobicajeno ispitivanje bakteriske flore na odgovarajuci antibiotik.
Upotrebljavaju se razne vrste bronhiolitika, radije magistralno pripremljeni salinicki bronhiolitici nego fabricki preparati koji cesto mogu da sadrze i supstance koje mogu da imaju suprotno dejstvo.
U ovu svrhu se cesto primjenjuju i kortizonski preparati, simpatolitika i parasimpatomimetika, a indikovana je u odredjenim slucajevima i primjena klimatskog lijecenja.
U pogledu fizikalne terapije, kako je istaknuto, primjenjuju se odredjeni polozaji tjela, grudnog kosa, odredjene respiratorene procedure, zatim primjena odredjenih pomagala kao sto su pojasevi za prednji zid trbuha i najzad primjena odredjenih mehanickih respiratora.
Rehabilitacioni programi medicinske rehabilitacije imaju zadatak da sprece promjene skeleta toraksa i torakalnih misica i da koriguju promjene do kojih je doslo.
Ove mjere popravljaju statiku grudnog kosa, zatim poremecaje arhitektonike skapulo-humeralnog pojasa i kicmenog stuba.
Isto tako se koriguju funkcionalni porenecaji misica, a narocito dijafragme.
U cilju poboljsanja funkcije odredjenih respiratornih misica odabiru se takve vjezbe kojima se aktiviraju bas ti misici.
Ovim se koriguje i tip disanja uspostavljanjem dijafragmalnog oblika respiracije.
Toaleta bronhijalnih cijevi obezbjedjuje se tako sto se eliminise nepotrebni sadrzaj u lumenu cijevi, povecavajuci taj lumen i stisavajuci zapaljivi proces, a primjenom bronhodilatatora obezbjedjuje se bolja prolaznost vazduha kroz disajnu cijev.
Pored toga poboljsava se elasticnost disajnog parenhima, narucito kod difuznih plucnih skleroticnih procesa i to primjenim odredjenih procedura koje obezbjedjuju bas doticne ekspanzije pluca.
Poboljsava se i funkcionisanje zona pluca koje su u hipofunkciji lokalizovanom gimnastikom odnosno aktivacijom odredjenih grupa.
Najzad kao najvaznije, ovim procedurama povecava se pokretljivost dijafragme, a isto tako poboljsava i kinetika rebara.
Od primjene rehabilitacionog programa treba ocekivati dostignuce samo razumno odgovarajuceg cilja.
Rehabilitacioni programi ne obezbjedjuju potpunu korekciju stanja, konacno njoj i ne tezimo.
Nije cilj da se kao kod primjene rehabilitacionih programa drugih organa i sitema, uveca volen organa respiraztornog sistema odnosno respiratorni volumeni, vec da ona energija kojo respiratorni sistem raspolaze bude koristena najekonomicnije, tj najmanje angazovana za optimum ventilacije, drugim rijecima uz najmanje investiranja dobiti najbolji rezultat.
Tretmani koji su danas dostupni
- Inhalacije najsavremenijim inhalatorima, koji rade na principu komprimovanog vazduha ili ultrazvucnog rasprsivanja ljekovitih cestica. Rastvori koji se inhaliraju mogu biti sobne temperature ili zagrijani, mogu se udisati pod povisenim pritiskom ili uz dodatak kiseonika prema potrebi.
- Polozajna drenaža vrsi se kod hospitalizovanih bolesnika koji se lijece od bronhitisa, pneumonije, apscesa i bronhiektazija. Da bi se evakuisao nagomilani sekret i gnoj iz bronhijalnog stabla, bolesnike stavljamo u drenazni polozaj na drenazni krevet (oscilatorni krevet).
- Manuelna i vibraciona masaza sprovodi se u cilju smanjivanja spazma (grca) misica koji se koriste pri disanju.
- Vjezbe relaksacije primenjuju se najcesce kod pacijenata oboljelih od astme i podrazumevaju rad u grupi.
- Vjezbe disanja jedna su od najvaznijih metoda u lijecenju pacijenata sa hronicnim plucnim bolestima (bronhitis, emfizem, cisticna fibroza, pleuritis).
- Bihevioralna terapija predstavlja skup vjezbi koje se izvode pojedinacno ili grupno kod bolesnika sa astmom, HOPB-om, kao i kod torakotomiranih bolesnika.
- Biostimulacija laserima niske snage sprovodi se postavljanjem sonde lasera na akupunkturne tacke ili direktnim tretmanom oboljelog djela tjela. Cilj joj je smanjivanje upalnog procesa (otoka, bola i crvenila), kao i sirenje disajnih puteva kod oboljelih od astme i bronhitisa, cime se ublazavaju tegobe.
Sprovodi se i fizikalna terapija ostalih navedenih stanja kod kojih se, prema indikaciji fizijatra , primenjuje: kineziterapija, elektroterapija, magnetoterapija, laseroterapija i ultrazvučna terapija.
Sažetak
Indikacije plućnih bolesti
- Asthma bronchale
- KOPB
- Bronhiektatična bolest pluca
- Kronicni bronhitisi pusacki, mukopurulentni, deformantni, obični.
- Profesionalne plucne bolesti , npr.pneumokonioze
- Stanja nakon operativnih zahvata na prsistu, bronhima, i plucima, radio i kemoterapije
Dijagnostički postupci
- spirometrija
- spirometrija sa farmakodinamickim testom
- praćenje spirometrijskih vrijednosti 3x dnevno kroz dva tjedna
- pulsna oksimetrija
- kontinuirano mjerenje vrsnog protoka 1 – 3x dnevno kroz tri tjedna
- EKG
- Ergometrija (ispitivanje srca pod opterecenjem)
- Holter EKG (24-satna dinamicka kontinuirana elektrokardiografija)
- Holter RR-a (24-satni monitorin krvnog tlaka)
Terapijski postupci
- inhalacija lijekom
- IPPB inhalacija
- Inhalacija morskim aerosolom
- Vibracijska masaza
- Posturalna drenaza
- Vjezbe disanja
- Respiracijski trening
- Oksigenoterapija
- Infuzije
- Hiposenzibilizacija
Posle fudbala imam napade kaslja i to se javlja vec duze vreme.skoro sam snimao pluca i radio spirometriju ,doktorka je rekla da je sve u redu ,onda me je poslusala slusalicama i rekla da imam neki alergijski bronhitis i da to nije strasno ,prepisala mi je aminofilin 2×1/2 i dovicin ,mislim da se tako zove 1×1.Posle terapije bilo mi je malo lakse ali i dalje imam te napade kaslja.Molim Vas da me uputite i kazete sta da radim.U napred zahvalan.S postovanjem Ahmet Kolasinac
Poštovani,
potrebno je uraditi detaljne preglede po proceduri koja je navedena na slijedećem linku: http://www.zdravlje.eu/2010/05/17/kasalj-kao-simptom/
Kašalj može biti simptom raznih oboljenja od običnog nadražaja, preko alergije pa do tumora i leukemije. Zato je potrebna kompletna internistička obrada bolesnika.
Lijep pozdrav