Preeklampsija

Definicija

Preeklampsija je veoma težak oblik gestoze koji može ugroziti i majku i plod. Bolest obično nastaje postepeno i može da se nadoveže na već postojeću nefropatiju.

Preeklampsija

Zbog relativno lakih tegoba i simptoma koji je prate, preeklampsija kod trudnica koje se ne kontrolišu može u latentnoj fazi ostati dugo vremena neotkrivena pa se dijagnosticira tek kada u priličnoj mjeri odmakne. U svakom slučaju, ukoliko postoji preeklampsija, otkrivena ili još nedijagnosticirana, nju najprije karakterizira:

• brz porast težine trudnice
• znatno povišen krvni pritisak sistolni i dijastolni
• diureza smanjena, a proteinurija vrlo izražena
• otoci manje ili više naglašeni na nogama, licu i donjim djelovima tijela.

U razvijenom stadijumu bolesti javljaju se i izrazitiji simptomi i tegobe.

• Trudnica je nadula i malaksala
• Često se žali na glavobolju, zujanje u ušima i smetnje u vidu
• Može biti nervozna i razdražljiva

Ako joj se u tom stadijumu bolesti ne pomogne energičnim liječenjem, mogu se pojaviti pravi eklamptički napadi.
Čim se zato kod trudnice otkriju pomenuti simptomi preeklampsije, odnosno čim se zapazi znatnije povišenje krvnog pritiska preko (140/90), a naročito ako je izrazito povišen dijastolni i ako je povišenje pritiska praćeno obilnom proteinurijom i izraženim otocima, trudnicu treba odmah hospitalizirati, ne čekati pojavu ostalih naglašenih simptoma.

Osnovni cilj hospitalizacije, odnosno liječenja, jeste, da se suzbiju izraženi simptomi bolesti i da se time poboljša stanje trudnice, kojoj se na taj način omogućava nastavljanje trudnoće. Pri obaveznoj hospitalizaciji, da bi se izbjegao vanjski uticaj koji može da provocira pojavu eklamptičnog napada, što može izazvati oštećenje kardiovaskularnog aparata, kao i moždanog i bubrežnog plemenitog parenhima, najbolje je ako se za teže bolesnice može da osigura zasebna soba bez mnogo svjetlosti, izolirana od buke i ostalih vanjskih uticaja. Bolesnice sa lakšim oblicima preeklampsije mogu se smjestiti i u zajedničku sobu, sa drugim trudnicama, ali im u tim uvjetima treba osigurati i što potpuniji mir i tišinu.

Da bi se dobilo živo i za život sposobno novorođenče, u svim slučajevima preeklampsije treba nastojati da se trudnoća iznese po mogućnosti do termina ili bar dok plod ne postane sposoban za vanmaterični život. To je teže sprovesti ukoliko se preeklampsija javi ranije u trudnoći i ukoliko su simptomi bolesti teži.

U svakom slučaju, kod preeklampsije ishrana trudnice ima veliki značaj. Zavisno od težine bolesti treba sprovesti odgovarajuću dijetu. Iz ishrane treba izbaciti sol, masti i u prvo vrijeme proteine. Ako su u pitanju teži slučajevi preeklampsije, najbolje je da se trudnica prvih dana hrani samo voćem.
Svakodnevno treba kontrolisati težinu trudnice, više puta na dan mjeriti pritisak, diurezu, i pratiti količinu izlučenih proteina (Esbach).

Diuretici u terapiji su napušteni, jer povećavaju već izraženu hemokoncentraciju krvi nastalu prelaskom tečnosti iz krvnih sudova u okolna tkiva.
Ako je krvni pritisak veoma visok i ako se zapazi tendencija pojave eklampsije, uz davanje sedativnih sredstava treba davati i spazmolitike i hipnotike. Danas se u tu svrhu najčešće daje largaktil u kombinaciji sa hiderginom i preparatima rauvolfije. Ova terapija već je dovoljna da kod lakših i srednje teških slučajeva dovede do poboljšanja i do smirenja bolesti.

Samo kod teške kliničke slike preeklampsije praćene vrlo naglašenim simptomima, KADA POSTOJI OPASNOST OD NEPOSREDNE POJAVE EKLAMPTIČNOG NAPADA, treba u interesu majke i ploda brzo intervenisati davanjem 20% rastvora MgSO4 20ml IM ili IV. Ovaj medikament može se ponavljati u toku dana 4 do 5 puta. Ako nastupe znaci predoziranja, njegov antidot je kalcijum. Magnezijum sulfat ima sljedeće djelovanje:

• vrši depresiju CNS-a
• smanjuje edem moždanog tkiva
• spriječava konvulzije
• izaziva vazodilataciju u predjelu splanhikusa i na taj način snižava krvni pritisak
• pojačava diurezu

Trudnicama sa preeklampsijom treba davati hipertoničnu (50%) glukozu IV.

Ako je terapija pravilno sprovedena, obično ubrzo nastaje poboljšanje koje se ispoljava padom maksimalnog i minimalnog krvnog pritiska, smanjenjem ili iščezavanjem otoka, poboljšanjem diureze, smanjenjem količine bjelančevina u mokraći i nestajanjem subjektivnih tegoba.

Poslije ovog kratkotrajnog udarnog liječenja nastalo poboljšanje treba održavati već iznesenim terapijskim postupcima i medikamentima: dijetom, sedativima i antihipertenzivnim sredstvima (metildopa).
Ukoliko i pored preduzetog liječenja ne nastane stišavanje bolesti, u najtežim slučajevima treba POMIŠLJATI NA PREKIDANJE TRUDNOĆE. Ako pak nastupi znatnije poboljšanje, ono dozvoljava veću slobodu u ishrani, odnosno pored ugljenih hidrata omogućava u prvom redu oprezno uvođenje lako svarljivih proteina u obliku neslanog mladog sira i raskuvanog živinskog mesa. Sa poboljšanjem stanja trudnice isključuju se i pojedini medikamenti iz terapije.

Trudnicu koja je imala simptome preeklampsije treba držati pod redovnom kontrolom ljekara sve do porođaja, čak i ako simptomi preeklamspije znatno popuste. Porođaj kod takvih žena treba obavezno obavljati pod kontrolom i uz pomoć akušera u specijalizovanim ustanovama gdje se i majci i novorođenčetu može ukazati blagovremena i efikasna pomoć.
Treba znati da preeklampsija predstavlja veliki rizik za plod, jer zbog hroničnog spazma posteljičnih sudova otežana je i ometana razmjena materija i gasova između trudnice i ploda. Zbog toga plodovi češće stradaju u porođaju, obično su manje težine i manje su otporni kad se rode.

Eklampsija