
U motornoj ploči se nalaze holinergični nikotinski receptori.
Blokatori neuromuskularne ploče sprječavaju djelovanje acetilholina i dovode do paralize mišića.
Razlikujemo dvije grupe blokatora neuromuskularnih ploča:
- kompetitivni blokatori
- depolarizatori mišićnih ćelija
Kompetitivni blokatori
Natječu se sa acetilholinom u mišićnim pločama za vezanje sa receptorom.
Najpoznatiji predstavnici ove grupe su izdvojeni iz otrova kurarea i među ostalim alkaloidima koje sadržava ovaj otrov izdvojen je d-tubokurarin.
Predstavnici su:
- d-tubokurarin
- dimetil-tubokurarin
- galamin
- pankuronij
Farmakokinetka
d-tubokurarin se slabo resorbuje pa se daje intravenski. Izlučuje se bubrezima i izlučuje se relativno polako.
U terapijskim koncentracijama blokatori mišićnih ploča ne prolaze kroz hematoencefalnu barijeru.
Djelovanje
- nakon intravenske injekcije (0,12 do 0,4 mg/kg) imamo paralizu skeletne muskulature u trajanju od oko 30 minuta.
- Smanjuje i sekreciju adrenalina iz medule nadbubrega (nikotinski receptori isto) ali u većim dozama od onih koje blokiraju mišićnu ploču
- Može i u terapeutskim dozama osloboditi histamin iz tkiva, i tako uzrokovati vazodilataciju i pad krvnog pritiska, bronhospazam i pojačano lučenje bronhalnih žlijezda te je zato nekada indicirano preventivno dati antihistaminike prije upotrebe d-tubokurarina
- U većim dozama može blokirati i ganglije
- Predoziran tubokurarin tretira se neostigminom koji izaziva nakupljanje acetilholina i istiskivanje d-tubokurarina sa mišićnih ploča
Dimetiltubokuratin – polusintetski derivat, analogno d-tubokurarinu samo potentnije djelovanje
Galamin – sintetski spoj – djeluje slabije i kratkotrajnije
Pankuronij (pavulon®) – to je biskvarterni androstan po djelovanju sličan d-tubokruarinu ali je je 5 puta potentniji i neme djelvanja na nadbubreg a ne blokira ni ganglije te ne izaziva oslobađanje histamina
Blokatori neuromuskulatornih veza koji depolariziraju
Mehanizam djelovanja
U početku potiču muskulaturu na kontrakciju a onda je paraliziraju jer oni uzrokuju depolarizaciju mišićne ploče, kontrakciju a zatim slijedi trajnija depolarizacija koja onemogućava repolarizaciju ali nije dovoljno jaka da uzrokuje kontrakciju.
Predstavnici su dekametonij i suksametonij (Leptosukcin®)
I jedan i drugi se slabo peroralno resorbuju pa se daju intravenski. Prije paralize izazivaju kratkotrajnu fibrilaciju.
Neostigmin im nije antagonista nego još pojačava njihovo djelovanje.
Ako se koristi za paralizu nekada se daju i male doze d-tubokurarina da spriječe početnu fibrilaciju
Terapijska primjena blokatora neuromuskularnih ploča
- hirurgija
- grčevita stanja (tetanus, trovanje strihininom)
- laringoskopija, bronhoskopija, ezofagoskopija
- orotpedski zahvati
Predoziranje
- paraliza disajne muskulature – vještačko disanje
- neostigmin se daje kod kompetitivnih antagonista
- Blockers neuromuscular connections
Be the first to comment