
U dijagnostici oboljenja debelog crijeva, pored endoskopije, radiološki pregledi zauzimaju centralno mjesto. Nativna radiografija trbuha je neophodna u dijagnostici i diferencijalnoj dijagnostici akutnih abdominalnih stanja koja mogu biti posljedica i oboljenja ili povreda debelog crijeva (perforacije, okluzije). Poželjan je pregled u uspravnom položaju bolesnika a kod suviše teških se primjenjuje bočno snimanje u položaju na leđima. Klasična irigografija sa barijumskim kontrastom je i danas najznačajniji radiološki pregled debelog crijeva. Dopunjena vazduhom, kao drugim kontrastom, značajno dobija u dijagnostičkoj vrijednosti. Zbog ozbiljnih i često fatalnih komplikacija akcidentalnog prodiranja barijumske kaše u trbušnu duplju, kod bolesnika sa visokim rizikom (divertikulitis, svježe anastomoze, sumnjive perforacije i si.) kao kontrastno sredstvo se koriste preparati joda. Kod zahtjeva za preciznijom dijagnostikom ileocekalnog predijela i desnog kolona barijumski kontrast se unosi oralno. Za preciznije kliničko ispitivanje poremećaja defekacije ili lezija poda karlice poslednjih godina se primjenjuje radiografska metoda defekografije. U rektum se plasira gusta barijumska pasta a potom se prave profilni snimci, pri čemu bolesnik obavlja defekaciju, sedeći na posebnoj stolici.
Be the first to comment