Dijabetička nefropatija – Diabetic nephropathy

Dijabetička nefropatija je oštećenje bubrega izazvano šećernom bolešću. Nakon 15-20 godina trajanja šećerne bolesti nastaju oštećenja sitnih krvnih žilica – kapilara bubrega koje se nalaze u bubrežnim tjelešcima (glomerulima). U glomerulima, koji su vrsta finog, poput klupka namotanog kapilarnog sita, počinje stvaranje mokraće i izlučivanje štetnih, u vodi topljivih, sastojaka krvi. Oštećenje kapilara može izazvati nastanak sitnih mikroskopskih rupica pa ovi filtri postaju propusni za bjelančevine, krvne stanice i masnoće.

Ova oštećenja mogu izazvati povećanje krvnog pritiska.

Smatra se da su glavni razlozi nastanka dijabetičke nefropatije hiperglikemija i povišen krvni pritisak. Dijabetička nefropatija nastaje u oba tipa dijabetesa ali je skoro 10 puta češća u tipu 1 šećerne bolesti. Oko 1/3 bolesnika s tipom 1 šećerne bolesti imaju proteinuriju nakon 20 godina trajanja dijabetesa. Prepoznaje se po pojavi proteina (albumina) u mokraći. U početku se izlučuju male količine albumina (mikroalbuminurija), a kasnije veće (proteinurija). Postoji visoka podudarnost između pojave dijabetične retinopatije i dijabetične nefropatije. Dijabetična nefropatija je obično udružena sa aterosklerozom, povišenjem masnoće u krvi i nuropatijom. U uznapredovaloj dijabetičnoj nefropatiji smanjuju se potrebe za insulinom, bolesnici imaju dobro reguliran šećer u krvi s manjim dozama insulina.

Oko 2/3 dijabetičnih bolesnika s proteinurijom završavaju popuštanjem bubrega koje se u odmaklom stadiju liječi hemodljalizom (vještački bubreg).

Brzom i jakom oštećenju bubrega i njegove funkcije u dijabetičara, pored dijabetične nefropatije, doprinose i ateroskleroza krvnih žila i upale bubrega.

Dijabetičnu nefropatiju je najbolje pokušati prevenirati. To podrazumjeva pravilno liječenje šećerne bolesti, liječenje krvnog pritiska i poremećaja masnoće u krvi te prestanak pušenja.