Mamografija – Mammography

Mamografija je rendgenski pregled dojki koji zahtjeva specijalnu aparaturu, posebne filmove kao i radiologe, odnosno hirurge, osposobljene da čitaju mamograme. Mamografija ne može zamjeniti biopsiju koja je condition sine qua non za postavljanje dijagnoze, ali je važna pomoćna metoda. Posebno je korisna u praćenju kontralateralne dojke ili preostalog dijela dojke posle zahvata i liječenja zbog karcinoma. Na drugom mjestu, korisna je za procjenu neodređenih tvrdina koje se ne mogu klasifikovati kao predominantni čvor, naročito u prisustvu brojnih, cističnih promjena kada je neizvjesna indikacija za hiruršku intervenciju. I treće, pri pregledu velikih, jedrih ili masnih dojki u kojih je palpacija teško izvodljiva a rezultat neizvjestan.

Mamografija može biti nativna ili kontrastna ako se kroz otvore kanalića ubrizgava kontrastno sredstvo koje će pokazati stanje kao i arborizaciju mliječnih vodova i, eventualne, defekte u punjenju istih.

Mamografija se ne mora raditi u bolesnica u kojih postoji klinička indikacija za hiruršku intervenciju. Isto tako, nepouzdana je i ne treba je raditi u djevojčica u kojih dojke rastu niti u mladih djevojaka sa jedrim dojkama, jer se nalaz zbog gustine tkiva ne može tumačiti.

Mamografija se ne smije zloupotrebljavati suviše čestom primjenom, jer može da ima štetne posljedice u smislu kancerogeneze.

Izvježbani radiolog može otkriti rak dojke sa lažno pozitivnim nalazima do 11% i lažno negativnim do 6%. Postoje nalazi koji su svojevrsni za kancer dojke, kao što su zrakasto izraženo vezivo u vidu repatice oko tumora ili, pak, mikrokalcifikacije. Značajan je i otok kože u oboljeloj dojci. Radiografskim putem moguće je otkriti izvjesne kancere dojke koji bi bili neprepoznatljivi bilo kojim drugim načinom pregleda.

Kseroradiografija je vid mamografije. Razlika je u pločama koje nisu filmovi nego elektrostatički nabijene ploče iz kojih se posebnim postupcima dobija snimak. Nekada daju znatno jasniju sliku nego klasična mamografija.

Termografija je metoda koja koristi toplotne razlike u tkivu koje se snima, posebno osjetljivim kamerama te daju snimak u boji. Tkiva koja imaju življi metabolizam zračiće više toplote te će se na snimku razlikovati od onih koja su hladnija. Maligni tumori se brže razvijaju zbog velikog broja ćelija koje su u diobi te će se na snimku otkriti kao „toplija” polja. Nedostatak je, međutim, što i tkiva u zapaljenju zrače više toplote pa se mogu dobiti lažno pozitivni nalazi. Postoje i maligni tumori koji rastu vrlo sporo pa će biti hladniji od drugih tkiva. Ovi će davati lažno negativne rezultate. Otuda, termografija je nepouzdana metoda. Korisna je samo za izdvajanje sumnjivih slučajeva radi podrobnijih ispitivanja.

Ultrasonografija je metoda koja koristi razlike u brzini prostiranja ultrazvuka kroz tkiva različite gustine. Otuda je veoma korisna da nam ukaže na razliku cistne promjene od solidnog tumora i tu se prednost završava. Nije u stanju da otkriva rane neoplazme pošto nije u stanju da prepoznaje mikrokalcifikacije. Ne može da prepozna leziju manju od 5 mm. Međutim, jedina prednost, razlikovanje ciste od solidne promjene se gubi, pošto je prostije i jeftinije uraditi punkciju koja će dati isti odgovor.

Sve pomenute metode nisu konkurentne, niti isključuju jedna drugu. Naprotiv, one su dopunjujuće i najpouzdanije kada se uradi dvije ili više.