
Masti ne uključuju samo »vidljive« masnoće kao što su maslac i margarin, masti za kuhanje i ulje, odnosno masnoće u mesu, nego također i »nevidljive« masti koje se nalaze u mlijeku, orasima, mršavom mesu i drugoj hrani životinjskog i biljnog porijekla. Masti su sinonim za rezerve energije ne samo kod životinja nego i u nekim sjemenkama.
Kao što smo već spomenuli, trošimo dnevno gotovo dvostruko veću količinu masnoća nego što je potrebno i poželjno, čime direktno povećavamo našu tjelesnu težinu. Životinjski proizvodi bogati visokovrijednim proteinima kao meso, riba, mlijeko i mliječni proizvodi naročito su bogati mastima. I orasi, a i bademi sadržavaju mnogo masti. Razne majoneze, zauljene salate, kolači, pecivo, kikiriki, pa i jaje, vrlo su bogati masnoćama. Nažalost nismo dovoljno svjesni te činjenice jer na mast mislimo samo u obliku u kojem je primjenjujemo za kuhanje ili kao namaz.
Koliko masti zapravo smijemo pojesti na dan?
Na konzum od 2.200 kalorija, što je dovoljno za prosječnog muškarca, otpalo bi oko 70 g masti, dok bi kod prosječne žene na potrebnih 1.800 kalorija bilo dovoljno 60 g masti. Od toga pola količine otpada na tzv. »skrivenu mast« u namirnicama koje redovno uzimamo, pa preostaje da u obliku čiste masti dnevno potrošimo 30 do 35 grama.
Radi boljeg uvida, evo još nekoliko podataka:
1 kokošja jaje | sadrži 6 g masti |
1/4 1. mlijeka | sadrži 9 g masti |
50 g masnog sira | sadrži 12 g masti |
50 g biskvita | sadrži 15 g masti |
50 g kikirikija | sadrži 24 g masti |
50 g salama | sadrži 25 g masti |
Koje masti treba odabrati?
Razlikujemo tri glavne vrsti masnoća. One su ovisne o sadržaju masnih kiselina u trigliceridima. Te mogu biti zasićene, nezasićene I višestruko nezasićene.
Zasićene masne kiseline sadržane su prije svega u životinjskim mastima kao mast, loj, maslac, vrhnje, slanina. Te masti su ujedno bogate i holesterolom čije bi unošenje u organizam također trebalo ograničiti. Umjesto toga treba dati prednost masnoćama koje su bogate tzv. »esencijalnim masnim kiselinama« a to su višestruko nezasićene masne kiseline, linolna, linolenska i arahidonska kiselina, koje su u malim količinama neophodno potrebne tijelu Jer ih ono ne može sintetizirati. Te kiseline sadržavaju biljna ulja, naročito ulje klice pšenice I kukuruza, te visokovrijedni margarini.
Dakle, i tu je opet potrebno dobro odabrati i taj izbor usaglasiti s preostalim namirnicama.
Be the first to comment