Ispitivanje vidnog polja

Vidno polje je područje vida koje možemo obuhvatiti pogledom ako gledamo u jednom smjeru. Retina ima različitu senzitivnost u pojedinim dijelovima i to pokazuje grafička slika snimljenog vidnog polja. Linije jednakog senzitiviteta, izoptere, povezuju tačke gdje se markice jednakog osvjetljenja i veličine prvo primjećuju. Razlikujemo vidno polje u fotopiji (danju), mezopiji (u sumraku) i skotopiji (u tami).

Područje vidnog polja ovisi o veličini, osvjetljenju i boji markice kao i o kontrastu između markice i osvijetljenosti podloge. Kod toga su od važnosti i psihički faktori koji mogu utjecati na koncentraciju bolesnika i dobru fiksaciju markice. Prije ispitivanja moraju biti korigirane refrakcione anomalije što je posebno važno za ispitivanje centralnih dijelova vidnog polja. Manja veličina zjenice (ispod 2 mm) može također utjecati na suženje vidnog polja.

Istraživanje vidnog polja se naziva perimetrija. Ona može biti izvedena s različitom vrstom aparata zavisno da li su namijenjeni kinetičkoj ili statičkoj perimetriji. Kinetička perimetrija obuhvata ispitivanje pomičnih svjetlosnih tačaka što je prikazano sa četiri izoptere (I₁-I₄) kod čega je neobično važno ponašanje izoptere I₁. Ona se nalazi u intermedijarnoj zoni, koja je veoma osjetljiva na procese u vidnom živcu, pa pri ispadu vidnog polja zauzima različit položaj prema slijepoj pjegi. Slijepa pjega se nalazi na mjestu projekcije papile vidnog živca i predstavlja fiziloški skotom.

Širina slijepe pjege je 5-6°, a visina 7-8°, sa unutrašnjom granicom 12-15° temporalno od fiksacijske tačke, i središtem slijepe pjege oko 1.5° ispod horizontalne crte. Proširenje slijepe pjege je jedan od prvih znakova na vidnom polju kod početnog glaukoma.

Statička perimetrija ispituje fiksne test značke uz mijenjanje jačine osvijetljenosti markice. Ova druga metoda je ciljana i veoma osjetljiva jer ispitujemo prag podražaja (najmanji mogući svjetlosni podražaj kojega je retina u stanju percipirati) tačno određenog područja ili meridijana koji nas interesira. Koristi se kod početnih degenerativnih promjena makule gdje je kinetička perimetrija premalo osjetljiva i kod početnog glaukoma ukoliko kod kinetičke perimetrije postoji sumnja na ispad kojeg ne možemo dokazati.

Ispitivanje vidnog polja može se obaviti na različite načine:

Konfrontacija – Najjednostavniji način. –  ispitivač sjedi nasuprot bolesniku na jedan metar. Istovremeno zatvaraju svaki svoje oko iste strane tako da nepokrivene oči imaju praktično vidna polja koja su kongruentna. Bolesniku se naloži da gleda oko ispitivača, koji zatim približava s temporalne strane test-predmet (prst, čep od boce) sve dotle dok bolesnik ne izjavi da ga je primijetio. Predmet crvene boje je pogodan sa otkrivanje neuroloških defekata u centralnom polju, jer su retrobulbarni putevi uglavnom obuhvaćeni makularnim vidom (centralnih 30° polja).

Goldmannov perimetar se koristi za ispitivanje kinetičkog vidnog polja, a može biti adaptiran i za statičku perimetriju. Sastoji se od velike polukugle koja je iznutra jednolično osvijetljena (mogućnost promjene intenziteta svjetla) na koju se projicira test-markica različite veličine, osvijetljenosti i boje. Bolesnik sjedi za aparatom tako da bradu postavlja u poseban držač sa okom koje se ispituje fiksiranim u centar polukugle. Drugo oko je zatvoreno poveskom. Nakon toga se projicira test-markica u različitim meridijanima i ubilježava na kartici. Ubilježavanje se vrši nakon odgovora bolesnika da je primijetio markicu. Ispitivanje se obično vrši sa markicama različite veličine i osvjetljenja čime se prikazuje područje i gustoća gubitka vidnog polja. Statistička procjena se može postići treptajućim svjetlom markice unutar odgovarajuće izoptere.

Kompjuterizirana perimetrija isključuje greške testiranja koje uzrokuje ispitivač. Rezultati se mogu dobiti u numeričkom obliku i tako podvrgnuti tačnom proračunavanju a još je i mnogo preciznija u detekciji i praćenju malih i plitkih defekata vidnog polja.