Auskultacija pluća

Auskultatorne fenomene pluća dijelimo na:

• disajne šumove
• popratne šumove
• govorne znake

Primjeri fiziološkog i patološkog auskultatornog tona (klikom na link možete poslušati ton):

• Normalno disanje
• Inspiratorni stridor
• Pleuralno trenje
• Pukoti (cracles)
• Zvižduci (Wheezing)

Evo nekoliko preporuka za pravilnu auskultaciju srca i pluća:

• Tiha, dobro osvetljena i topla prostorija. [To eliminiše spoljašnju buku i olakšava pregled srca.]
• Propisno svučen pacijent. [Omogućava pravilno postavljanje stetoskopa na grudi.]
• Mogućnost pregleda pacijenta u ležećem i sjedećem položaju, kao i u položaju sa lijeve strane. [Različiti zvuci, a posebno oni patološki, se poljavljuju pri određenom položaju tela.]
• Mogućnost pregleda pacijenta sa prave strane. [Smanjuje mogućnost obrazovanja dodatnih zvukova koji nastaju dodirom crijeva sa različitim predmetima.]
• Stetoskop sa zvonom i dijafragmom ili sa mogućnošću rada u dva režima – kao zvono i dijafragma. [Zvono pri lakom pritisku na grudi, može da registruje niskofrekvetne zvuke. Pri jačem pritisku, tako da ostane otisak, dijafragma registruje visokofrekventne zvuke.]
• Redoslijed auskultacije . Potrebno je preslušati najmanje četiri zone, koristeći prvo dijafragmu, a zatim zvono:
• Lijeva spoljašnja ivica grudne kosti u nivou četvrtog međurebarnog prostora. U ovoj zoni se najbolje čuju tonovi porijeklom od trikuspidnog ušća i desnog srca uopšte.
• Peti međurebarni prostor u nivou srednje klavikularne linije – predio srčanog vrha. U ovoj zoni se najbolje čuju tonovi porijeklom od mitralnog ušća i lijevog srca uopšte.
• Drugi međurebarni prostor desno od grudne kosti – predio baze srca. U ovoj zoni se najbolje čuju tonovi porijeklom od aortnog ušća.
• Drugi međurebarni prostor lijevo od grudne kosti – predio baze srca. U ovoj zoni se najbolje čuju tonovi porijklom od pulmonalnog ušća.
• Sposobnost selektivnog slušanja. [Posvetiti pažnju samo jednom izolovanom zvuku. Kada se osluškuju sistolni tonovi i šumovi, ne obraćati pažnju na dijastolne zvuke.]

Gore pomenuti redoslijed je samo jedan od niza mogućih. Najvažnije je da se auskultacija četiri pomenute oblasti obavi propisno, i da se u svakoj od njih poslušaju kako niskofrekventni, tako i visokofrekventni zvuci.