Limfni sistem

On predstavlja dodatni put kojim se tekućina vraća u cirkulaciju (1/10 filtrirane tekućine na arterijskom kraju kapilare). Iako je to mala količina tekućine, ona je važna jer se putem limfe u cirkulaciju vraćaju proteini.

Limfa iz donjih dijelova tijela ide putem ductus thoracicusa, koji se ulijeva u vensku cirkulaciju, između ušća Venae subclavis i V. Jugularis internae. Također, limfa iz lijeve polovine glave i vrata, i lijeve ruke , ide putem ductus thoracicusa.

U ductus limphaticus dexter ide limfa iz desne polovine glave i vrata, desne ruke i desnog hemithoraxa.

Limfne kapilare su svojom građom prilagođene vraćanju proteina u cirkulaciju. Njihov zid grade endotelne stanice koje se jednim dijelom preklapaju formirajući valvule. Ove endotelne stanice su za okolinu prićvršćene pomoću sidrenih niti. Ove valvule omogućavaju da tečnost uđe iz intersticija u kapilar, ali ne može izaći iz njega. Budući da limfa nastaje iz intersticijske tekućine i njihov sastav je gotovo identičan. U limfi ima 20g/litri proteina (u limfi crijeva 30 – 40 g/litri, a u limfi jetre 50 – 60 g/litri).

Pored toga što se putem limfe u cirkulaciju vraćaju proteini, limfa i druge uloge:

• Putem limfe se apsorbiraju hranjive tvari iz digestivnog tarkta i to prije svega lipidi
• Putem limfe se iz organizma uklanjaju bakterije i drugi štetni faktori koji se limfom donose do limfnih čvorova, gdje se uništavaju.

Protok limfe je prosječno 120ml/h, a njega određuju dva faktora:

• Pritisak intersticijske tekućine (direktno proporcionalan)
• Rad limfne pumpe.

Kod limfnih žila imamo tri vrste limfnih pumpi:

• kapilarnu,
• vanjsku (kompresija okolnog tkiva na limfne žile),
• unutrašnju (postojanje zalistaka u limfnim žilama).

Glavne funkcije limfnog sistema su:

• održavanje pritiska u intersticijskoj tekućini,
• održavanje koncentracije proteina u intersticijskoj tekucini,
• održavanje volumena intersticijske tekućine.