Linkozamidi (Linkomicin i Klindamicin)

Linkomicin je po djelovanju sličan eritromicinu, a klindamicin je efikasniji po djelovanju.

Antibakterijski spektar

Linkozamini djeluju protiv G+ koka. Ovi antibiotici djeluju slabo i nemaju nikakvog djelovanja protiv G- bakterija. Prema njima su obično rezistentne enterokoke, Haemophilus, Neisseriae i Mycoplasma. Bacteroides i drugi anaerobi su obično osjetljivi.

Mehanizam delovanja

Klindamicin se isključivo vezuje za 50S podjedinicu ribosoma i tako inhibira sintezu proteina. Klindamicin, eritromicin i hloramfenikol nisu strukturno slični, ipak djeluju na istom mjestu. To znači da vezivanje jednog od ovih lijekova može inhibirati vezivanje drugih. Na sreću, nema kliničkih indikacija za konkurentnu primjenu ovih antibiotika. Plazmidom prenesena rezistencija prema klindamicinu (i eritromicinu) postoji kod B. fragilis. Postoje i drugi mehanizmi rezistencije.

Indikacije

Najvažnija indikacija za primjenu klindamicina su anaerobne infekcije izazvane Bacteroidesom (naročito Bacteroidesom fragilisom), ili drugim anaerobima koji su rezistentni na peniciline, a vrlo često sudjeluju u mješovitim infekcijama. Ovakav tip infekcije se može naći kod penetrantnih rana u abdomenu ili poslije septičkog abortusa, kao i u aspiracionoj pneumoniji. Meningitis ne treba liječiti ovim antibioticima jer vrlo slabo prodiru kroz hematoencefalnu barijeru, a najvećim dijelom (čak oko 90%) su vezani za proteine plazme. Klindamicin se koristi kao rezervni lijek u stafilokoknim infekcijama, naročito kada  zahvataju koštano tkivo (osteomijelitis).

Neželjeni efekti

Najčešći neželjeni efekti su gastrointestinalne smetnje (nauzeja, dijareja). Klindamicin može prouzrokovati oštećenje funkcije jetre, sa žuticom ili bez nje uz prateću neutropeniju.

Najteži i najopasniji neželjeni efekt klindamicina je kolitis, sa učestalim krvavo-sluzavim stolicama, povišenom temperaturom i vrlo jakim bolovima u stomaku.

Opisani su i smrtni slučajevi poslije ovakvog kolitisa.  Incidenca ovog tipa kolitisa je prilično visoka i predstavlja ozbiljnu smetnju široj primjeni klindamicina. Uzročnik ovog kolitisa je najčešće toksigeni Clostridium dificile, koji je normalni sastojak crijevne flore, ali “podivlja” u toku primjene klindamicina.

U svakom slučaju, ovu opasnu komplikaciju treba što prije dijagnosticirati, odmah prestati sa daljom primjenom klindamicina i započeti liječenje oralnom primjenom vankomicina (0.5g, 4-6 puta dnevno). Umjesto vankomicina mogu se primijeniti metronidazol i bacitracin.

Primjena klindamicina se ne preporučuje u trudnica i u novorođenčadi.