Archicerebellum i Paleocerebellum

Archicerebellum
Archicerebellum
Archicerebellum
Archicerebellum

Archicerebellum

Lobus flocculonodularis gradi parni naborani uzani dio hemisfere nazvan pahuljica (flocculus) koji je pomoću tanke trake (pedunculus flocculi) povezan sa neparnim zaobljenim čvorićem (nodulus) na rostralnom kraju donjeg dijela vermisa. Ovaj režanj je filogenetski najstarija cerebelarna struktura, pa se još naziva i archicerebellum. Posjeduje recipročne veze sa vestibularnim jedrima zbog čega se naziva i vestibulocerebellum. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste održavanje ravnoteže i položaja tijela, zahvaljujući prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu.

Paleocerebellum

Lobus cerebelli anterior je manji i leži rostralno od fissurae primae, zauzimajući praktično samo dio gornje strane malog mozga. Ovaj režanj čine lingula cerebelli, lobulus centralis i culmen (na vermisu), te ala lobuli centralis i lobulus quadrangularis anterior (na hemisferama). Lobus cerebelli anterior je filogenetski mlađi dio malog mozga, pa se još naziva i paleocerebellum. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kičmene moždine (preko spinocerebelarnih puteva) zbog čega se naziva i spinocerebellum. Uključen je u regulisanje mišićnog tonusa.

Neocerebellum

Lobus cerebelli posterior je najveći režanj malog mozga, smješten između fissurae primae i fissurae posterolateralis. On obuhvata cijelu donju i dvije trećine gornje strane malog mozga. Na gornjoj strani pripadaju mu declive i folium vermis (na vermisu) kojima na hemisferama odgovaraju  lobulus quadrangularis posterior i lobuli semilunares superior et inferior (koji leži na donjoj strani hemisfere ispod fissurae horizontalis) s. lobulus ansiformis. Declive i lobulus quadrangularis posterior čine lobulus simplex. Na donjoj strani malog mozga nalazi se jako dubok usjek u koji se uvlači falx cerebelli. Na dnu usjeka leži vermis koji ovdje ima sljedeće dijelove: tuber, pyramis i najveći dio uvulae. Hemisfere su na donjoj strani zaobljene i ulaze u fossae cerebellares potiljačne kosti. Na njima se razlikuje nekoliko dijelova odvojenih odgovarajućim žljebovima, i to:  već pomenuti lobulus semilunaris inferior s. crus secundum lobuli ansiformis (za koga smo rekli da odgovara foliumu vermisa), lobulus gracilis, lobulus biventer i dio tonsillae cerebelli. Ostatak uvulae i tonsillae cerebelli leže na prednjoj strani malog mozga, kaudalno od fastigiuma. Tonsilla cerebelli leži u neposrednoj blizini medullae oblongate i foramen magnuma što je od ogromnog kliničkog značaja u slučaju povećanog intrakranijalnog pritiska. Naime, tada dolazi do uklještenja tonsillae cerebelli u kičmeni kanal, što kompromituje protok krvi kroz vertebralne arterije i funkcije respiratornog i vazomotornog centra. Lobus cerebelli posterior je filogenetski najmlađi dio malog mozga, pa se još naziva i neocerebellum. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa (ncc. pontis), zbog čega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Važan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova, naročito pokreta šake.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.