Definicija:
Je hronična infektivna bolest koju uzrokuje Mycobacterium leprae.
Etiopatogeneza:
Uzročnik je Mycobacterium leprae. Javlja se u tropskom i suptropskom području. Izvor zaraze je čovjek. Prijenos nije u potpunosti poznat. Smatra se da bi do prijenosa zaraze došlo, osoba mora biti u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom dugo vremensko razdoblje (godine). Uzročnik ulazi kroz kožu, sluznicu respiratornog trakta, periferne živce (Schwannove stanice). Kultura uzročnika nije uspjela. Mogu biti zahvaćeni i unutršnji organi.
Histoploški postoje 4 tipa lepre:
- Lepra lepromatosa: ispod tankog sloja epidermisa nalazi se gust infiltrat koji se proteže u subkutis. Destruira adnekse kože. Glavne stanice lu lepra stanice (makrofazi s mycobacterium u sebi). U kasnijoj fazi oštećeni su i živci. Na koži se vide makule ili nodusi (lepromi). Lepromi na nosu, čelu, ušima i obrvama daju izgled «lavljeg lica», javlja se alopecija vlasišta i lateralnih djelova obrva, anestezija i anhidroza zahvaćenog područja. Najčešće je zahvaćeno lice, a rjeđe sluznica nosa, larinksa ili oka. Mogu e javiti i mjehurići, nekroza i mutilacija (nos najčšeće).
- Lepra turberculoides: u dermisu se nalazi tuberkuloidni (granulomski) infiltrat koji sadrži epiteloidne stanice (makrofazi koji su fagocitirali i razgradili mikobakterije). Oštećeni su i živci. Na koži se javljaju crvene makule i sitne papule, uglavnom iznad zahvaćenog živca.
- Lepra indeterminata: nespecifični hronični infiltrat koji sadrži uglavnom limfocite, plazma stanice, neutrofile, eozinofile i nešto makrofaga. Može se diferencirati u lepromatoznu ili tuberkuloidnu lepru. Promjene su asimetrične. Oštećenje živca je prisutno.
- Borderline lepra: ili dimorfna lepra je kombinacija prva dva oblika.
Diferencijalna dijagnoza:
Dolaze u obzir sve granulomatozne bolesti (posebice sarkoidoza).
Dijagnoza:
Dijagnoza se postavlja na osnovu testova:
- histaminski test (primjenom histamina javlja se urtika bez eritema)
- test znojenje (pilokarpin)
- dokaz u citološkom razmazu
- histološka pretraga lezije
- biopsija živca
- neurološka pretraga
- klasične reakcije na sifilis su pozitivne u oko 20-30% bolesnika, a treponemske reakcije su negativne.
Terapija:
- diaminodifenilsulfon
- rifampicin
- klofazimin
- plastično-rekonstrukktivni zahvati
- fizikalna terapija
1 Trackback / Pingback