Hodgkinova bolest je lokalizirana ili proširena zloćudna proliferacija tumorskih stanica koje potiču iz limforetikularnog sustava i prvenstveno zahvaćaju limfne čvorove i koštanu srž. Godišnje se u SAD-u dijagnosticira 6000 do 7000 novih slučajeva. Odnos učestalosti razbolijevanja između muškaraca i žena je 1.4:1. Hodgkinova bolest je rijetka prije 10. godine života, najveća učestalost je između 15. i 34. godine života, te nakon 60. Uzrok je nepoznat, no čini se da bolesnici s Hodgkinovom bolešću imaju genetičku podlogu ili povezanost s utjecajem okoliša (HIV-infekcija, infekcija Epstein-Barrovim virusom itd.)
Reed-Stembergova stanica:
Reed-Stembergova stanica je velika stanica s bilobarnom ili multilobarnom jezgrom s prominirajućim inkluzijama poput nukleola. Postoje različite morfološke varijante Reed-Sternbergovih stanica. Učestalost tih varijanti zajedno s celularnošću i fibrozom tkiva morfološki su kriteriji za ocjenu podtipa Hodgkinove bolesti. Važno je naglasiti da se Reed-Sternbergove stanice mogu naći i u drugim bolestima, kao što su infekciozna mononuklecza i ne-Hodgkinov limfom.
Klinička slika
U kliničkoj slici obično su prisutni uvećani limfni čvorovi bez simptoma. Većina bolesnika ima povećane vratne limfne čvorove, te limfne čvorove medijastinuma što može uzrokovati kašalj. Ostali simptomi ovise o stupnju napredovanja bolesti, pa se tako mogu pojaviti i povišena tjelesna temperatura, noćno znojenje, gubitak tjelesne težine, te svrbež. Prvi znaci bolesti često mogu biti opstrukcija gornje šuplje vene ili pritisak na kralježničnu moždinu. Zahvaćeni mogu biti i visceralni organi, osobito u uznapredovaloj bolesti; jetra – kada začepljenje žučnog voda tumorskom masom izaziva žuticu, koštana srž, te traheobronhalna kompresija (pritisak tumorske mase na dušnik i bronhe) koja uzrokuje otežano disanje.
Dijagnoza
Sumnja na limfom postoji uz prisustvo skupa simptoma kao što su povećanje limfnih čvorova, posebno vratnih, te povišena tjelesna temperatura, noćno znojenje i gubitak tjelesne težine. Definitivna dijagnoza potvrđuje se biopsijom (uzimanjem uzorka tkiva) limfnog čvora u kojem se pronalaze takozvane Reed-Sternbergove stanice u specifičnom tkivnom okruženju. Hodgkinova bolest bez zahvaćenosti limfnih čvorova je vrlo rijetka, a u tom se slučaju uzorak tkiva za biopsiju uzima iz koštane srži, jetre itd.
Dijagnostički postupci za procjenu proširenosti bolesti:
Neophodni:
- Patohistološka dijagnostika
- Pregled bolesnika
- Dokaz B-simptoma
- Laboratorijska dijagnostika (Kompletna krvna slika, Testovi jetrene funkcije, Testovi bubrežne funkcije, Mokraćna kiselina,Sedimcntacija eritrocita)
- Radiogram srca i pluća
- CT trbuha i zdjelice
- Biopsija koštane srži
Neophodni u određenim okolnostima:
- Biopsija jetre
- Bipedalna limfangiografija
- Scintigrafija tijela galijem
- Staging-laparotomija
- Scintigrafija kosti
- RTG snimka kosti
Korisni:
- Imunofcnotipizacija stanica limfnoga čvora
- Analiza rearanžmana gena
- Ultrazvuk srca
- Pretraga nuklcranom magnetskom rezonancom (NMR)
- Testovi odložene reakcije preosjetljivosti
Liječenje
Liječenje i prognoza ovise o stadiju i staničnom tipu bolesti. Hodgkinova bolest izlječiva je radioterapijom, kombiniranom kemoterapijom ili kombinacijom i jednog i drugog u 85% slučajeva. Općenito se stadiji I i II tretiraju radioterapijom, a stadiji III i IV primaju kemoterapiju, no ovisno o slučaju može se primijeniti i kombinacija radio- i kemoterapije.
Citostatski protokoli:
MOPP: mekloretamin (nitrogen mustard), vinkristin (onkovin), prokarbazin i prednizon. DeVita i suradnici su za četrnaestogodišnjega praćenja 188 bolesnika s Hodgkinovom bolešću liječenih MOPP-om utvrdili da je kompletna remisija postignuta u 84% bolesnika, a dugotrajno preživljenje bez znakova bolesti u 48%. MOPP terapija ima znatnu toksičnost. Gotovo svi bolesnici imaju mučninu i nagon za povraćanje. Te se nuspojave uspješno mogu suzbiti primjenom antiemetika.
Drugi citostatski protokoli primjenjuju se u liječenju bolesnika rezistentnih na MOPP. Najbolji od njih je ABVD (adriamicin, bleomicin, vinblastin i dekarbazin). Velik broj kontroliranih kliničkih ispitivanja pokazao je da je ABVD jednako uspješan kao i MOPP u liječenju bolesnika s primarno uznapredovalim oblikom Hodgkinove bolesti. Primjenom ABVD kompletna remsija bolesti može se postići i u bolesnika u kojih se to nije uspjelo primjenom MOPP. Toksičnost ABVD identična je s toksičnošću MOPP. ABVD izaziva prolazno oštećenje zametnih stanica u muškaraca, ne izaziva amenoreju u žena te se čini da je učestalost sekundarnih tumora manja nego u bolesnika liječenih MOPP-om.
Hemioterapija
Hemoterapijski lijekovi (citostatici) ubijaju maligne ćelije na taj način što sprečavaju njihovu diobu i rast. Postoji mnogo različitih hemoterapijskih lijekova. Tip hemoterapije koji će biti primjenjen zavisi od tipa limfoma. Neki hemoterapijski lijekovi se mogu primjenjivati samostalno ali se obično kombinuju. Često se hemioterapija može kombinovati sa drugim vrstama terapije kao što su na primjer monoklonska antitela.
Monoklonska antitjela
Monoklonska antitjela su supstance proizvedene u laboratorijama koje specifično propoznaju određene strukture na površini malignih ćelija kao što su na primjer proteini. Svako monoklonsko antitjelo prepozanje samo jedan cilj (specifičan protein ili antigen). Nakon vezivanja za ciljano mjesto, monoklonsko antitjelo može da uništi malignu ćeliju i/ili da stimuliše imuni sitem organizma da napadne ovaj cilj. Monoklonska antitjela se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji sa hemoterapijom.
Terapija zračenjem
Terapija zračenjem ili radioterapija predstavlja upotrebu energije X-zraka za ubijanje malignih ćelija.
Terapija prema stadiju bolesti
- STADIJ IA i II A, BEZ VELIKE TUMORSKE MASE: Nakon staging-laparotomije u bolesnika sa supradijafragmalnim oblikom bolesti preporučuje se provesti subtotalno ozračenje limfnih čvorova. Premda rijetko, u bolesnika sa supradijafragmalnim oblikom bolesti može se provesti zračenje po šemi obrnuti Y uz dodatno zračenje hilusa slezene u stadiju IA, odnosno totalno ozračenje limfnih čvorova u stadiju IIA. Neke studije pokazuju da se istovrsni rezultati mogu postići primjenom kemoterapije i zračenja zahvaćenoga polja, ali većina za sada taj način liječenja ne preporučuje kao terapiju izbora. U bolesnika sa subdijafragmalnim oblikom bolesti stadija IIA preporučuje se provesti kemoterapiju.
- STADIJ IB i IIB BEZ VELIKE TUMORSKE MASE: Terapija je ista kao i za stadij IA i IIA. Za razliku od stadija IA i IIA recidiv bolesti učestaliji je u stadiju IB i IIB (oko 30%). Recidiv bolesti uspješno se liječi primjenom kemoterapije. Alternativni način liječenja bolesnika s recidivom bolesti stadija IB i IIB je subtotalno ozračenje limfnih čvorova ili kombinirana terapija zračenja zahvaćenoga polja i sistemska kemoterapija.
- STADIJ II, S VELIKOM TUMORSKOM MASOM: Stadij II Hodgkinove bolesti s velikom tumorskom masom (medijastinum i/ili hilus pluća) treba liječiti kombiniranom terapijom ozračenja najveće tumorske mase i sistemske kemoterapije.
- STADIJ III A: Bolesnici koji imaju minimalno zahvaćenu slezenu dobro odgovaraju na terapiju ozračenjem svih limfnih čvorova (engl. total lymphoid irradiation), primjenu kemoterapije sa zračenjem, odnosno primjenu kemoterapije bez zračenja. Potrebne su prospektivne randomizirane studije koje bi odredile ulogu zračenja i kemoterapije u liječenu toga stadija Hodgkinove bolesti. U bolesnika s povećanim paraaortalnim ili zdjeličnim limfnim čvorovima preporučuje se provesti kemoterapiju sa ili bez zračenja zahvaćenoga polja. Alternativni je oblik liječenja primjena kemoterapije bez zračenja.
- STADIJ IIIB i IV: Preporučuje se provesti liječenje kemoterapijom. Rezultati nekontroliranih studija pokazuju da dodatno zračenje zahvaćenih polja može poboljšati preživljenje bez znakova bolesti.
Be the first to comment