Prijelom lopatice

Definicija:

Prijelom lopatice su najčešće posljedica ozbiljne traume, koje se događaju u prometnim nesrećama na pješacima.

Etiopatogeneza:

Prijelom lopatice nastaje djelovanjem jake direktne sile (pad, udarac u rame) ili indirektne sile prilikom pada na ispruženu ruku. Može biti prelomljen vrat lopatice, tijelo, akromijalni ili korakoidni nastavak skapule.

Klinička slika:

Prijelom lopatice prati jaka bol u predjelu lopatice, otok te otežani i bolni pokreti u ramenu ili uošte nisu mogući. Palpacijom se nalazi jaka bolna osjetljivost. Često su ti prijelomi popraćeni prijelomima rebara. Većina prijeloma zahtjeva malo terapije zato što je lopatica s obje strane prekrivena mišićima. Najčešće prijelomi uključuju izbijanje potkožnog akromiona.

Dijagnoza:

• Klinički pregled
• RTG

Terapija:

U pravilu se primjenjuje konzervativno liječenje (Dessaulov povoj, abdukcijska šina). Hirurška intervencija je rijetko potrebna.

Anatomija lopatice

Lopatica, scapula, je trokutasta plosnata kost koja leži na posterolateralnom dijelu toraksa, u razini od 2. do 7. rebra. Konveksna stražnja površina lopatice, facies dorsalis, je jakim koštanim grebenom, spina scapulae, neravnomjerno podijeljena na manju gornju udubinu, fossa supraspinata, i mnogo veću donju udubinu, fossa infraspinata. Konkavna površina, facies costalis, lopatice oblikuje veliku subskapularnu udubinu, fossa subscapularis. Široke koštane površine triju udubina osiguravaju hvatišta za mišiće. Trokutast trup lopatice je tanak i proziran na dijelovima iznad i ispod grebena lopatice, no njezini rubovi, pogotovo lateralni, su nešto deblji. Greben se lateralno proširuje i završava širokom izbočinom, acromion, koja predstavlja najvišu točku ramena i uzglobljuje se s ključnom kosti. Greben i akromion služe kao poluga za mišiće koji su vezani za njih, pogotovo za m. tapezius. S obzirom da je akromion lateralni nastavak lopatice, akromioklavikularni zglob je smješten lateralno od mase lopatice i vezanih mišića. Glenohumeralni (rameni) zglob, na kojem ti mišići djeluju, je skoro direktno ispod akromioklavikularnog zgloba; na taj način je lopatična masa u ravnoteži s masom slobodnog dijela gornjeg ekstremiteta, a suspendirajuća struktura (korakoklavikularni ligament) leži između te dvije mase. Superolateralno, lateralna površina lopatice ima zglobnu ploštinu, cavitas glenoidalis, koja služi za zglob s glavom humerusa u glenohumeralnom zglobu. Zglobna ploština je plitka, konkavna, ovalna udubina, usmjerena anterolateralno i lagano prema gore, i značajno je manja od glave humerusa, kojoj služi kao udubljenje. Kljunasti nastavak lopatice, processus coracoideus, nalazi se iznad zglobne ploštine i projicira se anterolateralno. Taj nastavak također po obliku, veličini i usmjerenju liči na savijen prst koji pokazuje prema ramenu, mjestu koje osigurava donju vezu za pasivno podupirući korakoklavikularni ligament.

Lopatica ima medijalni, lateralni i gornji rub i gornji, lateralni i donji ugao. Kada je lopatica u anatomskom položaju, tanak medijalni rub nalazi se paralelno i otprilike 5 cm lateralno od processusa spinosusa torakalnih kralješaka, stoga se često naziva i vertebralni rub. Od donjeg ugla lateralni rub lopatice ide superolateralno prema vrhu aksile, stoga se često naziva i aksilarni rub. Lateralni rub je građen od debele trake kosti, što sprječava deformaciju tog dijela lopatice koji podnosi najveći pritisak. Lateralni rub završava u lateralnom uglu lopatice, najdebljem dijelu kosti. Zglobna ploština zauzima najveći dio tog ugla i s laterlanim uglom lopatce spojena je preko suženog vrata, collum scapulae. Gornji rub lopatice je kratak i tanak, a na lateralnom kraju ima mali urez, incisura scapulae. Urez je presvođen s lig. transversum scapulae, koji može i okoštati, pa tako nastaje otvor kuda prolaze živci i vena.

Lopatica je sposobna za poprilične pokrete na torakalnom zidu i u fiziološkom skapulotorakalnom zglobu, osiguravajući bazu s koje gornji ekstremitet djeluje. Ti pokreti omogućuju ruci slobodno kretanje.