Desna ventrikularna hipertrofija

Dijagnoza desne ventrikularne hipertrofije ima daleko veći značaj u dječijoj dobi, nego li je to kod odraslih. Doznajemo koji je uzrok izmjene električne osi u standardnim odvodima, a zatim određivanjem hipertrofije možemo, uz klinički kontekst, odrediti vrstu i mjesto pataološkog stanja u srcu.

Kod desne ventrikularne hipertrofije imamo u standardnim odvodima desnu osovinsku devijaciju (S1 R3), a unipolarni ekstremitetni odvodi pokazuju R ili R1 visok u aVR-preko 6 mm, unipolarni grudni odvodi.

• Izvjesna indikacija DVH postoji kada je u prekordijalnim odvodima RS defleksija od V1-V6 (što ukazuje na predominaciju akcionog potencijala desnog ventrikula preko cijelog prekordija.
• Tip defleksije RS R1 u V1 i V2, indicira vjerovatnu desnu ventrikularnu hipertrofiju, ako je R viši od 15 mm, pogotovu ako je R veći od 10 mm.
• Visoki inicijalni RV1 -2, sa ili bez Q talasa sa malim R i S nesumnjivo indicira DVH.
• Intrisikoidna defleksija R talasa od 0.04 sek. ili više u V1 i V2, pouzdan je podatak za DVH.
• Intervertirani T talasi u desnogrudnim odvodima praćeni depresijom S-T segmenta i u vezi sa drugim promjenama u grudnim odvodima indicira ozbiljnu DVH.
• Indirektan podatak za DVH se uzima visoki i ušiljen P2 koji indicira desnu atrijalnu hipertrofiju.