Promjene u pojedinim organima kod šoka

Mozak
Mozak
Mozak
Mozak

Ukoliko šok traje duže pa ako ga pacijent i preživi u mnogim organima on ostavlja morfološke promjene i to su veće što je šok bio intenzivniji.

  • Srce – tu nalazimo degenerativne promjene i fokalne nekroze u miokardu kao posljedice hipoksije. Poslje dođe do leukocitarne infiltracije i proliferacije mezenhima, a kasnije ako preživi dođe do disperzne fibroze. U intersticij miokarda transudira se krv i proizvodi bubrenje kolagena. Kako u tom transudatu ima enzima može doći i do heterolitičke nekroze mišićnih vlakana pored one hipoksične. Promjene kod oligemičnog šoka su uglavnom u lijevoj, a kod histaminskog u desnoj komori.
  • Mozak – mozak trpi jaku oligemiju pa lako stradaju njegove ćelije,  purkinijeve ćelije cerebeluma, amonovog roga i kora velikog mozga
  • Jetra – nalazimo centrolobularne fokalne nekroze hepatocita, a u lakšim slučajevima nađemo masnu degeneraciju hepatocita, a u još lakšim infiltraciju isto tako centrolobularno. Karakaterističan nalaz u jetri je transudat koji nalazimo između kapilara i gredica hepatocita kao roza obojene eozinom homogene mase. Ti prostori su virtuelni tj oni ne postoje kod zdrave jetre – Disseovi prostori. Hepatociti uvlače u sebe dio tog transudata pa se ponekad i u hepatocitima pronađu gruba proteinska zrnca.
  • Bubreg – kod njega intenzivna zrnasta i vakuolarna degeneracija zahvata epitelne ćelije ravnih kanalića koji ponekad nekrotiziraju. Karakterističan nalaz je kod crush sindroma gdje se iz nekrotiziranih mišića oslobađaju velike količine mioglobina koji u epitelnim kanalićima stvara mioglobinske cilindre ometa izlučenje mokraće i može dovesti do uremije. Pošto i kod bubrega dođe do transudacije tekućine u intersticij i oni su edematozni, uvećani što posebno vrijedi za koru a piramide su hiperemične. U pelvis renis nerijetko nađemo tačkasta krvarenja.
  • Krve žile – najzanimljiviji nalazi su u zidu aorte i koronarnih krvnih žila, a kod histaminskog šoka i u arteriji pulmonalis. U mediji aorte, femoralkama i karotidama dolazi do masivne nekroze mišićnih vlakana, a elastične lamele ostaju očuvane. Na mjestima nekroze nakupljaja se tekućina sa proteinima koji nakon razgradnje prelaze u mukopolisaharide  tako da slika koju imamo odgovara nalazu mediomucinoze i medionekroze. Na tim mjestima aorta npr. može izgubiti svoju čvrstoću pa se razvije vrećasto izbočenje (aneurysma sacciforme) ili ruptura sa prodorom krvi u raslojenu mediju (anaeurysma dissecans). U koronarkama dolazi do segmentalnog propadanja mišićnih vlakana i javlja se težak edem intime i medije pa na tim mjestima može doći i do mezenhimne skleroze. Edem intime i medije u koronarkama može dovesti do napada angine pektoris. Kod arterije pulmonalis promjene nalazimo kod histaminskog šoka isto uz pojavu edema iz čega se može razviti skleroza, a promjene su u vezi opet ono kopačevo sa spastičkom ishemijom tih arterija kod histaminskog šoka.
  • Pluća – usljed edema koji se u njima razvija pluća su mnogo teža nego normalno, tamno crvene boje, ispod pleure se nađu tačkasta krvarenja, ako edem traje duže dođe do koagulacije proteina i kasnije do taloženja homogenih masa u alveolama.
  • Hipofiza – kod nje se posebno kod hemoragičnog šoka jave nekroze u prednjem režnju i dolazi do endokrine kaheksije (sheehanov sindrom).

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.