
Morfologija:
Gram pozitivni bacil na cijim se krajevima vide zadebljanja. Boji se po naiseru i na taj nacin se na polovima uocavaju metahromatske granule ili zrna. Ovaj bacil je nepokretan i ne stvara spore. Na preparatu iz kulture pokazuje karakteristican raspored koji podsjeca na kineska slova. Aeroban je.
Kulturelne osobine:
Kultivise se na specijalnoj podlozi:
- Lefler koagulisani serum
- Klanbergova podloga sa kalijum – teluritom, na ovoj podlozi daje 3 tipa kolonija
- Tip mitis – crne pravilne, sjajne
- Tip intermedius – vrlo sitne, crne, sjajne
- Tip gravis – krupne, sivo-crne, neravne
Kultivacija se vrsi u aerobnim uslovima.
Faktori virulencije:
- Cord factor
- Celijski zid sa visokim procentom masnih kiselina
- Diftericni toksin, egzotoksin proteinske prirode, sastoji se iz dva fragmenta:
- Fragment A
- Fragment B: B1-invazin, B2-nekrozin
Patogenost:
Izaziva difteriju. To je lokalna infekcija sa toksemijom. Infekcija je lokalizovanana u zdrijelu, krajnicima, moze da bude i na nosu, oku, ranama i opekotinama. Najtezi oblik je difterija larinska koja cesto dovodi do ugusenja. Bolest se manifestuje stvaranjem debelih, slaninastih naslaga – pseudomembrana – na sluzokozi zahvacenog organa. Pseudomembrane su gradjene od fibrinske mreze, leukocita i bacila difterije. Bacili luce egzotoksin koji ulazi u krv.
Mikrobioloska dijagnostika:
Od materijala se uzima bris sa ivica pseudomembrana prema zdravom tkivu.
Ispitivanje toksicnosti:
Svaki soj bacila difterije koji se izoluje mora se ispitati na lucenje toksin. To se vrsi na 2 nacina.
- Bioloski ogled – Romerova proba – kultura se ubrizga u kozu zamorca, ako ispitivana kultura luci toksin na mjestu ubrizgavanja ce se javiti određeni fenomen.
- Elekov test – test precipitacije u gelu uz pomoc antitoksina.
Zastita:
Zastita se vrsi DTP (di-te-per – difterija tetanus pertusis) koja sadrzi anatoksin difterije.
Lijecenje:
Se sprovodi antibioticima i antitoksicnim serumom. Antitoksicni serum je najvazniji jer neutralise izlucen toksin u krvi.
Be the first to comment