Komplikacije povrede mozga

Najčešće komplikacije koje nastaju kao posljedica povrede mozga su epilepsija, hidrocefalus i hronični subduralni hematom.

Epilepsija

Epilepsija se može javiti odmah ili nekoliko mjeseci ili godina poslije povrede. Liječi se po principima liječenja epilepsije. Samo jedan epileptični napad ne znači da pacijent boluje od epilepsije. Lijekovi za epilepsiju se ne moraju uzimati zauvjek, pogotovo ako su napadi bili u prva dva mjeseca od povrede. Njihovo ukidanje ili zamjena se obavlja uz EEG snimanje (elektroencefalografija) i konsultaciju neurologa-epileptologa.

Hidrocefalus

Hidrocefalus podrazumjeva nakupljanje moždane tečnosti (likvora) u šupljinama mozga (komore). Nakupljanje tečnosti povećava pritisak na mozak. Zbog toga se višak tečnosti mora odstraniti. To se postiže privremenom drenažom, ako smatramo da je hidrocefalus prolazan. Ukoliko je on stalan mora se postaviti unutrašnji sistem drenaže. On omogućava da se, uz pomoć cjevčica i valvule, višak likvora sprovede u drugi dio tjela gdje će se vratiti i krv. To je najčešće trbušna duplja (ventrikuloperiotonealni šant, VP shunt)

Hronični subduralni hematom

Hronični subduralni hematom se može manifestovati poslije više nedelja ili mjeseci od povrede. Javlja se čeće kod: starijih; alkoholičara; pacijenata koji imaju lošiju cirkulaciju kroz mozak, pogotovo ako su ranije imali moždane udare; drugih razloga atrofije mozga. Nekad se, neposredno nakon povrede, manje krvarenja ispod omotača mozga ne manifestuje. Ovo se dešava kod ljudi kod kojih je prostor izmedju lobanje i mozga proširen uslijed atrofije mozga, subarahnoidalne ciste itd. Ova količina krvi u početku ne pritiska mozak. Ona se vremenom obavije opnom (kapsula), krv u njoj postaje tečna i cijela formacija počinje da raste. Ona tada počinje da pritiska mozak i da izaziva tegobe.

Liječenje je operativno i uvjek se prvo pokuša da se, preko manjeg otvora na lobanji, odstrani tečni dio hematoma. U velikoj većini slučajeva nije potrebno otvaranje lobanje (kraniotomija).