Kardiogeni šok

Etiopatogeneza:

Najčešće je posljedica obimne nekroze poslije akutnog infarkta miokarda. Sa progresijom nekroze dolazi do pogoršanja hemodinamike, a kada nekroza zahvati kritičnih 40% mase lijeve komore , ispoljava se stanje  šoka. Oštećenje kontraktilne sposobnosti lijeve komore i smanjenje njene distenzibilnosti u dijastoli, dovodi do povećanja pritiska punjenja lijeve komore u dijastoli. Taj povećani pritisak se prenosi i na plućne vene i kapilare, što dovodi do povećanja plućnog kapilarnog pritiska preko 18mmHg (uz smanjenje minutnog volumena). Zbog smanjenja minutnog volumena dolazi i do hipotenzije (sistolni pritisak manji od 80mmHg).

Klinička slika:

Kardiogeni šok nastaje popuštanjem srca i padom krvnog pritiska. Naglo pada minutni volumen srca, smanjuje se tkivna perfuzija i razvija metabolička acidoza. U početnoj reverzibilnoj fazi šoka postoji tahikardija (ubrzan rad srca), tahipneja (ubrzano disanje), hipotenzija (snižen krvni pritisak), acidoza i oligurija (smanjeno izlučivanje mokraće). Ekstremiteti su hladni, psihičko stanje pacijenta je promjenjeno. Minutni srčani volumen je smanjen, sistemska vaskularna rezistencija je povišena.

Pri neadekvatnom liječenju nastaje ireverzibilan šok sa hipoksijom, acidozom i anurijom. Pacijent je nemiran, uplašen, razdražljiv, disanje je površno, pritisak pada. Predstavlja jedno od najurgentnijih stanja u medicini. Počinje blijedilom, hladnim i lijepljivim znojem, jedva opipljivim i ubrzanim pulsom, padom krvnog pritiska ili potpunim gubitkom pritiska, nepravilnim disanjem (smjenjuje se površno i duboko disanje), prestaje lučenje mokraće, krvotok se usporava, krv počinje da se zgrušava, mozak i srce ne dobijaju dovoljno kiseonika. Kardiogeni šok nosi ogromnu smrtnost, 75-85% pa čak i 100%.

Dijagnoza:

Postavlja se na osnovu kliničke slike, pregleda, EKG-a, ehokardiografije, hemodinamske evaulacije i angiografije.

Liječenje:

Liječenje šoka treba započeti što ranije, u kompenzovanoj fazi da bi se popravila perfuzija vitalnih organa.

Bolesnika treba smjestiti u horizontalni položaj, prema prilici zaustaviti vidljivo krvarenje, održati disanje i prohodnost disajnih puteva, po potrebi intubirati bolesnika i dati kiseonik. Uspostavlja se venski put, koriguje hipotenzija, hipovolemija i acidoza, poželjno je postaviti centralni venski kateter. Ukoliko se primjenjenom količinom tečnosti ne postigne odgovarajući efekat treba primjeniti albumine. Korekcija acidoze sprovodi se sa natrijum bikarbonatom. Primjenjuju se vazoaktivni lijekovi (dopamina, dobutamin, adrenalin). U kasnijoj fazi šoka indikovana je primjena lijekova koji rasterećuuu miokard (natrijum nitroprusid). Zatim se liječi primarni uzrok šoka.