Dijaliza

Bolesniku je potrebna dijaliza kod naglog ili dugotrajnog zatajenja bubrežne funkcije koja nedovoljno reagira na drugačije vrste liječenja. Bitni parametri za hemodijalizu su:

• nakupljanje tekućine koje dovodi do zatajenja srčane funkcije
• prekomjerno nakupljanje kalija koje se ne može ispraviti drugačije
• teško zakiseljavanje organizma koje se ne može ispraviti drugačje
• loše vrijednosti odredenih bubrežnih testova

Sve ovo nastaje zbog toga što se zakazivanjem bubrežne funkcije u organizmu nakuplja sve ono što bubreg inače svakodnevno izlučuje – tekucćna, elektroliti i razlicčte otrovne tvari koje unosimo pijenjem i hranjenjem.

Dvije su vrste dijalize:

• hemodijaliza – pročišcavanje krvi pomoću aparata koji se naziva dijalizator ili umjetni bubreg koji odvodi krv iz organizma, pročišcava je kroz dijalizne tekućine i nakon odstranjivanja otpadnih tvari krv se vraća u organizam.
• peritonealna dijaliza provodi se uštrcavanjem dijalizne tekućine u trbušnu šupljinu (peritoneum) u koju se zatim izlučuju otpadne tvari jer je peritoneum polu-propustan i propušta ih. Nakon završetka postupka, tekućina se izvuče iz trbuha. Ovaj se postupak još, po engleskoj kratici, naziva CAPD (hronicna ambulantna peritonealna dijaliza).

Hemodijaliza procesom difuzije kroz polu-propusnu membranu uklanja neželjene tvari iz krvi, a dodaje željene sastojke. Pri suvremenim dijaliznim tehnikama, većina bolesnika treba 9-12 sati dijalize sedmično, što se pravilno rasporedi u nekoliko seansi.

Trajanje ovisi o preostaloj bubrežnoj funkciji, tjelesnoj masi, vrsti prehrane, pratećim bolestima te stupnju izgradnje i razgradnje tvari u organizmu. Trajanje i ucestalost procišcavanja, tip i veličina aparata za dijalizu, sastav tekućne za dijalizu te protok krvi mogu se podešavati prema individualnim potrebama.

Komplikacije hemodijalize

• najveći je problem pristup cirkulaciji koji se u najnovije vrijeme riješio postavljanjem arterijsko-venskog spoja pomoću protetičke cijevi od pogodnog materijala. U ovakav spoj uvode se igle promjera 1.6 – 1.8 mm koje dopuštaju protok krvi dovoljan za hemodijalizu. U spoju se, nažalost, često javljaju infekcije, proširenja krvnih žila, zgrušavanje krvi
• psihijatrijski problemi – najčešci su depresija i gubitak samosvijesti
• problemi uzrokovani neprilagodenom dijalizom – prebrza promjena koncentracije tvari u tijelu može uzrokovati konfuziju, poremećaj svijesti, grčeve, poremećaj rada srca
• nizak krvni tlak
• posljedica velike količine aluminija može biti demencija i poremećaj strukture kosti
• povećana učestalost Hepatitis B infekcijom zbog koje se pacijenti na dijalizi vakcinišu dvostrukom dozom cjepiva protiv hepatitisa B
• mehaničke komplikacije kao što su raspadanja stanica krvi, zračna embolija, gubitak krvi i kontaminacija manje su česte s novom, poboljšanom opremom
• bolesti zglobova zbog nakupljanja i odlaganja različitih proteina
• krvarenje uzrokovano lijekovima koji se daju za sprečavanje zgrušavanja
• glavni je problem smrtnost vezana uz infarkt srca i mozga što je vjerojatno posljedica već postojecih faktora rizika
• visoki krvni pritisak- povećana koncentracija određenih vrsta masnoća u krvi
• pojačan rad štitnjače

Moguće komplikacije ukazuju na potrebu procjene odnosa koristi i štete od hemodijalize.

Prednosti su relativno kratko trajanje i mogućnost normalnih aktivnosti izmedu hemodijalize. Mnogo je djelotvornija nego peritonealna dijaliza i omogućuje brze reakcije i promjene ako se uoce abnormalne kolicčne odredenih tvari u krvi. Hemodijaliza se može provoditi u krvi, ali je pri tome potrebna pomoć educiranog medicinskog osoblja. Najcešci je oblik dijalize.

Peritonealna dijaliza provodi se pomoću postavljanja trajnog katetera. Pacijenti uliju tekućinu za dijalizu u trbušnu šupljinu kroz kateter, zatvore kateter i nastave sa svojim aktivnostima (CAPD). Svakih 4-6 h isprazne trbušnu šupljinu i nadomjeste tekućinu.

Ova tehnika koristi dvolitrene spremnike tekucine za dijalizu i ne treba aparat za dijalizu. Postoji mogucnost izmjene dijalizata tijekom nocć i zadržavanja tekucćne tijekom dana (kronicna kontinuirana peritonealna dijaliza – CCPD) što je nekim pacijentima sasvim prihvatljivo. Takoder je moguce uspostavljanje zatvorenog kružnog protoka na kateter kod kojeg se pacijent lijeci 2-3 puta sedmično (intermitentna peritonealna dijaliza – IPD). Kao pri hemodijalizi, sastav se tekucine za dijalizu može prilagoditi osobnim potrebama.

Prednosti peritonealne dijalize su:

• izbjegavanje liječenja lijekovima koji sprečavaju zgrušavanje krvi
• izbjegavanje hirurških zahvata kojima se uspostavlja arteriovenski spoj potreban za priključenje cirkulacije na aparat za hemodijalizu
• sporija stopa čišćenja (pogodna za odredene bolesnike s bolestima srca)
• peritonealna dijaliza je mnogo prihvatljivija za samostalno liječenje

Dugotrajne seanse (IPD ili CCPD) predstavljaju nedostatak i neprihvatljive su za bolesnike s opsežnim hirurškim zahvatima u trbuhu i plućne bolesnike.

Komplikacije uključuju:

• infekciju kateterskog tunela
• gubitak proteina i pothranjenost
• povećana količina masnoća i holesterola u krvi
• pretilost
• povećana pojava preponske i trbušne kile

Kućna dijaliza (hemodijaliza ili peritonealna) ima prednost samo-pomoci i neovisnosti o pravilima bolnice ili centra. Dijaliza u bolnickim uvjetima je mnogo skuplja. Peritonealna dijaliza nema skupe oprema, ali su zbog opasnosti od upale trbušne stijenke ucestala bolnicka lijecenja.