POLNI ODNOSI

Polni život (vita sexualis) sastoji se od
– polnog nagona – libidinoznosti (libido sexualis),
– polne ljubavi, erotičnosti, polnog opštenja (copulatio sexualis) i
– polnog razmnožavanja genitalnosti (generatio sexualis)
POLNO OPŠTENJE
POLNO OPŠTENJE u širem smislu je svako sjedinjavanje dvije osobe heteroseksualne ili homoseksualne, radi zadovoljenja polnog nagona.

PRIRODNO POLNO OPŠTENJE ILI OBLJUBA je sjedinjavanje dvije raznospolne osobe radi zadovoljenja polnog nagona ili radi oplođerija, uvlačenjem polnog uda muškarca u rodnicu ženske osobe, immisio membri in vaginam. Imisija moža biti praćena
ejakulacijom sjemena, (ejeculatio seminis in vaginam) ili
ejakulacija sjemena može isostati (sine ejaculationis seminis).
– Kod svršene obljube polna radnja je potpuno završena, dok
– kod pokušane obljube, imsija membruma je samo u predvorje vagine, u vestibulum vagine.

NEPRIRODNO POLNO OPŠTENJE (PERVERSITAS SEXUALIS) je polna nastranost, kod koje su glavne komponente ljudske polnosti, libido sexualis i copulatio sexualis izmijenjeni. Isto tako kod neprirodnog polnog opštenja ne postoji sposobnost oplođenja.

Čovjek može zadovoljiti svoj polni nagon na različite načine,
– sa samim sobom, autoseksualna aktivnost (na primjer masturbacija), ali isto tako i
– sa raznospolnim i istospolnim osobama, što čini suštinu heteroseksualnosti i homoseksualnosti. Zadovoljenje polnog nagona sa životinjama je zoofilija.

Razdjevičenje
(virgo, inis = djevica, virginitas, atis djevičanstvo)
RAZDJEVIČENJE DEFLORATIO AUT DEVIRGINISATIO je prva obljuba ženske osobe, pri čemu je muški ud prodro u rodnicu (immisio membri in vaginam). Prilikom prvog prodiranja muškog uda u vaginu, dolazi do cijepanja djevičnjaka, djevičanske opne (hymen) i to obično na mjestu sata 5, 6 i 7. Izuzetno cijepanja djevičnjaka nema,
– ako je njegov obod jako uzak a otvor širok,
– ili kod vrlo elastičnog himena.

Djevičnjak (hymen) je nabor sluznice, koji je smješten na granici između vagine i vestibuluma. Vanjska površina djevičnjaka pokrivena je višeslojnim pločastim epitelom, a u podsluznici su krvni sudovi, elastična i vezivna vlakna.
Otvor djevičnjaka (foramen hymenale) prosječno je prečnika 10-15 mm, ali može biti i znatno manji (foramen microperforatus), kao i širi. U rijetkm slučajevima otvora uopšte nema (atresia hymenalis), što može imati kod prve menarhe nakupljanje krvi u šupljini polnih organa (haematocolpos, haematometra, haematosalpinx).
Debljina himena je različita, od 1-3 mm, u nekim slučajevima može biti deblji, tvrd, neelastičan, sličan hrskavici.
Unutrašnje ivice otvora himana odgovaraju obliku otvora, ali mogu biti i reckaste. Ove recke su urođeni usjeci himena.
Širina nabora sluznice ili obod himena je posvuda jednakomjerno široka u cijelom obimu. Prema širini oboda himena i prema obliku i veličini otvora razlikujemo više oblika himena.

OSNOVNI OBLICI DJEVIČNJAKA SU
– prstenasti djevičnjak (hymen anularis) kod kojeg je obod podjednako širok u cijelom obimu i
– polumjesečasti djevičnjak (hymen semilunaris) sa obodom koji je na jednom kraju sužen tako da ima oblik polumjeseca.
– kod usnatog djevičnjaka (hymen labiiformis) obod je na oba kraja sužen, tako da obod dobija izgled trećeg para usana.
– Resasti djevičnjak (hymen fimbriatus), režnjasti (hymen lobatus),
– pregrađeni djevičnjak sa dva otvora (hymen septus) kao i
– himen sa više manjih otvora (hyaen cribriformis) su nešto rjeđe zastupljeni.
– Poseban značaj ima zubčasti djevičnjsk (hymen denticulatus) koji čini poseban oblik himena, jer prilikom imisije membruma u vaginu, ne mora doći do njegovog zacjepljivanja.
SVJEŽI ZACJEPI ILI RASCJEPI DJEVIČNJAKA
Prilikom prvog snošaja, kada je prekoračena granica elastičnosti hymena, nastaje cijepanje himena, i to od ivica otvora pa sve do baze ili preko baze na sluznicu vestibuluma vagine ili na sluznicu vagine. Može biti jedan, dva ili više zacjepa. To su svježi zacjepi ili rascjepi djevičnjaka. Mogu biti potpuni i nepotpuni.
– potpuni rascjep zahvata cijelu širinu oboda i prelazi preko baze oboda,
– nepotpuni rascjepi, koji su rjeđi od potpunih ne dopiru do baze ono da himena.

Pojave koje prate cijepanje djevičnjaka su u vidu bola i krvarenja. Treba naglasiti, da osjećaj bola, u većini slučajeva je jedva primjetan, ili je prikrivena osjećajem užitka. Bol može biti u stupnjevanju od vrlo lagane, ali u rijetkim slučajevima intenzitet bola može biti i vrlo izražen. Krvarenja su obično neznatna.

Rubovi rascijepijenog himena epiteliziraju za 3-4 dana, nekada kasnije, što je ovisno o dubini rascjepa i od individualnih svojstava, i ne zarasta više. Nakon više poroda ostaju od dijelova himena samo kvržice carunculae hymenales.
STARI RASCJEP ILI DAVNAŠNJI RASCJEP HIMENA

Kada je skorašnji rascjep djevičnjaka zaliječen, epiteliziran, onda je on preobraćan u takozvani stari rascjep ili davnašnji rascjep himena.
Često se prave greške u razlikovanju starih, davnašnjih stečenih zacjepa himena sa urođenim prirodnim usjecima na himenu. Razlika između stečenih zacjepa (rascjepa) i urođenih usjeka vidi se iz slijedećeg prikaza:

stečeni zacjepi (rascjepi)	urođeni usjeci
dopiru do baze, himena i preko baze	izuzetno dopiru do baze
lokalizacija je najčešće u donjem dijelu, na mjestu V, VI, VII brojčanika na satu	lokalizacija usjeka u svim dijelovima himena
ivice zacjepa su zaobljene, deblje, a kraj je oštrouglast	ivica usjeka su glatke i oštre, kraj usjeka je tupouglast
otvor djevičnjaka je proširen trajno i prolazan za obličast predmet: preko 20 mm prečnika	otvor djevičnjaka je prosječne širine 10-15 mm), ali može biti znatno uži
rubovi zacjepa se nogu sastaviti bez nabiranja	rubovi usjeka se teško mogu sastaviti, ali sa nabiranjem

TRAUMATSKI RASCJEP HIMENA
Do rascjepa himena može doći i traumatski, neopreznim ginekološkim pregledom, zatim uvlačenjem stranih predmeta u cilju masturbacije, kod opekotina, politraumatizacije u saobraćajnim nesrećama, itd.
OBOLJENJA KOJA IZAZIVAJU OŠTEĆENJE HIMENA
Neka oboljenja mogu izazvati oštećenja himena i ostaviti na njima ožiljne promjene koje mogu biti krivo protumačene, kao kod vulvitisa razne etiologije, afti, nome, itd.
DIJAGNOZA RAZDJEVIČENJA
Dijagnoza razdjevičenja može se postaviti sigurno samo onda, ako su
– utvrđeni zacjepi himena skorašnji ili davnašnji, i
– ako je otvor himena postao prolazan za obličast predmet prečnika većeg od 20 mm.
Nalaz sperme u rodnici, infekcija polnim bolestima, kao i graviditas, nije siguran znak defloracije.
Neozlijeđen djevičnjak siguran je znak da nije došlo do defloracije, ukoliko je isključen posebno elastični himen i posebni oblik himena kao što je zubčasti himen.
Snošaj (Coitus)
Svaka opetovana obljuba nakon razdjevičenja naziva se coitus.
Koitus u širem smislu je svako polno opštenje, pri kojem muška osoba vrši imisiju membruma u neku tjelesnu šupljinu ženske ili muške osobe.
Koitus u širem smislu podrazumjeva ili:
– vaginalni snošaj
– anus (analni snošaj),
– usna šupljina (oralni snošaj).
Koitus u užem smislu podrazumijeva
– samo vaginalni snošaj.

PREKOPULACIONI PERIOD, ILI PRIPREMNI PERIOD, odlikuje se sa promjenama na genitalnim organima, vlaženjem (madefactio ex libidine). Libidinozna uretroreja kod muških proizvod je Cowperovih žlijezda, a libidinozna koloporeja kod ženskih Bartolinijevih žlijezda.
DEPLETIO – Stanje smirivanja poslije koitusa naziva se depletio.

OZLJEDE ŽENSKIH POLNIH ORGANA KOD KOITUSA, za razliku od defloracije, su rijetke. Ozljede mogu nastati ako je
– polni akt izvršen nad starim ženskim osobama, ili ako je
– polni akt izvršen surovo, ili ako je
– u kratkom vremenskom periodu izvršeno više agresivnijih snošaja.
–
NEPRIRODNO POLNO OPŠTENJE
Neprirodno polno opštenje posljedica je uglavnom nastranog polnog nagona, pa se ovaj oblik neprirodnog polnog opštenja naziva polnim nastranostima. Najvažnije polne nastranosti su:
homoseksualizam,
sadizam,
mazohizam,
fetišizam i
bestijalizam.

Homoseksualizam (homosexualitas).
To je neprirodno polno opštenje među istopolnim osobama. Razlikuje se
muška homoseksualnost (HOMOSEXUALITAS MASCULINA) i
ženska homoseksualnost (HOMOSEXUALITAS FEMININA).

Homoseksualnost je seksualna anomaliji kod koje ie polni nagon usmjeren prema osobi istoga pola. Ustvari, homoseksualnost je perverzija u izboru erotskog objekta. Homoseksualna osoba pokazuje odvratnost prema osobi suprotnog pola (HORROR FEMINAE AUT HORROR VIRI).
Aktivni tip homoseksualne osobe pripada muškoj konstituciji, a
Pasivni tip homoseksualite osobe kod oba pola, ima odlike ženske konstitucije.

Obzirom na erotski objekat i životnu dob erotskog objekta,Oblici polnog zadovoljenja kod muške homoseksualnosti su mnogobrojni. To je
immissio membri in anum, coitus per anum (pedicatio), immissio membri in os alium, in aures, in axillas, inter genua.
Manuelni oblik u vidu uzajamne onanije rukom (digitatio) ili
uzajamnim nadraživanjem polnih organa ustima ili jezikom (fellatio), kao i
oralni odnos (penilinctio cum irrumatione), zastupljeni su oblici polnog zadovoljenja.
Rjeđi oblici polnog zadovoljenja su
lambitus ani (anilinctio), i
immissio digiti in anum.

Oblici polnog zadovoljenja kod ženske homoseksualnosti (safizam, lezbijska ljubav) su također raznovrsni i mnogobrojni. Sastoje se
u grljenju i stiskanju,
poljupcima u usta,
draženju dražice (clitoris) rukom ili jezikom (cunilinctio),
u uzajamnoj manualnoj masturbaciji (masturbatio mutualis),
uzajamnim trljanjem mons veneris ili uvlačenjem predmeta koji imaju oblik i veličinu falusa.

Utvrđivanje čina aktivne homoseksualnosti je vrlo nesigurno.
Čin pasivne homoseksualnosti utvrđuje se posredno na osnovu nalaza ozljeda na anusu i rektumu, kao i nalaza sjemena u tim organima.
Međutim, ozljede na anusu i rektumu mogu poticati usljed uvođenja nekog obličastog predmeta u anus u cilju analne onanije, zatim usljed otežane defekacije, kod hemoroida itd.

Za protivprirodni blud između lica muškog pola (muška homoseksualnost; zakonodavac je predvidjeo za učinioca kaznu zatvora do jedne godine (čl.93 KZ SRBiH).

Sadizam
je polno uživanje u nanošenju fizičke ili psihičke boli, odnosno fizičkog i psihičkog mučenja drugog partnera, raznospolnog ili istopolnog. Tjelesno mučenje može biti posljedica nanošenja ozljeda, ubadanja, sječenja, bičevanja, sve do usmrćenja, a u cilju postizanja sopstvene sladostrasti. Kadkada sadista siše krv od svog partnera (vampirizam). Psihičko mučenje ogleda se u vrijeđanju, prijetnjama, psovanju svoga partnera (verbalni sadizam).
Od sadističkog ubistva treba razlikovati utilitarno seksualno ubistvo. Sadistično ubistvo ima za cilj da se krajnjim mučenjem žrtve izazove sopstveni orgazam, dok utilitarno seksualnim ubistvom nastoji se ukloniti žrtva ili svjedok silovanja. Sadističke povrede su vrlo karakteristične i imaju veliki kriminalistički značaj jer same po sebi ukazuju i upućuju na motivacijiu ubistva, a samim tim i na trag počinioca.
Sadisti su uglavnom muške osobe dok su žrtve i muške i ženske osobe. Znatno rjeđe među sadistima su osobe ženskog pola.
Mazohizam
Je seksualna perverzija suprotna sadizmu. Mazohista polno uživanje postiže u doživljavanju bola, tjelesnog ili psihičkog. Zato su skloni ponižavanju i vrijeđanju od svog seksualnog partnera. Zahtijevaju da ih povređuju, bičuju, udaraju, grizu.
Jedan od oblika mazohizma je automazohizam, gdje se mučenjea samog sebe postiže polno zadovoljenje. Kod zadesnog seksualnog vješanja, pritisak omče na vrat, kod takvih osoba, može da pričini sopstvenu sladostrast.
Fetišizam
je polno zadovoljenje gledanjem, slušanjem, mirisanjem ili dodirivanjem dijelova tijela, odjeće ili predmeta, koji mogu da dočaraju erotski objekt, odnosno to je pojava u seksualnom životu kojom se pridaje osobita vrijednost izvjesnoj osobini druge osobe.
Zoofilija, sodomija
je polno zadovoljenje sa životinjama. Može biti trajna kod duševnih bolesnika, a može se javljati povremeno, usljed nemanja seksualnog partnera.

Pedofiilja,polna sklonost prema djeci,
Gerontofifija prema starijim osobama i
Nekrofilija prema leševima su daljnji oblici neprirodnih polnih odnosa (paraseksualnost).

NEPRAVILNOSTI POLNOG NAGONA
Polni nagon, libido sexualis, libidinoznost je žudnja jedne osobe za polnim sjedinjavanjem sa osobama suprotnog ili istog pola.
Alibidinoznost je suprotna pojava od polnog nagona, kod koje postoji odsutnost polne želje za polnim sjedinjavanjem,
Čovjek, kao semperestrusno biće, cijelog toka svoje polne aktivnosti je spreman za polno opštenje. Kod nekih životinja periodicitet polne aktivnosti izražen je samo jedan put u godini (monoestrusne životinje), dva puta (diestrusne) ili više puta u godini (poliestrusne životinje).

Mehanizam djelovanja polnog nagona vezan je za aferentne puteve, centre u mozgu, i eferentne puteve. Aferentni putevi sprovode erogene čulna podražaje čula vida sluha mirisa, ukusa i kožne osjetljivosti do seksualnih centara u mozgu. Čulo vida, sluha i mirisa predstavljaju čula sa distantnim mehanizmom, i čula ukusa i kožne osjetljivosti imaju kontaktni mehanizam. Kožna osjetljivost sudjeluje kao jak erogeni faktor targoreceptivnon i termorecepcivnom funkcijom. Izvjesni predjeli tijala kod ženskih i muških osoba predstavljaju erogene zone. Kod ženskih su to dojke, sisne bradavice, unutrašnje strana butina, okolina polnih organa itd. Kod muških glans penis, posebno obrub glansa, koža mošnica.
U analizi polnog nagona mogu se razlikovati izvjesne težnje.
Detumescentna težnja predstavlja težnju za ispražnjavanjem onoga što je napunjeno,
Deturgescentna težnja za popuštanjem nebreklosti erektilnih genitalnih organa i mišićnih sistema,
Kontraktaciona težnja (contracto = dodirivati) težnja za tjelesnim približavanjem, zagrljajem ili posjedovanjem izvjesne ličnosti i najzad
Težnja za immissio membri kod muških i težnja za receptio membri kod ženskih.

Nepravilnosti polnog nagona muških
Normalni polni nagon je onaj koji je upravljen prema prirodnom polnom opštenju, a abnormalni polni nagon prema neprirodnom polnom opštenju, I kod normalnog i kod abnormalnog polrog nagona ima nepravilnosti polnog nagona.
KVANTITATIVNE ANOMALIJE POLNOG NAGONA mogu biti u obliku
potpunog nedostajanja polnog nagona, anaesthesia sexualis absoluta ili
nedostajanje polnog nagona samo prema izvjesnoj osobi, anaesthesia sexualis relativa.
polni nagon može biti oslabljen, (usljed bolesti, hormonalne disfunkcije) hypoesthesia sexualis.
Polni nagon može biti pojačan, urođeno ili stečeno, hyperaesthesia sexualis.
KVALITATIVNE NEPRAVILNOSTI POLNOG NAGONA kod muških – polni nagon usmjeren
prema samom sebi (autosexualizam) ,
prema bliskim srodnicima (incest).
prema leševima (necrophylia), prema djeci (paedophylia) itd.
Nepravilnosti polnog nagona ženskih
Nepravilnosti polnog nagona kod ženskih, sastoje se u tome što
polni nagon može potupno nedostajati, anaesthesia sexualis absoluta – pored potpunog nedostajanja polnog nagona kod žena feminae frigidae, (frigidus = hladan), polno opštenje je moguće.
prividno nedostajati, anaesthesia sexualis relativa. Polni nagon može biti oslabljen, hyposthesia sexualis, ali i
Pojačan, hyperesthesia sexualis ili niphomania.

Odsutnost polne želje prema partneru anafrodisija,
odsutnost uživanja u polnom odnosu anhedonija,
izostajanje orgazma anorgazmija su razni oblici frigidnosti polno inhibiranih žena,

POLNA NESPOSOBNOST
Polna sposobnost (potentia coeundi) kod muških i ženskih uvjetovana je organskim anatomskim osobinama polnih organa.

POLNA NESPOSOBNOST MUŠKIH ili OBLJUBNA NEMOĆ (impotencija deflorandi s. coeundi) sastoji se
u nemogućnosti prodiranja muškog uda u vaginu. Polna nesposobnost muških je
trajna ili prolazna,
apsolutna (kad se odnosi na sve ženske osobe), ili relativna (odnosi sa samo na izvjesnu žensku osobu).
Uzroci polne nesposobnosti muških mogu biti
Organske, anatomske prirode.
Aplasio penis et hypoplasio penis,
nesrazmjera polnog organa muškarca i žene,
kao i povrede uda.
oboljenja polnog uda (balanitis, balanitis erosiva, balanitis gangraenosa, elephatiasis penis, maligne i benigne izrasline polnog uda).
Funkcionalni uzroci nemogućnosti muškaraca leže u nedostajanju erekcije.
Ukrućenost uda (erectio) može nastati ili usljed lokalnog nadražaja refleksno, ili centralno psihički.
Refleks za erekciju kod muških polazi sa polnog organa naročito sa obruba vijenca glansa u kojera su smještena sensitivna tjelašca sladostrasti.
Eferentnim krakom ide u n. dorsalis penis i n. pudendalis do parasimpatičkog centra za erekciju centrum erectione spinale), koji se nalazi u sakralnom segmentu (S2-S4).
Eferentni krak čine parasimpatička vlakna koja idu preko nn. pelvici ka ganglionu pelvicum.
Postganglionarna vlakna idu kao nn. erigentes na zidove corpora cavernosa, preko genitalnog spleta vasomotornih vlakana kavernoznog živca čiji završni ogranci izazivaju vazodilataciju i erekciju.
Taj mehanizam nastajanja ukrućenosti uda je neovisan od psihoseksualnog centra.

Erekcija može biti psihogenog porijekla. Stoga psihički uzroci (jaka afektivna stanja, strah, uzbuđenja, odvratnost, neraspoloženje) preko psihoseksualnog centra mogu djelovati na centrum erectione spinale (CES) i izazvati izostajanje erekcije.
Anerekcija može biti fiziološka, kao što je to u najmlađoj dobi, ali isto tako i u starijoj dobi kao kod staraca.

POLNA NESPOSOBNOST ŽENSKIH uvjetovana je anatomskom građom polnih organa i njihovim funkcionalnim osobinama.
Polna nesposobnost ženskih, ili nemogućnost obljube ženske osobe može biti
Anatomska:
posljedica potpunog ili djelomičnog nedostatka rodnice ili vulve (Aplasio totalis aut partialis vaginae seu vulvae).
stenosis vaginae congenita partialis aut totalis, ili kod
stenosis vaginae aquisita poslije ozljede i stvaranja ožiljnog tkiva,
usljed tumora i oboljenja.
Rjeđa anatomska smetnja za obljubu je urođena atresia vaginae parcijalna ili totalna.

Funkcionalni uzroci kod žena koji onemogućavaju polne odnose kod anatomski normalnih polnih organa, su vaginizam (vaginismus).
Vaginizam je refleksna reakcija perivaginalne muskulature (m. pubouretralis, m. bulbocavernosus, m. transversus pelvis, profundus – m. sfincter cunni), i kao psihogena pojava, spada u anksiozne neuroze. Vaginizam se javlja pri pokušaju prve obljube (defloratio), ali može se javiti kasnije, u toku polnog života, kao i za vrijeme samog snošaja pri nekom neočekivanom događaju ili uzbuđenju (penis captivus).
Bol u toku snošaja može biti organskog porijekla i usljed oboljenja polnih organa (vulvovaginitis, bartholinitis i dr.), kada refleksnim putem nastupi grč perivaginalne muskulature. Za razliku od vaginizma koji je psihogenog porijekla, ovaj organskog porijekla nazivamo pseudovaginizam.

OPLODNA NESPOSOBNOST
Od polne sposobnosti (potentia coeundi) treba razlikovati oplodnu sposobnost (POTENTIA GENERANDI).
Oplodna sposobnost muškarca
zavisi od normalnog stanja jedinih žlijezda (testis), i normalnog stanja sperme. Prema tome uzroci oplodne nesposobnosti kod muških mogu biti usljed nedostatka, zakržljalosti ili oboljenja testisa.
Aplasio testis, poremećaj u razvoju i
zaostajanju u trbušnoj duplji (cryptorchismus abdominalis), ili
zaostajanju u preponom propustu (cryptorchismus inguinalis),
hypoplasio testis (microrchia) kao i
oboljenja testisa,
Mogu uzrokovati oplodnu nesposobnost. Treba naglasiti, da nedostatak samo oba testisa, uslovljava oplodnu nesposobnost. Kod prisustva jednog testisa ili nepravilnog položaja testisa, oplodna moć je manje ili više održana.

Sem urođenog nedostatka testisa, postoji i stečeni nedostatak testisa. Odstranjivanje polnih žlijezda može biti izvršeno kirurškim putem, RTG putem, zatim uništenje gonada može biti traumatske, ali i raznim patološkim procesima kao što su tuberkuloza i maligni tumori.

Oplodna moć muške osobe utvrđuje se pregledom sperme. Neplodnost muške osobe uslovljena je smanjenim kvalitetom sperme. To se utvrđuje spermogramom. Prema broju spermatozoida u jednom kubnom centimetru i prema pokretljivosti spermatozoida, može se odrediti kvalitet sperme i sljedstvena mogućnost oplođenja.
Normalan kvalitet i količina sperme – normosperima
Ako je količina sperme 3-5 ccm,
ako u jednom kubičnom centimetru ima oko 60-120 miliona spermatozoida i
ako je više od 50% pokretnih i veća polovina među njima normalnih,
Sperma se sastoji iz tečnog dijela i uobličenih elemenata. Tečni dio sperme čini sekret prostate, sjemenih mjehurića, žlijezda uretre i testisa a uobličeni element je sjemena ćelija, spermatozoid.
Aspermia – Potpuni nedostatak sperme je aspermia.
Azosperima – Sperma bez spermatozoida, može biti fiziološka (kod djece i staraca) i patološka (posljedica oboljenja).
Necrosperima – Sperma sa mrtvim spermatozoidima
Astenospermia – sa slabo pokretnim spermatozoidima astenospermia
Oligospermia – sa vrlo rijetkim spermatozoidima oligospermia.

Oplodna sposobnost muškaraca zavisi od normalnog stanja i prohodnosti kanalića sjemenih izvodnika. Dug je put spermatozoida od tubuli recti, rete testis Halleri, ductuli defferentes, ductus epididimis, ductus defereas do uretre, gdje se sjemena sluz izliva. Sjemena kesica ili sjemeni mjehurić, vesicula seminalis sjemenovod, ductus deferens i ištrcajni vod ductus ejaculatorius imaju zadatak u izgonu sjemena u stražnji dio prije ejakulacije. Ampula ductus deferensa kao i vesicula seminalis služe također i kao spremišta.
Refleks za ejakulaciju preko aferentnog kraka kojeg tvore vlakna n. dorsales penis odnosno n. pundendalis, vode podražaje ka simpatičkom centru za ejakulaciju (u Th12-S2) odatle preko predganglionarnih vlakana rr. comunicantes albi preko trunkus simpatikusa do živčanih spletova unutrašnjih organa u zdjelici i postganglionarnih vlakana za glatke mišiće ductusa deferensa, glandule vezikuloze i prostate.
Izlivanje sjemena može biti ometano ili spriječeno upalama izvodnih kanala, novotvorinama, kao i povredama.

Oplodna sposobnost muške osoba postoji dotle, dok se nogu naći pregledom živi spermatozoidi.
Gornja granica oplodne sposobnosti muškarca nije jasno omeđena životnom dobi, jer kod izvjesnog broja polni nagon i lučenje sjemena, libido et ejaculatio održavaju se i u dubokoj starosti. Donja granica oplodne moći poklapa se sa životnom dobi stvaranja sjemena u testisima I nastaje obično u dobi kada se završava djetinjstvo, a počinje mlađe maloljetstvo.

Kastracija odstranjivanje polnih žlijezđa, gonada, hirurškim ili RTG putem, naš krivični zakon (KZ) ne predviđa ni kao kaznenu mjeru, ni kao profilaktičnu mjeru. Nasilno izvršeno odstranjivanje polnih žlijezda po našem Krivičnom zakonu predstavlja kvalifikovanu tešku tjelesnu povredu iz stava 2. teške tjelesne povrede.

Oplodna sposobnost žene (potentia concipiendi)
Vezana je za normalnu građu polnih organa jajnika, jajovoda i maternice.
Prema tome oplodna nesposobnost (impotentia concipiendi) vezana je uz nepostojanje ženskih polnih stanica (ovulum) ili usljed neprolaznosti unutrašnjih polnih organa.
Oplodna sposobnost žene počinje pojavom mjesečnice (menses s. menstruatio).
Prestanak polne sposobnosti je obično 30-32 godine poslije prve menstruacije.

Spajanje polnih stanica (gameta), muške polne stanice (spermatozoid) i ženske polne stanice (ovulum) u jednu stanicu zigot, dovodi do oplođenja, začeća. Ženska polna stanica, veličine oko 200 mikrona, nalazi se u folikularnoj tečnosti Grafova folikula i prsnućem folikula iscuri folikularna tečnost zajedno sa jajašcem.
Ukoliko nema zapreka, spermatozoidi prodiru do ampularnog dijela jajovoda. Ovum je za razliku od spermatozoida nepokretan i njegov put kroz tubu je pasivan i putuje peristaltičkim kontrakcijama mišićnog sloja jajovoda. Nakon ovulacije, ovum se nalazi u jajovodu. Za prodiranje spermatozoida u jajnu stanicu potrebna je jedna dijastaza, hijaluronidaza. To je prvi čin ili impregnatio, nakon čega slijedi stapanje u jednu stanicu, kariogamija.
Oplodnja se obavlja u ampularnom dijelu tube, a implantacija oplođenog jajašca u enđometrij obično je 6-7 dana nakon oplodnje.

Smetnje u kretanju ovuma i spermatozoida mogu se nalaziti u materici ovariju i tubama. Prema tome, upale, novotvorine, malformacije, nakaznosti, zakržljalosti polnih organa mogu biti prepreka spajanju spermatozoida i sljedstveno posljedica oplodne nesposobnosti žene.[/lang_ba]