Lacrosse encefalitis

Definicija

Lacrosse encefalitis je stanje izazvano infekcijom virusa Kalifornijske skupine izolovanih iz komaraca u Kern County u Kaliforniji 1943. godine.

Etiopatogeneza

Virus se održava transovarijskim prijenosom u šumskih komaraca. Aedes triseratus, koji se razmnaža unutar stabala starih listopadnih šuma te je prilagođen životu na odbačenim gumama. Virus je prisutan u sjemenoj tekućini muških komaraca i prenosi se na ženke. Virus prezimi u jajima A. triseratus. Prugasta sjevernoamerička i siva vjeverica predstavlaju domaćine u kojima se virus razmnožava. LaCrosse virusni (Kalifornija) encefalitis javlja se za vrijeme ljetnih mjeseci (od rujna do listopada), najčešće napada dječake (60%) u dobi od 5 do 10 godina (60%) koji žive u ruralnim područjima.

Klinička slika

Definirana su dva klinička oblika bolesti koja su uzrokovana LaCrosse virusom.

Jedan je blagi oblik, s izraženom vrućicom koja traje 2 do 3 dana, glavoboljom, malaksalošću i gastrointestinalnim simptomima. Oko trećeg dana bolesti temperatura raste na 40°C , a bolesnici postaju letargični i razvijaju znakove infekcije meninga. Ovi se simptomi postupno gube tokom 7 do 8 dana bez vidljivih posljedica.

Drugi, teški oblik bolesti koji se javlja u barem jedne polovice bolesnika, počinje naglo s vrućicom, glavoboljom i povraćanjem, a zatim nastupa kratka letargija i dezorijentacija. Tokom prva 2 do 4 dana bolest brzo napreduje s pojavom epi napadaja, žarišnih neuroloških znakova, patoloških refleksa i kome. Od žarišnih neuroloških znakova mogu se naći asimetrične mlohave paralize. Nerijetko se javlja artralgija i osip. Otprilike četvrtog dana s napredovanjem slijedećih 3 do 7 dana nastupa progresivno poboljšanje, gotovo svi bolesnici postaju afebrilni, bez epi napadaja i spremni su za otpust iz bolnice unutar 2 tjedna od početka bolesti.

Dijagnoza

U laboratorijskim nalazima, broj perifernih leukocita kreće se od 7000 do 30.000 po mikrolitri (medijan 16.000 stanica po mikrolitri) uz neutrofiliju. U likvoru nalazimo 10 do 50 stanica po mikrolitri, običnos dominacijom mononukleara, koncentraciju proteina manju od 1,0 g/l (100 mg/dl) i normalu koncentraciju glukoze.

Patološki elektroencefalogrami (EEG) sa sporim delta valovima sreću se u najmanje 80% bolesnika. U jedne polovice njih asimetrične promjene upućuju na žarišne destruktivne lezije.

Scintigrafija mozga s ”Tepertehnetatom i kompjutorizirana tomografija (CT) također mogu biti patološki, obično s lezijama unutar temporalnog režnja.

Serum i likvor treba testirati za dokaz IgM antitijela na LaCrosse virus. Test “lovljenja” IgM ELISA-om u serumu može dokazati LaCrosse eneefalitis pri prijemu u bolnicu.

Rana specifična dijagnoza eliminira potrebu za biopsijom mozga koja može biti potrebita kako bi se isključio herpes simplex encefalitis, na koji može uputiti lokalizacija patoloških promjena u temporalnom režnju.

Liječenje

Inicijalni epi napadaji često su prolongirani i teško ih je kontrolirati. Najdjelotvornija antikonvulzivna terapija postiže se parenteralnom primjenom diazepama. Bolesnicima s teškim oblikom bolesti treba i poslije otpusta davati antikonvulzivnu terapiju poput fenobarbitona tokom 6 do 12 mjeseci.

Prognoza

Letalitet je nizak (2% ili manje); međutim, jedna trećina bolesnika može imati patološke neurološke nalaze u vrijeme otpusta. Za vrijeme ranog rekonvalescentnog perioda, česta je emocionalna labilnost i iritabilnost.