
U većem broju slučajeva ciroze jetre alkohol je najvačniji uzročnik. Količina konzumiranog alkohola, kao i dužina konzumiranja alkohola je direktno proporcionalna broju oboljelih oda alkoholne ciroze. Alkohol se ne može deponirati u organizmu, nego se obavezno oksidira, pretežno u jetri. Zdrava osoba, zdeava jetra može u toku 24 sata metabolizirati najviše 160-180 grama alkohola (10 grama alkohola=30 ml žestokog pića, 100 ml vina, 250 ml piva).
Imamo tri faze u nastanku alkoholne bolesti jetre:
- Masna jetra ili steatoza je karakterizirana nakupljanjem masti u jetrenom tkivu. Jetra je povečana, napeta, glatka i žute boje.
- Alkoholni hepatitis karakteriziran je masnim promjenama uz difuzni upalni proces jetre.
- Ciroza jetre karakterizirana je povečanim stvaranjem vezivnog tkiva (fibroze). Ciroza je zadnji i ireverzibilni stadij oštećenja jetre, a razvija se u 10 do 20% ljudi koji hronično konzumiraju alkohol.
Klinička slika:
Klinička slika alkoholne bolesti jetre obuhvata spektar od asimptomatologije do slike teške jetrene ciroze sa komplikacijama. Često je prisutno preklapanje više oblika jetrene bolesti. Kliničkom slikom mogu od blažih oblika jetrene bolesti dominirati eketahepatične manefestacije alkoholizma. U početku mučnina, jutarnje povaraćanje, nadimanje i amenoreja, a kasnije znaci tipične ciroze sa mogućim komplikacijama.
Najčešći simptomi alkoholne bolesti jetre su:
- Umor i opća slabost
- Malaksalost
- Mučnina i povračanje
- Bol ili nelagoda u području jetre ispod desnog rebrenog luka
- Bol u gornjem dijelu abdomena
- Povišena tjelesna temperatura
- Gubitak apetita
- Tamni urin
- Bol u mišičima
- Žutica
- Svrbež kože
- Poremećaj metabolizma vode i elektrolita – manifestira se pojavom otoka trbuha (ascites) i nogu (edemi)
- Kožne promjene – najčešće se uočavaju takozvani spider nevusi – paukoliki madeži na koži i crvenilo dlanova (palmarni eritem)
- Poremećen je metabolizam spolnih hormona – u muškarca se očituju simptomi povišenih razina ženskog spolnog hormona estrogena kao što su povećanje dojki u muškaraca (ginekomastija), gubitak dlakavosti, smanjenje testisa i impotencija te povišene razine testosterona u žena koje se očituju gubitkom menstruacije
- Poremečaji u zgrušavanju krvi – oštećena jetrena funkcija dovodi do smetnji u zgrušavanju krvi što se manifestira krvarenjem u kožu i sluznice
- Poremećaj svijesti – razvoj takozvane hepatalne encefalopatije ili kome nastaje zbog smanjene mogućnosti metaboliziranja štetnih tvari kao što su amonijak u jetri te olakšanog prolaska takvih tvari u mozak što dovodi do poremećaja mentalnog statusa
Laboratorijski nalazi:
Biohemijski testovi mogu ukazati na alkoholnu bolest jetre, ali najčešće ne mogu pomoći kod procjene težine bolesti niti u isključenju drugih uzroka jetrene bolesti. Koncentracija AST-a može biti umjereno povećana kod svih oblika alkoholne bolesti jetre, no čak kod alkoholnog hepatitisa obično ne prelazi povećanje 2-5 puta iznad normalne vrijednosti. Koncentracije ALT-a obično su niže od AST-a, za razliku od virusnog i autoimunog hepatitisa, te su te su karakteristično povećane samo 2-3 puta čak i kod teškog alkoholnog hepatitisa, što je iznenađujuće s obzirom na stepen neutrofilne upale i fibroze u tih bolesnika. Odnos AST/ALT veći od 2 karakterističan je, a veći od 3 gotovo dijagnostičan za alkoholnu bolest jetre. Razlozi za ovakav odnos jesu deficit piridoksina, mitohondrijsko oštećenje i mišićne lezije u alkoholnoj bolesti. AP obično je normalna ili samo blago povećana kod masne jetre, a kod alkoholnog hepatitisa i ciroze može biti povećana 2-4 puta od normale. Koncentracija γ-GT povećana je u gotovo svih alkoholičara bez obzira na prisutnost jetrene bolesti. Enzim je induciran alkoholom i tipično se se normalizuje nakon nekoliko sedmica apstinencije. Visok γ-GT nema prediktivnu vrijednost kod teške alkoholne jetrene bolesti. Hiperbilirubinemija upućuje na teške oblike bolesti, alkoholni hepatitis i cirozu. Kombinacija hiperbilirubinemije i produženja protrominskog vremena najbolji je pokazatelj težine alkoholnog hepatitisa. Hronični alkoholizam je često praćen hipertriglicoridemijom i hiperurikemijom. Anemija može biti posljedica akutnog i hroničnog gastrointestnalnog gubitka krvi, deficita folne kiseline i vitamina B12, hipersplenizma te direktnog suspresivnog djelovanja alkohola u koštanu srž. Kod uznapredovale jetrene bolesti albumini su u plazmi sniženi, a globulini posebno IgA povišeni. Hipoalbulinemija je posljedica sintetičke funkcije jetre, a hiperglobulinemija nespecifične stimulacije retikuloendotelnog sistema. Alkoholni hepatitis prati povećani serumski IgA, koji se ne normalizuje nakon prekida pijenja.
Ultrazvuk je korisna metoda u indicijalnoj evulaciji bolesnika pri sumnji na alkoholnu bolest jetre, a obavezan je kod klinički evidentne bolesti. Osjetljiva je metoda za detekciju jetre. Koristan je za isključenje ekstrahepatične bilijarne opstrukcije. Za cirozu karakterističan je nalaz mala skvrčena jetra i splenomegalija. Doppler je koristan u procjeni prohodnosti portalne vene. Kompjuterizovanom tomografijom se potvrđuje dijagnoza masne jetre te otkrivaju fokalne jetrene lezije. Nema važnu ulogu, kao ni MR, u specifičnoj dijagnostici alkoholne bolesti jetre.
Biopsija jetre je zlatni standard u dijagnostici alkoholne bolesti jetre.
Tok bolesti i prognoza:
Masna jetra se može naći u skoro svih teških alkoholičara i nestaje nakon kraćeg vremena apstinencije. Ali, ako se konzumiranje alkohola ponovo nastavi, u nekih bolesnika će se razviti u alkoholni hepatitis, a u oko 20% i ciroza jetre nakon desetak godina. Ishod napada alkoholnog hepatitisa ovisi od oštećenja jetre te o daljem ponašanju bolesnika. Mortalitet od akutnog alkoholnog hepatitisa ovisi o kontinuitetu pijenja, te je pri kontinuiranom pijenju jednogodišnje preživljavanje 75%.
Preživljavanje kod ciroze jetre zavisi od oštećenja jetre i unosu alkohola. U prisutnosti ascitesa petogodišnje preživljavanje je 16-25%. Potpuna apstinencija reducirati će petogodišnji mortalitet oko 50% neovisno o stepenu oštećenja jetre u trenutku evaluacije. Pojava encefalopatije vrlo je loš prognostički znak s jednogodišnjim preživljavanjem od 20%, te bez transplatacije jetre, praktično bez petogodišnjeg preživljavanja.
Liječenje:
Osnovna pretpostavka liječenja alkoholne bolesti je stroga apstinencija od alkohola. Apstinencija dovodi do popravka nefibrozno oštečene jetre te produžuje preživljenje bolesnika s alkoholnim hepatitisom, fibrozom i cirozom. Ključno je naglasiti da iako je ciroza termin koji opisuje oštečenje jetre koje je ireverzibilno (nepovratno), većina alkoholnih bolesti jetre je reverzibilna te je moguć oporavak i regeneracija jetrenog tkiva.
Kod teških oštečenja jetre jedina opcija liječenja je transplantacija jetre.
Pravilna prehrana je drugi temelj liječenja. Preporučuje se povečati unos voća i povrća bogatih vitaminima i mineralima. Prehrana mora biti visokokalorična te se preporuča konzumacija hrane bogate životinjskim bjelančevinama i masnoćama kao što su meso, jaja, punomasno mlijeko i vrhnje zbog velikih količina proteina i masnoća koje su kod večine alkoholičara u deficitu.
Be the first to comment