Akutna okluzija periferne arterije

Definicija

Akutna okluzija periferne arterije označava nagli prekid arterijskoga krvotoka ruke ili noge, koji dovodi do akutne ishemije zahvaćenog uda distalno od mjesta okluzije.

Patogeneza

Akutna okluzija periferne arterije može nastati kao posljedica embolizacije, tromboze na mjestu rupturiranog ateroslderotskoga plaka, disekcije aorte ili traume. Kod embolijske olduzije srce je izvor embola u 90% slučajeva. Najčešći uzrok makroembola je fibrilacija atrija, a zatim slijede stvarnje tromba u lijevom ventrikulu nakon infarkta miokarda, dijelovi vegetacija nastalih pri endokarditisu i kongestivno zatajivanje srca. Osim srca izvor embola može biti tromb unutar aneurizme abdominalne aorte ili fragmenti rupturiranog aterosklerotskog plaka. Tek u malom postotku akutna okluzija periferne arterije može nastati kao posljedica superpozicije tromba na rupturirani plak, ili kao posljedica raskinuća arterijske stijenke.

Klinička slika

Težina kliničke slike ovisi o lokalizaciji olduzije i razvijenosti kolateralnog krvotoka oko mjesta okluzije. Tako okluzija terminalnog dijela aorte izaziva tešku ishemiju jer nema mogućnosti kolateralnoga krvotoka. Nasuprot tomu, okluzija površin- ske femoralne arterije ostavlja mogućnost kolateralnog krvotoka preko duboke femoralne arterije, pa je ishemija slabije izražena. Za akutnu okluziju periferne arterije karakterističan je nagao bol i osjećaj hladnoće u zahvaćenom ekstremitetu, nakog čega brzo slijedi gubitak osjeta i gubitak motornejunkcije mišića. Pri pregledu ugroženi je ekstremitet hladan, uočljivo blijed ili cijanotičan, a pulsacije arterija ispod mjesta okluzije ne pipaju se. U teškoj ishemiji dolazi do oštećenja mišićnih stanica i oslobađanja velikih koncentracija mioglobina i kalcija. Kako se mioglobin izlučuje putem bubrega, odlaganja kristala u bubrežnim tubulima može uzrokovati progresivnu bubrežnu insuficijenciju.

Dijagnoza

U diferencijalnoj je dijagnozi najvažnije razlikovati emboliju od akutne arterijske tromboze. Već ultrazvučna pretraga može razlučiti supstrat okluzije, a angiografija je metoda izbora u određivanju uzroka i lokalizacije okluzije.

Liječenje

Liječenje treba započeti odmah po postavljenoj dijagnozi primjenom analgetika radi ublaživanja bolova, antikoagulansa u punoj dozi radi sprječavanja širenja tromba (10 000 jedinica nefrakcioniranog heparina odmah u intravenskom bolusu, a potom 25 000 jedinica na dan u infuziji, ili frakcionirani heparin supkutano), te spuštenim položajem noge uz krevet u cilju bolje perfuzije i smanjenja bola. Cilj liječenja je što ranija uspostava krvotoka u ishemičnom području. U slučaju embolije indiciran je hirurški zhavat, embolektomija, a u slučaju tromboze, dolazi u obzir perkutana arterijska intervencija kojom se otvori i dilatira zatvorena arterija i potom postavi endovaskularna potpornica. U nekim se slučajevima u toku perkutane arterijske intervencije može izravno primijeniti trombolitička terapija. U bolesnika s akutnom okluzijom arterija ruku intervencijski se zahvat mora provesti unutar 6 sati, a u bolesn ika s akutnom okluzijom nogu unutar 12 sati od početka okluzije.

Prognoza

Prognoza ovisi o pravodobnom početku liječenja i uspostavljanju adekvatne revaskularizacije. U 20-30% oboljelih neophodna je amputacija. Neposredna smrtnost je 10-25%, a smrtnost unutar godinu dana iznosi oko 50%.