Dijalizni centri pretrpani, aparati rade po 20 sati

Dijaliza
Dijaliza

Blizu 3.000 stanovnika Bosne i Hercegovine trenutno je na dijalizi, a 700 pacijenata čeka transplantaciju bubrega. Ovakva statistika našu zemlju je, kaže prof. dr. Halima Resić, predsjednica Udruženja ljekara za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega u BiH, zajedno sa Srbijom, svrstala među vodeće u regionu kada je riječ o broju pacijenata na hemodijalizi.

Stanje nije nimalo ružičasto, ali ne samo kod nas, jer hronična bubrežna bolest postaje globalni problem. Zbog toga je cilj udruženja, ne samo edukacija nefrologa i strategija, nego i različiti programi i prevencija bolesti, na čemu ćemo u budućem periodu insistirati. Rekla bih kako je naš problem taj što nemamo registar predijaliznih pacijenata, nego samo onih koji su već podvrgnuti dijalizi. Radi se o podmukloj bolesti koja u početku ne daje nikakve simptome, a javljaju se već kad je bolest uznapredovala. Zbog toga je veoma važno educirati ljekare u primarnoj zdravstvenoj službi, ali i stanovnike – pojašnjava Resić.

Nemamo nefrologa

U BiH trenutno ima 70 nefrologa, što je, ističe naša sagovornica, malo ako se uzme u obzir stalni rast broja oboljelih.

U Federaciji postoji Pravilnik koji se odnosi na kadrovske normative za dijalizne centre. Po njima jedan ljekar je raspoređen na osam pacijenata, a jedna sestra na četiri dijalizna mjesta. Ne mogu reći tačno koliko nam fali ljekara, jer je teško skupiti podatke, pošto nemamo državno ministarstvo zdravlja. Međutim, činjenica je da nam fali nefrologa, prije svega što hronična bubrežna bolest postaje svjetski zdravstveni problem. Vijeće Evrope je u strategiji razvoja zdravstva do 2020. godine stavilo naglasak na nezarazne hronične bolesti, među kojima je i hronična bubrežna bolest, koja se vezuje za životnu dob ljudi i sa oboljenjima koji je uzrokuju kao što je dijabetes i hipertenzija – naglašava Resić i dodaje kako je u BiH okidač za bolest upala bubrega.

Jedan od problema, kako naša sagovornica ističe, je i mali broj dijaliznih centara. Njih 27, koliko ih ima u državi, s velikim naporom, naročito oni koji se nalaze u većem bh. entitetu, ispunjavaju potrebne kapacitete.

Na području Federacije svi dijalizni centri su državni. Oni prostorno ne mogu ispuniti kapacitete, jer je kod nas veći broj osoba na dijalizi nego u RS-u. Zbog toga su u nekim centrima uvedene četiri smjene. Aparati rade i po 20 sati. Nakon 15.000 sati rada trebali bi biti zamijenjeni, ali to kod nas nije slučaj. Jedino se zamijene rezervni dijelovi, nakon čega aparat nastavlja raditi – kaže Resić i otkriva kako jedna mašina košta 20.000 KM.

U posljednjih nekoliko godina u svijetu se promijenila struktura dijaliznih pacijenata, pa je sve više starijih osoba na ovom tretmanu. Godine života više nisu kontraindikacija za transplantaciju bubrega u Evropi, a to znači da je sve više i 90-godišnjaka koji se podvrgavaju zahvatu. To je razlog, govori Resić, što su naši dijalizni centri pretrpani.

Zahvat samo u inozemstvu

Transplantacije se u BiH rade u Tuzli, Sarajevu i Banjoj Luci, ali pacijenti koji se podvrgavaju zahvatu sa živog donora, čije se krvne grupe ne podudaraju (krvna grupa pacijenta i donora), šalju se u inozemstvo, tačnije u Hrvatsku, Tursku i Francusku.

Imamo dobre nefrologe, ali za takvu transplantaciju potreban je sistem da se sve organizira. Krenemo rješavati taj problem, pa stanemo – napominje Resić.

Cijena presađivanja bubrega u FBiH košta 30.000 maraka, a kompletan iznos ide na teret Fonda solidarnosti. Ali, Fond solidarnosti, u određenim uvjetima, finansira transplantaciju bubrega i u inozemstvu, tačnije u Turskoj gdje zahvat košta oko 50.000, a u Francuskoj 80.000 maraka.

Fond solidarnosti je sa određenim klinikama u Evropi napravio ugovor za finansiranje nekih transplantacija. Nisam sigurna da li to rade u potpunosti ili djelimično – kaže Resić.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.