Farmakološka terapija bradikardija

Definicija

Bradikardija se definiše kao srčana radnja ispod 60 otkucaja u minuti.

Terapija bradikardije

Ukoliko postoje nepovoljni znakovi treba dati 500 μg atropina intravenozno, a ako nema poboljšanja ponavljati dozu svakih 3-5 minuta do maksimalno 3 mg.

Doze atropina manje od 500 μg paradoksalno mogu dodatno usporiti srčanu radnju. Kod zdravih dobrovoljaca doza od 3 mg proizvodi maksimalno dostižno povećanje srčane frekvence u miru.

Koristiti atropin oprezno u prisustvu akutne koronarne ishemije ili infarkta miokarda jer ubrzanje srčanog rada pogoršava ishemiju ili povećava zonu infarkta.

Ukoliko terapija atropinom ne daje rezultate, razmotriti upotrebu lijekova druge linije, alternativnih lijekova.

Alternativni lijekovi

Ovde spadaju izoprenalin (5 μg / min početna doza), adrenalin (2-10 μg/min) i dopamin (2-10 μg/kg/min). Teofilin (100-200 mg polako intravenski) bi trebalo dati ukoliko je bradikardija izazvana infarktom donjeg zida srca, transplantacijom srca ili povredom kičmene moždine.

Razmotriti intravensku upotrebu glukagona ako su betablokatori ili blokatori kalcijumskih kanala potencijalni razlog za pojavu bradikardije. Ne treba koristiti atropin kod pacijenata sa transplantiranim srcem – to može dovesti do AV bloka visokog stepena ili čak do sinusnog zastoja.