Fiziologija bubrega

Bubreg je paran organ smješten u lumbalnom dijelu, retroperitonealno. Ima oblik potkove pri čemu medijalni, konkavni rub predstavlja hilum kroz koji prolaze krvne i limfne žile, nervi i ureter koji odvodi urin iz bubrega u mokraćni mjehur. Prosječne je težine oko 150 gr. Na poprečnom presjeku bubrega razlikujemo 2 zone:

• Periferno korteks i
• centralno medulu.

Medulla je podijeljena na bubrežne piramide čija je baza okrenuta prema korteksu, a vrh prema pelvis renalis. Medijalni rub pelvisa renalisa je podijeljen na calices majores koje nastaju od malih (calices minores), a one sakupljaju tekućinu iz pojedinih sabirnih cijevi koje se preko papilla renis ulijevaju u pelvis renis.

Osnovna funkcija bubrega je čišćenje organizma od štetnih i otpadnih tvari, što se odvija preko filtracije tekućine iz plazme u sustavu bubrežnih kanalića. Pored ove, bubreg posjeduje i slijedeće funkcije:

• odražavanje sastava i količine tjelesnih tekućina i elektrolita
• održavanje osmolarnosti tjelesnih tekućina
• sudjeluju u regulaciji acido-bazne ravnoteže
• regulacija arterijskog krvnog tlaka
• imaju i endokrinu ulogu (eritropoetin luče mezengijalne stanice bubrega, a dijelom se luči i u jetri. Aktivacija za njegovo lučenje je hipoksija – smanjena koncentracija O2 u tkivima. Eritropoetin djeluje na stanice koštane srži i potiče stvaranje eritrocita)
• u bubrezima se stvara aktivni oblik vitamina D
• u bubrezima se vrše i procesi glukoneogeneze