Porođajna kliješta (forceps)

forceps

forceps
forceps

U našoj akušerskoj terminologiji pod forcepsom u širem smislu podrazumeva se dovršavanje porođaja ekstrakcijom ploda porođajnim kleštima. U užem smislu forceps podrazumeva sam instrument za vršenje ove akušerske operacije, odnosno porođajna klešta.
Na primer, on je veoma omiljena intervencija u SAD, gdje se u pojedinim bolnicama forcepsom dovršava skoro polovina svih porođaja. Treba, međutim, znati da je pravilno primenjen forceps spasonosna, a nepravilno korišćen vrlo opasna intervencija, koja može da ozledi, pa čak i da usmrti i plod i porodilju.

Porođajna klešta sastoje se od dve velike kašike koje se ukrštaju, ili su paralelne. Na svakoj kašici razlikuje se po nekoliko delova: kašika u užem smislu, koja se stavlja na glavicu ploda, vratni dio i držalje. Kašika u užem smislu je sastavljena iz zaobljenog vrha i prednjeg i zadnjeg rebra koja međusobno zatvaraju prozor. Postoje i kompaktna klešta bez prozora, ali se ona gotovo nigde ne upotrebljavaju. Vratni dio forcepsa je dio između kašike u užem smislu i držalje forcepsa.
U vratnom delu klešta, gdje se kašike ukrštaju, nalazi se zatvarač. Prema tome kako se kašike zatvaraju razlikuju se francuski, engleski i nemački tip zatvarača.
Kod francuskog tipa, na vratnom delu lijeve kašike nalazi se dugme u obliku zavrtnja kome na desnoj kašici odgovara urez u koji se taj zavrtanj uvuče i posle toga zasrali. Na taj način kašike su čvrsto zatvorene i prionule na glavicu ploda.
Kod engleskog tipa zatvarača, na mestu ukrštanja obeju kašika koje klize jedna preko druge, nalazi se po jedan uzdužan urez u koji se pri zatvaranju uvlači suprotna kašika. Prednost ovog zatvarača je u tome što se kašike lako zatvaraju, a nedostatak što ne hvataju čvrsto glavicu.
Nemački tip zatvarača je kombinacija engleskog i francuskog tipa, tj. u urez na desnoj kašici pri zatvaranju uvlači se pričvršćen zatvarač lijeve kašike.

Dosad postoji veliki broj porođajnih klešta koja se medu sobom razlikuju prema obliku kašika, njihovim dimenzijama, nameni, načinu trakcije itd. U principu, razlikuju se klešta za visok, srednji i izlazni forceps, zatim klešta čije se kašike ukrštaju ili su paralelne, konvergiraju ili su divergentne. Konstruisana su i porođajna klešta čija se jedna kašika savija u vratnom delu, dok je druga prava. Međutim, svi tipovi porođajnih klešta moraju da imaju dve krivine: krivinu prema glavici i krivinu prema porođajnom kanalu. Neki od tipova forcepsa pored toga imaju i krivinu prema medici. Prema nameni, tj. da li su klešta načinjena za izvođenje visokog, srednjeg ili izlaznog forcepsa, razlikuju se njihove krivine, kao i dužina njihovih kašika u užem smislu. Kod nas se danas najčešće koriste Negeleova ili školska klešta i Demlenov forceps. Negeleova klešta se upotrebljavaju samo za izlazni, a Demlenova za visoki, srednji i izlazni forceps. Poslednjih godina Demlenova klešta se sve više koriste za izlazni forceps, te i tu potiskuju Negeleova klešta. Preimućstvo Demlenovog forcepsa je uglavnom u tome što su oblik, razmere i krivine njegovih kašika tako podešene da se mogu primeniti na ma kojoj visini u karlici, ma gdje da se nalazi glavica ploda, i što se trakcija vrši indirektno, preko platnenih traka učvršćenih za kašike u užem smislu. Kašike Demlenovog forcepsa se ne ukrštaju, već idu jedna pored druge paralelno, a pričvršćuju se, kad su stavljene na glavicu, pomoću dve poluge na čijim se krajevima nalaze šrafovi. Jedna poluga stavlja se na vratni dio, a druga na krajeve držalja.

PODELA FORCEPSA
Prema tome u kojoj se ravni male karlice nalazi glavica ploda razlikuje se visoki, srednji, niski i izlazni forceps.
Visoki forceps. – To je intervencija koja se radi kad glavica ploda nije prešla svojim velikim obimom ulaz male karlice. U ovim uslovima se razlikuje visoki forceps na učvršćenu i neučvršćenu glavicu. Visoki forceps je veoma opasan i po plod i po majku, pa se u savremenom akušerstvu ne primenjuje. On danas pripada istoriji, jer su ga zamenile druge manje opasne akušerske operacije, prije svega carski rez.
Iako je savremeno vođenje porođaja u velikoj meri doprinelo da se tok normalnog porođaja ubrza i olakša, ono nije moglo u potpunosti da potisne srednji i naročito niski i izlazni forceps, koji ostaju intervencije izbora u velikom broju okolnosti i uslova. Primena srednjeg i posebno niskog i izlaznog forcepsa takode ulazi u domen praktičnog rada, naročito lekara na terenu, koji je prinuđen da vodi i dovršava porođaj. Zbog toga ovim intervencijama treba pokloniti izvjesnu pažnju.
Srednji forceps. Srednji forceps je dovršenje porođaja porođajnim kleštima kada je glavica ploda velikim obimom prošla karlični ulaz i kada se njena najniža tačka nalazi ispod interspinalne ravni, a iznad ravni koja spaja kvrge sednjače. Izuzetno je važno da se pri unutrašnjem pregledu ljekar ne prevari, pa da za naduv na glavici koji je nisko sišao ne pomisli da je najniža tačka glavice. Veliki naduv, naime, može da prođe interspinalnu liniju, a da glavica u stvari bude visoko i čak pokretna. U takvim slučajevima primena klešta je opasna i nije dozvoljena. Ako se, međutim, sigurno ustanovi da je glavica u sredini karlice i da postoje opravdane indikacije za ovu intervenciju, onda se radi dovršenja porođaja mogu primeniti porođajna klešta. Ukoliko se to uradi pažljivo i propisno, ni majci ni detetu ne preti velika opasnost. No, i u tom slučaju, u toku izvođenja operacije ljekar mora da ima stalno na umu da se u grubom železnom instrumentu nalazi najosetljiviji i najdifeenciraniji organ ploda, mozak. Grubost i nepažnja u radu mogu da izazovu povrede sa trajnim posljedicama na detetu. Treba podvući da srednji forceps nije uvek laka i bezopasna operacija i da smeju da ga vrše samo lekari sa znatnim iskustvom. Zbog toga se danas u mnogim situacijama i ova operacija zamenjuje carskim rezom.
Niski forceps. Akušerska intervencija koja se vrši u slučajevima kada je glavica ploda najvećim obimom prošla interspinalnu liniju, a njen prednjačeći dio se nalazi neposredno nad karličnim izlazom, odnosno iznad ili u ravni linije koja spaja kvrge sednjače jeste niski forceps. Jasno je da su uslovi za ovu intervenciju povoljniji nego kada se glavica nije dovoljno spustila u malu karlicu. Zato se mnogi akušeri, naročito u Americi, kad je glavica dovoljno sišla, vrlo lako odlučuju za ovu operaciju. Mi, međutim, mislimo da i za nju treba da postoje indikacije i da je bez stvarne potrebe ne treba vršiti. ,
Pod izlaznim forcepsom se podrazumeva primena porođajnih klešta za ekstrakciju glavice koja se spustila do karličnog izlaza. U toj situaciji potiljak već viri iz introitusa vagine, a temene kvrge glavice sišle su do kvrga sednjače. Veoma je važno ustanoviti da li je najveći obim glavice prošao interspinalnu liniju, a ne samo da li se prednjačeći dio nalazi na izlazu, zbog toga što vrlo izražen naduv može sići sasvim nisko i ponekad zavesti manje iskusnog lekara. I niski i izlazni forceps danas sve vise potiskuje primena vakuumeks traktora.

INDIKACIJE ZA DOVRŠENJE POROĐAJA POROĐAJNIM KLEŠTIMA.
Ako za to postoje uslovi, svaki porođaj u kome preti opasnost majci ili plodu može da se dovrši forcepsom. Razlozi za forceps kad je u pitanju majka su sva oboljenja ili stanja koja se pogoršavaju ako doba istiskivanja ploda duže traje. Tu na prvo mjesto dolaze oboljenja srca, plućna tuberkuloza, febrilna stanja majke, krvarenje iz genitalnih organa, hernija, atrofija očnog živca, opasnost od odljuštivanja mrežnjače, eklampsija. Indikaciju za dovršenje porođaja porođajnim kleštima predstavlja i laka nesrazmera između glavice ploda i karlice majke, zastoj porođaja usled sekundarno slabih porođajnih kontrakcija, kao i trajanje dragog doba porođaja više od dva sata. Kad je u pitanju plod, najčešće indikacije za primenu porođajnih klešta su preteća asfiksija ploda na izlazu porođajnog kanala, nepravilne rotacije, prije svega niski poprečni i zadnji potiljačni stav glavice ploda, relativno kratak . pupčanik i ispala pupčana vrpca.
KONTRAINDIKACIJE
Kontraindikacije za primenu porođajnih klešta predstavlja veća . nesrazmera između glavice ploda i karlice majke, bilo da postoji suženje karlice većeg stepena ili da je plod previše krupan a karlica majke normalno razvijena, zatim nepravilno rotirana glavica ploda koja je u jednom od defleksionih položaja, glavica koja nije učvršćena u maloj karlici, odnosno još je pokretna nad karlicnim ulazom majke i, najzad, znaci preteče rupture uterusa. U tom slučaju porođaj treba dovršiti carskim rezom, a ako za to nema mogućnosti, bolje je u interesu majke žrtvovati plod i porođaj dovršiti perforacijom njegove glavice nego primeniti porođajna klešta i izazvati smrtonosnu rupturu uterusa. Mrtav plod je takode kontraindikacija za primenu forcepsa, jer tada, ako dođe do njegovog zastoja, treba porođaj dovršiti perforacijom glavice ploda, intervencijom koja u datoj situaciji najmanje traumatizuje majku.

USLOVI ZA PRIMENU FORCEPSA.
Najvažniji uslovi za primenu forcepsa su: daje plod živ, jer se na mrtvom plodu ova operacija ne vrši, zatim da je glavica ploda velikim, obimom prošla karlični ulaz majke, odnosno da je sišla bar do sredine karlice, jer se danas visoki forceps više ne primenjuje, i da je spoIjašnje ušće uterusa potpuno otvoreno. Primena porođajnih klešta pri nedovoljno proširenom spoljnom ušću uterusa može da izazove rascjep na grliću uterusa sa povredom susednih organa i sa po život opasnim krvarenjem. Osim toga, da u toku intervencije ne bi došlo do znatnije povrede ploda i porodilje, uslov za primenu forcepsa je i to da ne postoji znatnija nesrazmera između glavice ploda i karlice majke, kao i da u mekim delovima porođajnog kanala nema prepreka koje se ne bi mogle odstraniti. Vodenjak treba da je otvoren, a ako nije, lekar re vršenja intervencije treba da ga prokine.

IZVOĐENJE OPERACIJE NISKOG IZLAZNOG FORCEPSA KOD POTILJAČNOG STAVA PLODA.
Lekar i porodilja pripreme se kao i za ostale akušerske operacije. Porodilja leži sa zadnjicom na ivici porođajne postelje, sa raširenim nogama savijenim u kukovima i kolenima. Zadnjica i butine porodilje su zaštićeni sterilnim kompresama tako da je samo ušće vagine slobodno. Akušer posle pranja ruku oblači sterilan mantil i na ruke navlači sterilne gumene rukavice. Porodilja dobija opštu iniravensku ili inhalacionu anesteziju. Prije prelaska na operaciju ljekar ponovo izvrši unutrašnji pregled i tačno ustanovi gdje se nalazi glavica u porođajnom kanalu i kako je rourana. Rotaciju glave određuje prema šavovima, fontanelama, a ponekad kod defleksionih držanja i prema ušima ploda. Posle unutrašnjeg pregleda ljekar načini plan akcije koju treba brzo i spretno da izvede. Samo izvođenje operacije sastoji se od nekoliko činova: nameštanje kašika na glavicu ploda, zatvaranje kašika, probna trakcija, prava trakcija i skidanje kašika. Stavljanju kašika na glavicu ploda prethodi epiziotomija, koja se obavezno i rutunski vrši pri ekstrakciji ploda porođajnim klcštima. Posle toga prstima leve ruke uzima se ko pisaljka leva kašika i postavlja koso, tako da držalja dolazi prema desnoj preponi porodilje a vrh kašike prema levoj strani ušća vagine. Svi prsti desne šake, sem palca, ili samo kažiprst i srednji prst, uvuku se pored prednjačeće glavice u vaginu porodilje da štite meke delove majke od porođajne traume (si. 173). Palcem desne šake, kroz introitus u vaginu između glavice ploda i prstiju desne šake potiskuje se zadnje rebro leve kašike, odigne ćela kašika u užem smislu> uvlači i postavlja na glavicu ploda sve dok vrh kašike ne dođe do vratne brazde ploda. Istovremeno sa uvlačenjem kašike i podizanjem njenog vrha spušta se držalja, te nameštena kašiJka zauzima horizontalan položaj. Ljekar u tom momentu držalju uvučene kašike predaje asistentu. On, pak, na isti način kao i levu, uvlači desnu kašiku forcepsa, to jest, dok prstima leve šake štiti mekane delove porođajnog kanala, u desnu ruku uzima desnu kašiku postavljenu koso, sa držaljom okrenutom ka levoj preponi a vrhom stavljenim u ulaz vagine između glavice ploda i mekanih delova porođajnog kanala i uvlači je u vaginu. Pri uvlačenju kašike, palcem leve ruke otiskuje prema unutrašnjosti njeno zadnje rebro, a desnu ruku polako spušta naniže, te kašiku forcepsa postepeno dovodi u horizontalan položaj. Kada vrh desne kašike dospe do vratne brazde, klešta su stavljena na glavicu ploda i tad ih treba zatvoriti. Dobro nameštene kašike forcepsa se lako i brzo zatvore. Ako se kašike ne mogu lako zatvoriti, znači da nisu pravilno nameštene pa ih ne treba zatvarati na silu, jer se mogu naneti povrede, u prvom redu plodu. Zbog toga u takvim slučajevima treba kašike skinutu i ponovo ih dobro namestiti, kada će se lako zatvoriti. Po zatvaranju kašika, desnom šakom se obuhvata držalja klešta odozdo, a levom odozgo, i izvrši probna trakcija kako bi se ustanovilo da li kašike forcepsa dobro drže glavicu ploda i da li pri trak čiji neće skliznuti u vertikalnom ili horizontalnom smeru. Kada se ustanovi da je glavica porođajnim klestima dobro uhvaćena, odnosno da ne klizi pri probnoj trakciji, vrši se prava trakcija (si. 174). Trakciju treba vršiti u pravcu osovine porođajnog kanala, tj. dok je glavica u sredini kailice klešta treba najpre vući lako naniže, zatim horizontalno, dok se ne rodi potiljak sa potiljačnom kvrgom, a onda glavicu treba tim delom osloniti o donju ivicu simfize i povlačeći držalju kiešta naviše vršiti defleksiju glavice. Kada se glavica rodi, skidaju se porođajna kiešta i dovršava rađanje ploda po normalnom mehanizmu porođaja; to jest, najpre se rada gornje rame do pripoja deltoidnog mišića, a zatim donje i ceo trup sa nožicama. Kada se dete rodi, ručno se odljuštuje posteljica uz reviziju materične duplje, a zatim se vrši revizija grlića uterusa pod ekarterima, pa se potraže i zbrinu eventualni rascjepi na vagini i medici i ušije rana od epiziotomije.

IZLAZNI FORCEPS U SLUČAJEVIMA TEMENOG STAVA PLODA
Temeni stav ploda dijagnostikuje se unutrašnjim pregledom na taj način što se ustanovi da je tačka vodilja velika fontanela umjesto male fontanele, i što se zapazi da se lice rotira pod simfizu umjesto prema sakralnom udubljenju. Na izlazu karlice nade se temeni šav u pravom prečniku, a velika fontanela, koji se lako opipava jer je sišao niže
od male fontanele, nalazi se ispod simfize, dok je mak okrenut prema medici i nešto je iza velikog.
Pošto se postave indikacije za dovršavanje porođaja porođajnim klestima, načini se veća epiziotomija i pristupi nameštanju forcepsa. Kašike forcepsa se stavljaju na isti način kao i pri potiljačnom stavu ploda. Levom rukom se uzima leva kašika i pod zaštitom desne šake, čiji su prsti uvučeni u vaginu porodilje pored glavice ploda, palcem desne šake utiskuje se i postavlja na glavicu ploda. Posle toga, desnom rukom se uzima desna kašika i pod zaštitom prstiju leve šake postavi se na glavicu ploda. Po zatvaranju kašika i posle probne trakcije vrši se prava trakcija, pri čemu se glavica izvlači najpre naniže, a onda horizontalno sve dok se čelo ne rodi do povije, pa se glavica predelom povije osloni o donju ivicu simfize i flektira naviše, kako bi se rodio potiljak. Posle toga se rađaju lice i brada ploda, pa se kašike forcepsa skidaju sa glavice ploda i porođaj dovršava na uobičajen način.
FORCEPS PRI ČEONOM I LIČNOM STAVU PLODA
Kada su u pitanju čeoni i lični stav, porođajna kiešta se veoma retko primenjuju, i to kad je glavica na samom izlazu karlice. U ovakvim slučajevima forceps može da aplikuje samo vest i iskusan akušer, a ne i ljekar Draktičar. Kod ovih stavova forceps može da se primeni samo ako se glavica pravilno rorirala, odnosno ako je njena rotacija završel.ia. Pri tome kašike forcepsa treba da budu l lako nameŠtene da njihovi vrhovi dostižu sa obje strane do vratne brazde ploda. Nepravilna rotacija glavice pri defleksionom držanju predstavlja kontraindikaciju za primenu forcepsa.

NAMESTANJE POROĐAJNIH KLESTA NA GLAVICU U SREDINI KARLICE
Iako se danas u modernom akušerstvu srednji forceps veoma retko primenjuje, ipak se desi da se i za ovom intervenčijom javi potreba. Zbog toga je potrebno da se ukratko opišu njegove indikacije.
Za srednji forceps kod nas se uglavnom koriste Demlenova klešta, jer glavica, čija se tačka vodilja nalazi u interspinalnoj liniji, nije dovršila unutrašnju rotaciju, te je njen srednji šav u jednom od kosih prečnika karlične sredine, a mala fontanela levo ili desno napred, zavisno od smeštaja ploda. Pored Demlenovog, mogu se koristiti i drugi tipovi forcepsa sa malo izraženom krivinom prema karlici, što olakšava rotiranje glavice u po
rođajnom kanalu bez opasnosti da se povrede porođajni putevi. Pošto se postave indikacije za primenu forcepsa i unutrašnjim pregledom tačno odredi visina i rotacija glavice, pristupa se samoj intervenciji. Iako to kod Demlenovog forcepsa, čije se kašike ne ukrštaju nego idu paralelno, nije mnogo značajno, ipak se prvo levom rukom uzima leva kašika i uvlači prema levoj strani majke čiji se mekani delovi porođajnog kanala štite prstima desne šake uvučenim u vaginu. Ako je reč o prvom smeštaju ploda, tj. ako je temeni šav glavice u desnom kosom prečniku, odnosno mala fontanela levo i napred a veliki desno i pozadi, onda se leva kašika stavlja levo i nešto pozadi prema medici, odnosno na poprečni prečnik glavice..
Kada vrh leve kašike dospe do vratne brazde ploda, asistent je pridržava a akušer desnom rukom uzima desnu kašiku i namešta je prema desnoj strani porodilje. Pri tom je važno da se desna kašika ne može odmah postaviti poprečno prema glavici, jer bi je tada trebalo koso uvlačiti ispod simiize. Zato se desna kašika stavlja najpre u poprečni prečnik karlice sve dok njen vrh ne dospe do vratne brazde, kada se potiskuje naviše ispod simfize da se i ona postavi poprečno na glavicu ploda, tj. desna kašika „putuje”. Pošto su namestene obje kašike forcepsa, njihov vratni dio pričvrsti se jednim, a krajevi držalja drugim zavrtnjem. Time se reguliše pritisak kašika na glavicu ploda, koji ne srne biti suviše veliki, to jest zavrtanj u vratnom delu ne srne biti suviše čvrsto stegnut. Po nameŠtanju kašika, vrši se trakcija preko traka pričvršćenih na zadnja rebra kašika u užem smislu. Povlačenjem za trake, pored izvlačenja glavice, dovršava se njena rotacija i imitira mehanizam normalnog porođaja.
Kod drugog smeštaja ploda, kada je njegov temeni šav u levom kosom prečniku a mala fontanela desno i napred, odnosno veliki levo i pozadi, kašike se nameštaju na isii način samo što u ovom slučaju „putuje” leva kašika, a desna se stavlja desno i nazad preko međice (si. 175). Nairr.vi, leva kašika se ne uvlači prema glavici, već poprečno prema karlici porodilje, sve dok njen vrh ne dospe do vratne brazde ploda. Tada se kašika potiskuje naviše suprotno kretanju kazaljke na satu dok se ne postavi na glavicu preko levog obraza. Desna kašika, jer za to u sakralnom udubljenju ima dovoljno prostora, uvlači se ne prema karlici već prema glavici ploda preko desnog obraza, nasuprot već postavljenoj Icvoj kašiki sa kojom se lako zglobljava.

NAMEŠTANJE POROĐAJNIH KLEŠTA NA NEPRAVILNO ROTIRANU GLAVICU
Zadnji potiljačni stav ploda, tj. kada se kod flektirane glavice ploda u toku porođaja potiljak na izlazu karlice rotira pozadi umjesto prema simfizi, retko se završava spontanim porođajem. Porođajna klešta u ovoj situaciji mogu se staviti samo na glavicu koja. je dospela do izlaza karlice i koja je učvršćena, tj. ne da se odgurnuti. Ako do zastoja porođaja dođe u sredini karlice, dok se glavica nije spustila do samog izlaza, odnosno ako se na njoj nalazrveliki porođajni naduv koji može da prevari lekara koji vodi porođaj, bolje je porođaj dovršiti carskim rezom, ako za to postoje mogućnosti. Na terenu, kada ne može da se obezbedi brz i siguran transport do bolničkog porodilišta, a majci preti opasnost od rupture uterusa, u interesu majke bolje je izvršiti perforaciju glavice nego forsirati vaginaini porođaj. Kada za to postoje povoljni uslovi, odnosno kada se odluči da se kod zadnjeg potiljačnog stava porođaj dovrši kleštima, nameštanje porođajnih klešta vrši se na sličan način kao i kod glavice u temenom stavu. Pri trakciji, u prvo vrijeme, klešta treba vući naniže, prema introitusu vagine, sve dok se ne rode potiljak i teme ploda. Posle toga treba glavicu predelom početka kosmatog dijela osloniti o donju ivicu simfize i izvršiti fleksiju.
Pri niskom poprečnom stavu glavice porođaj se takode može dovršiti forcepsom. No i u tom slučaju, ako glavica nije dovoljno sišla i ako se ne učvrsti u porođajnom kanalu, bolje je u interesu majke i ploda uraditi carski rez. Na terenu gdje nema mogućnosti za vršenje carskog reza niti za brz transport do bolnice, i kad se jave znaci preteće rupture uterusa, porođaj se, ako ne napreduje, dovršava u interesu majke perforacijom glavice plocfk. Porođajna klešta za dovršenje porođaja kod niskog poprečnog stava glavice može da primeni samo ljekar koji ima izvjesno iskustvo, i to kad je glavica dovoljno sišla i kad je učvršćena u porođajnom kanalu. Porođajna klešta se nameštaju slično kao i na nedovoljno rotiranu glavicu kod srednjeg forcepsa. Kod levog smaštaja ploda, leva kašika se uvlači prema medici poprečno u odnosu na glavicu ploda, a desna poprečno u poprečni prečnik karlice. Kada se dovoljno uvuče, desna kašika „putuje”. Kod desnog smeštaja ploda leva kašika se uvlači u poprečni prečnik karlice, a onda ,,putuje”preko glavice dok je poprečno ne obuhvati, a desna se preko međice postavlja poprečno direktno na glavicu. Po zatvaranju kašika i probnoj trakciji vrši se prava trakciija, pri čemu se ujedno izvrši i rotacija glavice.
Ako nameštene kašike forcepsa ne mogu lako da se zatvore znači da nisu dobro nameštene. Zbog toga ne treba insistirati da se zatvore, već ih treba skinuti suprotnim postupcima od onih koji se koriste pri uvlačenju kašika. Posle toga treba unutrašnjim pregledom ponovo proveriti uslove i situaciju, pa lege artis još jednom staviti kašike na glavicu ploda. Desi li se da već nameštene kašike forcepsa skliznu sa glavice ploda, to je isto tako znak da nisu bile dobro nameštene, te ih treba još jednom namestiti. Kada se greška uoči i odstrani, onda se trakcija sprovede bez teškoća. Kod niskog ili izlaznog forcepsa pri primeni kašika Naegeleovog tipa trakciju treba vršiti ako porodilja nije u opštoj anesteziji, samo u naponima, a u pauzama treba lako otvoriti kašike, čime se poboljšava cirkulacija krvi u glavici ploda. Samo u slučaju asfiksije ploda ne smeju se čekati naponi, već plod treba izvući kontinuiranom trakcijom.
Zaštitni foreceps je intervencija koja se preventivno sprovodi radi skraćenja drugog doba porođaja čime se smanjuju fizički i psihički napori porodilje, radi zaštite porođajnog kanala i susednih organa od povreda pri izlasku ploda i, prvenstveno, radi zaštite ploda. Ovaj tip intervencije naročito se preporučuje za zaštitu glavice nedonesenog ploda, koja je inače sklona povredama pri prolasku kroz porođajni kanal i veoma osetljiva na njih. U takvoj situaciji kašike forcepsa služe i za trakciju, većza otklanjanje pritiska položajnog kanala na glavicu nedonoščeta. pored svega ovoga. De Lejev zaštitni forceps ho danas nije stekao veliku primenu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.