Definicija
Kronični bronhitis karakterizira kronično ili ponavljano povećanje sekrecije traheobronhijalne sluzi dovoljno izazvati kašalj i iskašljavanje najmanje tri mjeseca godišnje tijekom dvije uzastopne godine, kada se isključe drugi plućni i srčani uzroci kašlja i iskašljavanja.
Prema prihvaćenoj klasifikaciji, postoje tri oblika ove bolesti:
- obični kronični bronhitis (Bronchitis chronica simplex) u kome je iskašljani sadržaj sluzav
- kronični mukopurulentni bronhitis (Bronchitis chronica mucopurulenta) koji se karakterizira trajnim ili ponavljanim iskašljavanjem purulentnog ispljuvka u bolesnika koji nemaju bronhiektazije.
- u evoluciji kroničnog bronhitisa dolazi do pojave opstrukcije protoku zraka kroz dišne putove i tada je riječ o kroničnom opstruktivnom bronhitisu (Bronchitis chronica obstructiva)
Etiopatogeneza
Učestalost kroničnog bronhitisa nije pouzdano utvrđena. Smatra se da 20-25% odraslih osoba muškog spola ima kronični bronhitis, tako da u SAD boluje 12,5 milijuna odraslih muškaraca. Kronični bronhitis češći je među radnicima izloženim profesionalnim anorganskim i organskim prašinama ili štetnim plinovima.
Epidemiološka istraživanja su pokazala brže opadanje plućne funkcije kod radnika u rudnicima, ljevaonice i predionicama pamuka, naročito ako puše. Osobe muškog spola, neovisno od pušačke navike, imaju veću prevalenciju respiratomih simptoma od osoba ženskog spola. Starost je značajan faktor rizika, vjerojatno zbog kumulativne prirode oštećenja pluća pušenjem. Duži život i smanjena smrtnost zbog kardiovaskulamih bolesti doprinose povećanju broja oboljelih od ovog oboljena.
Klinička slika
Bolest se u početku manifestira ponavljanim napadima produktivnog kašlja, obično nakon,, prehlade “tijekom zimskih mjeseci. Tegobe se postupno pogoršavaju, iz godine u godinu duže traju, dok kašalj nije prisutan skoro cijele godine. Bolesnici su obično osobe u petoj deceniji ili stariji, većinom su pušači (najmanje 20 cigareta dnevno 20 godina ili dulje).
Sljedeći simptom je osjećaj nedostatka zraka (dispnoja), tjeskoba u prsima i zviždanje (vizing), naročito u Jutamju satima, prije nego što kašljem izbace sekret. Ispljuvak je oskudan, sluzav ili gust, a povremeno prožet krvlju (hemoptizije), zbog erozija sluznice. Gnojan traheobronhijalni sekret indikator je bakterijske infekcije, koja je česta kod ovih bolesnika. Osjećaj nedostatka zraka posljedica je suženosti dišnih puteva, koja se odražava na protok zraka i pogoršava se za vrijeme infekcija, prekomemog pušenja cigareta i nepovoljnih atmosferskih prilika. Klinički prepoznatljivu opstrukciju strujanja zraka nemaju svi oboljeli, ali kadaje prisutna, u velikoj mjeri pogoršava prognozu bolesti. Bolesnici s kroničnim bronhitisom često su pretili i imaju cijanozu.
Liječenje
U liječenju kronične opstrukcijske bolesti pluća postoji određena metodologija rada i načela izbora lijekova i metoda liječenja. Prije svega, neophodnoj postaviti točnu dijagnozu osnovne bolesti, zatim utvrditi je li bolest u stabilnom stanju ili akutnom pogoršanju, otkriti uzrok pogoršanja, postoje li prateće komplikacije (pneumotoraks, pneumonija, plućna embolija i sl.), Ima li pridruženih bolesti, i procijeniti stupanj oštećenja plućne funkcije (spirometrijsko ispitivanje, mjerenje otpora, tjelesna pletizmografija, difuzijski kapacitet, određivanje respiracijskih plinova u arterijskoj krvi i sl.).
Tek nakon detaljnog pregleda i ispitivanja pristupa se medikamentnom i drugim oblicima liječenja. Osnovni ciljevi liječenja su otkrivanje simptoma i ponavljanih pogoršanja, očuvanje optimalne funkcije pluća kako u neposrednoj tako iu udaljenoj perspektivi, poboljšanje aktivnosti vezanih za svakodnevni život i popravljanje kvalitete života. Međutim, malo je terapijskih opcija za koje je utvrđeno da sprječavaju nastanak hronišnog bronhitisa ili usporavaju gubitak plućne funkcije. Zbog toga, osnovna preventivna mjera ostaje borba protiv pušenja. Uporaba bronhodilatatora dovodi do popuštanja spazma bronha, što za posljedicu ima povećanje protoka zraka kroz dišne putove i smanjenje osjećaja dispnoja.
