Humoralni imunološki odgovor

Započinje  aktiviranjem limfocita B uz pomoć limfocita T. Rezultat je proliferacija koja se zbiva djelovanjem više citokina što ih luče stanice T_H – IL-2, IL-4 i IL-5 – i rezultat koje je ekspanzija određenoga klona stanica (iz jedne stanice u roku pet dana nastaje 5000 novih), koje će lučiti antitijelo protiv antigena koji je izazvao aktivaciju. Proizvodnja antitijela također se zbiva pod utjecajem citokina koji određuju razred antitijela koje se sintetizira. Na primjer, IgE i IgG1 se sintetiziraju pod utjecajem IL-4, IgG2a pod utjecajem IFN-g, a IgA pod utjecajem TGF-b (ENGL. “transforming growth factor”, čimbenik transformacije). Razlikujemo tzv. primarni odgovor, dakle lučenje antitijela nakon prvog susreta s antigenom i sekundarni odgovor, tj. lučenje antitijela nakon ponovnog susreta a antigenom. Odlike su sekundarnog odgovora, za razliku od primarnog:

• za odgovor je potrebna manja količina antigena;
• antitijela  se luče brže i u većem titru;
• obično se luči IgG (za razliku od IgM u primarnom odgovoru).

To znači da imunološki sustav ima svojstvo pamćenja.

Imunološko pamćenje

Nakon aktiviranja dio limfocita B ne transformira se u stanice što luče antitijela već u stanice koje pamte  i koje pri ponovnom susretu s antigenom pokreću sekundarni imunološki odgovor.

Učinci antitijela

Premda je primarna funkcija antitijela vezanje na antigen, samim vezanjem antitijela na antigen samo se u rijetkim slučajevima ostvaruje učinkovita neutralizacija antigena, npr. bakterijskih toksina. Za djelotvorno uništavanje antigena u većini slučajeva, međutim, nužno je aktiviranje tzv. sekundarnih, izvršnih funkcija antitijela: (1) aktiviranje komplementa koji potom izazove lizu ciljne stanice, npr. bakterijske; (2) vezanje antitijela putem F- fragmenta na druge imunokompetentne stanice s receptorima za Fc-fragment, koje potom uništavaju antigen. Tako antitijelo posluži kao “most” između ciljne (npr bakterijske, tumorske, virusom zaražene) stanice i izvršne stanice, koja uništava ciljnu bilo reakcijom citotoksičnosti posredovane antitijelima (stanice NK i monociti/makrofagi) bilo fagocitozom (granulociti, monociti/makrofagi).