Anatomska i histološka građa oka

Oko
Oko

Organ vida možemo podijeliti na tri odvojena, ali funkcionalno povezana dijela:

  • pomoćni aparat oka (organa oculi accesoria)
  • očna jabučica (bulbus oculi)
  • vidni putevi.

POMOĆNI APARAT OKA

Sačinjavaju ga kapci (palpebrae), suzni aparat (apparatus lacrimalis), spojnica (conjunctiva), vanjski mišići oka (musculi bulbi oculi externi), očna šupljina (orbita), pokosnica (periost), masno tkivo orbite (peniculus adiposus), krvne i limfne žile te živci.

KAPCI (palpebrae)

Kapci predstavljaju dva kožno-mišićno-fibrozna nabora čiji je zadatak zaštita očne jabučice od vanjskih štetnih utjecaja. Svojim pokretanjem kapci mehanički skidaju sitna strana tijela. Pomoću suza kapci održavaju stalnu vlažnost korneje i konjuktive. Rubovi kapaka ograničavaju prostor koji se zove rima palpebrarum. Dužina palpebralnog otvora je oko 30 mm, a širina 10-15 mm. U različitim patološkim stanjima ove vrijednosti variraju. U medijalnom očnom kutu nalazi se ispupčenje odakle polaze očni kanalići (papilla lacrimalis). Na rubovima gornjeg i donjeg kapka nalaze se trepavice (cilije), koje su u gornjem kapku poredane u dva reda i ima ih oko 150 a u donjem oko 50-70. Na rubu kapaka (margo palpebrarum) otvaraju se lojne Zeissove i mirisne apokrine Mollove žlijezde. Meibomove žlijezde koje se nalaze u kapku, također se otvaraju na unutrašnjem rubu kapka. Iznad gornjih kapaka nalaze se obrve (supercilium). Kapci su građeni iz pet slojeva.

Koža kapaka je tanka, glatka i u njoj se nalaze nježne dlačice, žlijezde, lojnice i znojnice.

Potkožni sloj je građen od rahlog vezivnog tkiva. Svojstvo mu je zadržavanje tekućine i to ima svoje patološko značenje kod edema ali i nekih drugih oboljenja.

Mišićni sloj čini kružni mišić (musculus orbicularis oculi) koji se sastoji iz koncentričnih niti a funkcija mu je zatvaranje kapaka. Musculus levator palpebrae podiže gornji kapak i otvara oko. U tarzusu postoji i musculus tarsalis Muelleri, koji djelomično podiže gornji kapak. Musculus orbicularis oculi inervira facijalis, levator palpebrae okulomotorius, a Muellerov mišić simpatikus.

Tarsus daje kapku čvrstinu i građen je iz guste mreže fibroznih i elastičnih vlakana. Preko palpebralnih ligamenata vezan je za medijalni i lateralni očni ugao. Gornji tarzus je promjera oko 10 mm, a donji 5 mm. U gornjem tarzusu se nalaze Meibomove žlijezde koje imaju oblik brojanice. Pružaju se uzdužno, a izvodni kanalići se otvaraju na unutarnjem palpebralnom rubu. To su modificirane žlijezde lojnice i nemaju folikula.

Konjuktiva pokriva kapke s unutarnje strane. To je tanka, mukozna i čvrsto srasla membrana koja prema gore i dole prelazi u konjunktivu prelazne brazde (fornix). Epitel konjunktive je višeslojni pločasti. Ispod konjunktive su akcesorne suzne žlijezde (Krause, Wolfring).

SUZNI APARAT OKA

Suzni aparat je u funkciji zaštite oka. Zahvaljujući suzama kornea je uvijek vlažna, a vlažnost je uvjet njene prozirnosti. Suze su ljekovite jer sadrže lisozim – koji djeluje baktericidno. Inače, suzni aparat možemo podijeliti na tri dijela: sekretorni, intermedijarni i ekskretorni dio.

  • Sekretorni dio suznog aparata spada suzna žlijezda (glandula lacrimalis) koja se sastoji iz dva dijela:

–          orbitalni dio (pars orbitalis) koji se nalazi s unutarnje strane vanjskog zida i nije dostupan našem oku, i

–          palpebralni dio (pars palpebralis) koji je dostupan našem pogledu i nalazi se u vanjskom očnom uglu.

To je složena serozna tubularna žlijezda koja ima 10-12 sekretornih odvodnih kanalića. Po histološkoj gradi slična je parotidnoj žlijezdi. Ekskretorni kanalići su pokriveni stanicama kubičnog epitela koji u interlobarnim kanalićima prelazi u dvoslojni epitel.

Suze su bistra, slankasta tekućina koja sadrži oko 0.5% bjelančevina, zatim plazmu. Na bikarbonat, kuhinjsku so i odbrambeni enzim lisozim. Blago su alkalne. Produkcija suza je pod utjecajem vegetativnog nervnog sistema.

  • Intermedijarni dio – Suze se stvaraju u lateralnom očnom kutu, odakle u vidu potočića teku prema medijalnom očnom kutu i stvaraju suzni potočić (rivus lacrimalis). Višak suza se preko kapaka slijeva preko lica kao i u nosnu šupljinu. U medijalnom očnom kutu nalazi se suzno jezerce (lacus lacrimalis) kojeg omeđavaju rubovi kapaka s jedne i polumjesečasti nabor (plica semilunaris) s druge strane. Odatle preko odvodnih suznih kanalića suze odlaze u nosnu šupljinu.
  • Ekskretorni dio – U blizini unutarnjeg očnog ugla, na rubu gornjeg i donjeg kapka postoje mala ispupčenja (papilla lacrimalis). Odatle polaze gornji i donji suzni kanali (canalis lacrimalis superior et inferior) koji odvode suze u suznu vrećicu (saccus lacrimalis) koja je smještena u fossa sacci lacrimalis na nazalnoj kosti. Iz suzne vrećice suze odlaze putem suzno-nosnog kanala (canalis lacrimonasalis) u nosnu šupljinu i završava se u donjem nosnom hodniku ispod donje nosne školjke. Otvor na ulazu u donji nosni hodnik omeđuje polumjesečasti nabor (plica semilunaris s. valvula Hassneri) koja, također, ima svoje patološko značenje.

KONJUKTIVA (spojnica)

Tanka, vlažnu membranu koja se sastoji iz dva sloja.

  • Epitel je višeslojan, cilindričan a u predjelu limbusa prelazi u višeslojni pločasti, neoroženi epitel. Unicelularne mukozne žlijezde nalaze se više u medijalnim dijelovima konjuktive.
  • Stroma je građena od površnog rahlog veziva, finih kolagenih vlakana sa dosta limfocita, makrofaga i mastocita. U dubljim dijelovima su vezivna, elastična i kolagena vlakna.

U medijalnom očnom uglu nalazi se plica semilunaris građe kao konjunktiva. Karunkula – kvržica je modificirana koža sa dosta žlijezda lojnica i dlačica. Prekrivena je mnogoslojnim pločastim epitelom.

Konjuktiva se anatomski može podijeliti u tri dijela: konjuktiva koja prekriva tarzuse (conjunctiva tarsi), bulbus (conjunctiva bulbi) i prelaznu brazdu (conjunctiva fornicis).

VANJSKI MIŠIĆI OKA

Postoje četiri prava i dva kosa mišića.

  • musculus rectus medialis,
  • musculus rectus superior
  • musculus rectus inferior
  • musculus rectus lateralis – n. abducens
  • musculus obliquus superior – n.trochlearis
  • musculus obliquus inferior

Sve mišiće inervira oculomotorius, osim navedenih. Svi osim obl. inferior polaze od annulus tendineus communis. Čine lijevak orbite i hvataju se za bulbus na različitoj udaljenosti od ruba limba.

Pravi mišići se hvataju na 5.5-7.5 mm od ruba limba a kosi iza ekvatora (13 i 14 mm od limba).

ORBITA (očna šupljina)

Ima izgled piramide a čine je maksilarna, frontalna, zigomatična, sfenoidalna, etmoidalna i lakrimalna kost, kao i jedan dio os palatinum. Neposredno je spojena s intrakranijalnim prostorom kao i s paranazalnim šupljinama. Obložena je periostom. Orbita je dijelom ispunjena masnim tkivom orbite koje ima značajnu ulogu u zaštiti očne jabučice jer je u stanju amortizirati udar i na taj način spriječiti povredu očne jabučice.

VASKULARIZACIJA OKA

A. Ophthalmica je grana carotis internaei iz nje nastaju a. centralis retinae, aa. ciliares posteriores breves et longe, i aa. ciliares anteriores.

  • a. centralis retinae hrani retinu
  • a. cilliares posteriores – žilnicu
  • a. cilliares anteriores – ishranjuju četiri prava očna mišića dajući ogranke za limbus, episkleru i konjunktivu.

Venoznu krv iz oka odvode vena ophthalmica superior prema sinus cavernosus i vena ophthalmica inferior prema plexus pterygoideus i veni jugularis.

LIMFNI PUTEVI

Vaša lymphacea oculi odvode limfu sa područja suzne žlijezde, konjuktive i kože kapka prema preaurikularnim limfnim čvorovima. Iz medijalnog očnog ugla, nazalnog dijela kapka i suzne kesice limfa ide prema retromaksilarnim i premaksilarnim limfnim čvorovima.

INERVACIJA OKA

Senzibilna vlakna za oko daje nervus trigeminus preko n. ophthalmicusa koji daje više ogranaka. Nervus lacrimalis inervira temporalni dio konjuktive i kapka, nervus frontalis čelo, gornji kapak i medijalni očni ugao, nervus nasociliaris skleru i korneu, a nervus infraorbitalis donji očni kapak.

Vegetativni nervi – Parasimpatični nervi dolaze preko nervus oculomotoriusa, a simpatični preko centrum ciliospinale do ganglion Gasseri i cilijarnih nerava u oko.

OČNA JABUČICA

Ima izgled nepravilne kugle. Dužina linije koja spaja centar korneje sa stražnjim polom iznosi oko 24 mm. Verikalna osovina iznosi 23.3 mm, a horizontalna 23.6 mm. Linija koja spaja centar korneje sa stražnjim polom zove se geometrijska linija. Ona se poklapa sa vidnom linijom koja prolazi nešto nazalnije od prednjeg pola i te dvije linije zatvaraju pozitivan ugao od 5-8°.

Inače očna jabučica je sastavljena iz tri ovojnice: vanjske (tunica externa s. t. fibrosa), srednje (tunica media s. t. vasculosa s. uvea) i unutarnje (tunica interna s. t. nervosa).

VANJSKA OČNA OVOJNICA

Daje oblik i čvrstinu oku i ima izrazito zaštitnu ulogu. Za nju se sa vanjske strane hvataju očni mišići. Sastoji se iz dva dijela: prednji prozirni dio čini 1/5 cjelokupne površine vanjske očne ovojnice i zove se rožnica (cornea) a stražnji dio je neproziran i radi svoje bijele boje dobio je ime bjeloočnica (sclera). Kornea je umetnuta u skleru kao staklo na satu. Onaj dio gdje kornea prelazi u skleru predstavlja komeoskleralni limbus (limbus corneoscleralis). Ova zona je polutransparentna i ima svoje patološko i hirurško značenje.

Kornea, s obzirom na svoju zakrivljenost i prozirnost, ima veliku važnost u dioptrijskom aparatu oka. Nalik je na elipsu. Vertikalni dijametar je 10-10.5 mm, a horizontalni 11-11.5 mm. Debljina korneje nije svugdje ista i iznosi od 0.9 mm do 1.2 mm na periferiji. Dioptrijska moć je 57 dioptrija. Prozirna je, nema krvnih žila, bogata je nervnim završecima koji dolaze od nervus trigeminusa. Uglavnom se ishranjuje preko endotela, a kisik dobija direktno iz zraka.

Sastoji se iz pet slojeva:

  • epitel čija je debljina oko 50 mikrona sa bazalnim stanicama koje su cilindrične, kubične koje su iznad njih, a na površini pločaste; inače, prednju površinu korneje prekriva suzni film koji je raspoređen u tri sloja
  • Bowmanova membrana je građena iz finih kolagenih mikrofibrila između kojih se nalaze fibroplasti – keratociti, te limfociti i makrofagi
  • stroma koja čini najdeblji sloj i iznosi oko 500 mikrona, građena od kolagenih fibrila sa fibrocitima-keratocitma smještenim između lamela
  • Descemetova membrana je debljine sloja oko 10 mikrona, građena od tankih filamenata gdje između lamela nema stanica
  • endotel debljine oko 5 mikrona čije su stanice heksagonalne i ima ih oko 500.000, aktivno prenose tvari iz prednje očne komore.

Sklera se sastoji iz vezivnih i elastičnih niti čiji se ondos mijenja sa starošću. Kod djece je više elastičnih, stariji imaju više fibroznih niti.

Sa unutarnje strane nalazi se žlijeb (sulcus sclerae internus). Žlijeb nije potpuno zatvoren. Premoštava ga mrežasto tkivo koje se zove trabekulum (trabeculum corneosclerale). U žlijebu se nalazi Šlemov (Schlemm) kanal, kao i sabirni kanalići (Sondermann) koji igraju značajnu ulogu kod primarnog glaukoma otvorenog komornog ugla.

SREDNJA OČNA OVOJNICA (uvea)

Ima više naziva pa se zove i žilnica jer se preko nje odvija ishrana oka ili uvea budući da kada se ispreparira liči na zrno crnog grožđa. Dijeli se na tri dijela: šarenica (iris), zrakasto tijelo (corpus ciliare) i žilnica (chorioidea).

IRIS – šarenica

Čini prednji dio srednje očne ovojnice. Od količine pigmenta u irisu ovisit će i boja očiju. Raznolikost boja irisa zove se heterohromija (heterochromia).

Ima izgled dijafragme koja u svom centralnom dijelu ima otvor – zjenicu (pupilla). Preko pupilarnog područja vrši se transport komorne vodice iz stražnje u prednju očnu sobicu. Veličina pupile iznosi 2-4 mm i regulirana je djelovanjem dva mišića i to musculus sphincter pupillae – parasimpatikus (n.oculomotorius) i musculus dilatator pupillae – simpatikus.U irisu se nalaze i dva arterijska pleksusa i to circulcus arteriosus iridis maior i circulus  arteriosus iridis minor.

Iris se sastoji iz nekoliko slojeva:

–          endotela, koji zapravo predstavlja modificiranu stromu irisa,

–          strome, koja se sastoji iz rahlog veziva, finih kolagenih niti, melanocita i fibro-plasta,

–          mišićnog sloja, kojeg čine dva gore spomenuta mišića, te

–          stražnjeg pigmentnog epitela irisa (stratum pigmenti iridis) i

CORPUS CILLIARE – zrakasto tijelo

Zauzima srednji dio srednje očne ovojnice. Uloga mu je značajna jer učestvuje u produkciji očne vodice a ima ulogu i u aktu akomodacije. Prstenastog je oblika i ima na presjeku izgled trokuta. Proteže se od ore serate do korijena irisa. Razlikujemo slijedeće dijelove ne slojeve):

– lamina fusca sclerae, koja se nalazi u subhorioidalnom prostoru,

– musculus ciliaris, koji zazuzima najveći dio cilijarnog tijela i sastoji se iz mišićnih vlakana koja su raspoređena u meridijalnom, cirkulatornom i radijarnom smjeru.

Cilijarna stroma je tanka i građena je od vezivnog tkiva, pigmentnih stanica i krvnih žila koje u processus cilliarisima formiraju gusti krvno-žilni splet. Bruchova membrana predstavlja bazalnu membranu cilijarnog pigmentnog epitela. Cilijarni pigmentni epitel predstavlja sloj kubičnih stanica koje se protežu od ore serate do korijena irisa (stratum pigmenti corporis ciliaris). Nepigmentirani cilijarni epitel pripada retini (pars coeca corporis ciliaris). Inače, cilijarno tijelo ima 70-80 cilijarnih nastavaka u vidu resica (processus ciliares) i njihova funkcija je produkcija komorne vodice. Između ovih resica nalaze se veoma nježne niti koje drže očnu leću na svom mjestu (apparatus suspensorius lentis s. zonulae Zinnii). Parasimpatične niti dolaze preko nervus oculomotoriusa a simpatične preko gornjeg cilijarnog ganglija. Senzome niti dolaze preko nervus trigeminusa.

CHORIOIDEA – žilnica

Po svom sastavu slična je arahnoidei. Debela je oko 30-50 mikrona. Glavni zadatak joj je ishrana oka. Sastoji se iz nekoliko slojeva:

lamina suprachoriodea, koja je mrke boje, građena je od protoplazmatskih slojeva sa jezgrama hromatofora kao i elastičnog tkiva,

lamina vasculosa, koja se sastoji od velikih krvnih žila, strome, elastičnih vlakana kao i hromatofora,

lamina choriocapillaris, koja se sastoji od malih kapilara, završava se na ori serati i snabdijeva krvlju vanjske slojeve retine

membrana vitrea (Bruch), koja je promjera 1.5 mm i koja se naslanja na pigmentni sloj retine; dvojakog je porijekla, horio-mezodermalnog i kutikularno-retinalnog; vaskularizirana je preko aa. ciliares posteriores breves et reccurentes a krv odvode cilijarne vene; inervirana je nitima nn. ciliares longi et breves.

UNUTARNJA OČNA OVOJNICA (MREŽNICA, RETINA)

Radi se o prozirnoj membrani crvene, boje (boja potječe od purpura). Dijeli se na: vidni (pars optica retinae) i slijepi dio (par coeca retinae)

Pars optica retinae se prostire do ore serate. Predstavlja visoko diferencirano nervno tkivo. Mjesto najjasnijeg vida je žuta pjega (macula lutea). Na oko 3.5 mm nazalno od makule nalazi se slijepa pjega (Marioth) koja odgovara papili vidnog živca (optički disk) gdje se skupljaju nervne niti sa cijele retine i formiraju glavu vidnog živca (papilla fasciculi s. nervi optici). Papila vidnog živca je promjera 1.3-1.7 mm, uzdužno je ovalna i svijetlo-ružičaste boje. Žuta mrlja je promjera oko 1.82 mm.

Retina je fiksirana na svoju podlogu u području glave vidnog živca i ore serate. Na oko 10-15 mm od papile u vidni živac ulazi arteria centralis retinae a izlazi istoimena vena. Centralna retinalna arterija se dijeli dihotomično na gornju i donju temporalnu i nazalnu granu koje ne anastomoziraju i predstavljaju terminalne arterije. Krv iz retine odlazi preko retinalne vene u gornju oftalmičku. Retina nema limfatičnog sustava, ali se pretpostavlja da uz krvne žile postoje limfatični prostori.

Histološki retina se dijeli na deset slojeva:

  1. pigmentni epitel,
  2. sloj štapića i čunjića,
  3. vanjska granična membrana,
  4. vanjski nuklearni sloj,
  5. vanjski pleksiformni sloj,
  6. unutarnji nuklearni sloj,
  7. unutarnji pleksiformni sloj,
  8. sloj ganglijskih stanica,
  9. sloj živčanih vlakana i
  10. unutarnja granična membrana.

U području makule mrežnica je reducirana na 3-4 sloja. Sloj štapića i čunjića su senzorni receptori vidne funkcije. U vanjskim segmentima štapića i čunjića nalaze se fotopigmenti koji injiciraju ekscitorne odgovore na svjetlo. Njihovi aksoni povezuju se preko sinapsa sa dendritima u vanjskom pleksiformnom sloju. Bipolarne stanice nalaze se u unutarnjem nuklearnom sloju i sinapsijski se vežu s dendritima ganglijskih stanica.

SADRŽAJ OČNE JABUČICE

OČNA VODICA (HUMOR AQUEUS)

Očna vodica se stvara na nivou cilijarnog tijela i ima veoma važnu ulogu u ishrani korneje i očne leće te održavanju normalnog intraokularnog tlaka. Stvara se metodom sekrecije, ultrafiltracije i dijalize, brzinom oko 2.5 mm3/min. Radi se o bistroj tekućini koja sadrži 99.69% tekućine, zatim soli, bjelančevina, proteina i glukoze. Stoji pod direktnim utjecajem vegetativnog nervnog sistema. Podražajem simpatikusa – intraokularni tlak se povećava.

Očna vodica se skuplja u stražnjoj očnoj sobici koja je omeđena sprijeda stražnjom površinom irisa, gore cilijarnim nastavcima, a prema nazad prednjom površinom očne leće. Preko pupilarnog otvora očna vodica struji prema prednjoj očnoj komori koja je omeđena sprijeda stražnjom površinom korneje i prema nazad prednjom površinom irisa i pupilarnim područjem. U komornom kutu nalazi se filtraciona zona oka sa trabekulumom i Šlemovim kanalom odakle komorna vodica otječe preko episkleralnih vena u venozni sistem oka.

LEĆA OKA (LENS CRISTALLINA)

Radi se o bikonveksnoj leći koja se nalazi iza pupilarnog otvora u udubljenju staklastog tijela (fossa patellaris). Potpuno je prozirna i Zinijevim nitima je vezana za cilijarno tijelo. Sadrži 65% vode, 35% proteina uz minerale.

Kada se balans vode i čvrstih materija naruši iz bilo kojeg razloga, nastaje zamućenje leće. Dioptrijska moć leće je +17 sferičnih dioptrija.

Oko leće se nalazi capsula lentis, neobično debela i homogena membrana lamelarne strukture čije se lamele pružaju paralelno sa površinom leće. U nju su ugrađene kolagene mikrofibrile. Ispod kapsule se nalazi epitel (epithelium lentis).

Vrhovi epitelnih stanica okrenuti su prema unutrašnjosti leće. To su jednoslojne koloidne stanice sa okruglom jezgrom. Stalnom produkcijom mladih stanica, starije stanice se potiskuju u korteks i sa sobom nose pločaste jezgre. One stanice koje su najdublje raspoređene, formiraju nukleus i gube jezgru. U ekvatorijalnom dijelu su lećne stanice heksagonalnog oblika.

STAKLASTO TIJELO (CORPUS VITREUM)

Predstavlja želatinozno-mukoznu transparentnu viskoznu masu i ispunjava stražnji segment oka. Važna mu je uloga u ishrana leće a ujedno sprečava pomjeranje retine, corpus cilliare i leće. Daje oku kuglast oblik. S prednje strane staklasto tijelo je odvojeno od leće hijaloidnom membranom (membrana hyaloidea). Prema nazad je staklasto tijelo vitreoretinalnim vezom intimno sraslo u području papile vidnog živca i ore serate.

Staklovina nije prosta koloidna tvar nego mezenhimno tkivo posebnog tipa, 99% ga čini voda a 1% čvrsta tvar. Gelska struktura staklovine dijeli se na solidnu i likvidnu fazu. Kolagene fibrile su veličine 0.0016 mikrona. Likvidnu fazu staklovine čine mukopolisaharad-hijaluronske kiseline. Vitrealne stanice (hijalociti) se smatraju embrionalnim stanicama. Fibrile su uniformno građene i čine mrežastu osnovu staklovine.

VIDNI PUT

Vidni put se sastoji iz 4 neurona. Prva tri neurona nalaze se u retini. Nervne niti skupljene u snopove izlaze iz oka i formiraju nervus s. fasciculus opticus, prolaze kroz orbitu i dolaze do baze mozga. Niti obje nazalne polovine retine se ukrštaju u hijazmi (chiasma fasciculorum s. nervorum opticorum) dok se temporalne niti ne ukrštaju. Napuštajući hijazmu, niti formiraju tractus opticus.

Niti traktusa se završavaju na primarnim optičkim centrima (corpus geniculatum laterale). Od primarnih optičkih do kortikalnih centara u kori velikog mozga (okcipitalni režanj) vodi Gracioletov optički snop koji završava u fisuri kalkarini (fissura calcarina) i to kraj četvrtog neurona.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.