Implantacija intraokularnih leća

Implantacija intraokularnih leća počinje 1949. godine kada je Harold Ridley u Londonu ugradio prvu umjetnu leću u oko i tako ostvario san oftalmologa da na umjetan način vrati funkcionalan vid bolesnicima koji su imali kataraktu.

Danas ima više od 30 raznih vrsta implantacija intraokularnih leća. Postoje implanti koji se ugrađuju u prednju očnu sobicu (kod kojih su komplikacije češće) i implanti koji se ugrađuju u stražnju očnu sobicu. Većina oftalmologa daje prednost implantaciji intraokularne leće u stražnju očnu sobicu gdje se normalno leća nalazi.

Broj novih modela lOL-a raste iz dana u dan, a implantacija lOL-a je definitivno dobila svoje mjesto u korekciji afakije nakon ekstrakcije katarakte.

Indikacije za implantaciju lOL-a su danas jako proširene i koriste se kod bolesnika sa afakijom, bolestima makule, kod bolesnika koji ne podnose korekciju naočarima i kontaktnim lećama kao i kod onih sa drugim očnim oboljenjima (tapetoretinalne degeneracije, nistagmus).

Kontraindikacije za implantaciju lOL-a se dijele na apsolutne i relativne. U apsolutne se ubrajaju teška oboljenja organizma, upalna oboljenja oka i prirođene anomalije. U relativne kontraindikacije se ubrajaju opće bolesti organizma, endotelna distrofija korneje, ablacija retine na drugom oku, neki slučajevi glaukoma, dijabetična retinopatija.

Da li će se ugraditi IOL poslije ekstrakcije katarakte odluku donosi isključivo hirurg poštujući sve principe njenih indikacija.