Izonijazid

Po hemijskom sastavu izoniazid je hidrazid izo-nikotinske kiseline. Sličan sastav ima i piridoksin (vitamin B6), pa ove dvije supstancije mogu djelovati kompetitivno za neke procese u organizmu.

Antibakterijska aktivnost:

Izoniazid inhibira rast većine bacila tuberkuloze u koncentraciji od 0.2 mg/ml, pa čak i manje. Ove koncentracije izoniazida su baktericidne za sve bacile tuberkuloze koji se aktivno dijele. Djelovanje izoniazida protiv atipičnih mikobakterija je slabo izraženo. Precizan mehanizam djelovanja izoniazida još nije poznat. Ipak, u ovaj mehanizam je svakako uključena inhibicija sinteze određene kiseline, a na taj način se ometa formiranje zida mikobakterija.

Izoniazid i piridoksin su strukturni analozi. Među njima postoji kompetetivni antagonizam za neke procese koje katalizira piridoksin. Pouzdano se zna da se ovaj antagonizam odigrava u E. coli, ali ne i u mikobakterijama. Primjena čak i velikih doza piridoksina ne ometa antituberkulozno djelovanje izoniazida, ali sprječava neke njegove neželjene efekte, na primjer neuritis.

Neželjeni efekti:

Izoniazid se dobro podnosi, ali ponekad izaziva nadražaj CNS-a, koji se manifestira nesanicom i nemirom, a u najtežim slučajevima i konvulzijama.

Poslije dugotrajnog liječenja ponekad nastupa periferni neuritis. Ova komplikacija se može spriječiti istovremenom primjenom piridoksina (vitamina B6), koji pri tom ne slabi antituberkulozni efekat izoniazida. Pojava neželjenih efekata je češća u osoba koje sporo vrše acetilaciju ovog lijeka. Izoniazid može umanjiti metabolizam fenitoina, čime se povećavaju njegove koncentracije u krvi, pa i toksičnost. Poslije produžene primjene u cilju hemioprofilakse izoniazid može prouzrokovati oštećenja jetre. Ona se manifestiraju pozitivnim funkcionalnim testovima, žuticom i multilobularnom nekrozom. U velikim ispitivanim grupama u oko 1% bolesnika se razvija hepatitis, a skoro u10% poremećaje jetre.

Hepatitis je daleko češće izražen u starijih bolesnika (preko 50 godina) nego kod mladih (ispod 20 godina). Ova saznanja o mogućem permanentnom oštećenju jetre poslije primjene izoniazida znatno utječe na odluku o eventualnoj profilaktičkoj primjeni izoniazida.

Kod osoba sa insuficijencijom enzima glukozo-6-fosfat-dehidrogenaze, izoniazid može prouzrokovati hemolizu. Primjena izoniazida je kontraindicirana u bolesnika sa latentnom epilepsijom, u kojih čak i uobičajene doze ovog lijeka mogu biti fatalne.

Druge kontraindikacije su alergija, teška oboljenja jetre i bubrega, neuritis i psihoze.