Tetraciklini

U ovu grupu spada više antibiotika koji imaju istu osnovnu srukturu i djelovanje. Neki od njih su izolirani iz kultura streptomiceta (tetraciklin, oksitetraciklin i hlortetraciklin), dok su drugi dobiveni modifikacijom njihovog molekula (demeklociklin, metaciklin i doksiciklin).

Antimikrobno djelovanje

Tetraciklini imaju vrlo širok spektar antimikrobnog djelovanja. Spektar obuhvata ne samo G+ i G- bakterije već i rikecije, mikoplazme, hlamidije (“velike viruse”), spirohete, leptospire i amebe.

Terapijska primjena

Tetraciklini su lijekovi prvog izbora u terapiji oboljenja kao što su infekcije koje izaziva Mycoplasma pneumoniae, rikecioze (pjegavi tifus, Q-groznica), povratna groznica, limfogranuloma venereum, psitakoza, trahom i ulcus molle. Mogu se primjenjivati i u liječenju mješovitih bakterijskih infekcija (hronični bronhitis, peritonitis i dr.). U nekim slučajevima tetraciklini su dobra zamjena za peniciline i cefalosporine kada se ovi ne mogu primjeniti zbog rezistencije bakterija ili alergije. Svi tetraciklini imaju podjednak stepen aktivnosti. Primenjuju se oralno, najčešće u kapsulama od materija koje su otporne prema djelovanju želudačnog soka. Time se znatno izbjegava njihovo nadražajno djelovanje na sluznicu želuca i mogućnost neželjenih pojava.

Neželjeni efekti

Najčešći neželjeni efekti pri oralnoj primjeni tetraciklina su muka i povraćanje, a katkad i dijareja. Ove pojave nastaju uslijed nadražajnog djelovanja tetraciklina na sluznicu želuca ili usljed promjena crijevne flore. Supresija saprofitne bakterijske flore u ustima i digestivnom traktu može dovesti do superinfekcije rezistentnim bakterijama i gljivicama. Posebnu opasnost predstavlja superinfekcija rezistentnim sojevima stafilokoka koji mogu izazvati enterokolitis. Na sreću, ova pojava je rijetka i najčešće se javlja poslije dugotrajne terapije. Parenteralna primjena velikih doza tetraciklina može prouzrokovati akutnu masnu infiltraciju jetre. U bolesnika koji već imaju oštećenu jetru ili bubrege, kao i u posljednjim mjesecima trudnoće ova komplikacija može nastupiti i pri upotrebi uobičajenih doza tetraciklina. Oštećenje jetre vjerovatno je uzrok nedovoljne sinteze protrombina i usporene koagulacije krvi. To se često zapaža u starijih ljudi. Tetraciklini se selektivno nakupljaju u kostima i zubima djece i mogu prouzrokovati žutu obojenost zuba, displaziju gleđi, deformitete i zastoj u rastu. Primjena ovih lijekova je stoga kontraindicirana u djece mlađe od osam godina i u trudnoći. Za vrijeme upotrebe tetraciklina treba izbjegavati intenzivno sunčanje. Na izloženim dijelovima kože ponekad nastaju eritemi i edemi koji se sporo povlače i katkad ostavljaju pigmentirana mjesta (fotosenzibilizacija).

Posljedice prekomjerne upotrebe

Zbog svog širokog antibakterijskog spektra tetraciklini su ranije vrlo često upotrebljavani u nadi da će se njihovom primjenom “pokriti” svi izazivači bolesti. Zbog prekomerne upotrebe ovih lijekova došlo je do razvoja rezistencije čak i među bakterijama koje su bile visoko osjetljive (na primjer, pneumokoke i streptokoke). Prekomjerna upotreba ovih lijekova u bolnicama prouzrokovala je, vjerovatno zajedno sa drugim antibioticima, povećanu incidenciju gljivičnih infekcija kod hospitaliziranih teško oboljelih bolesnika.

Paralelno sa primjenom u medicini, tetraciklini su korišteni kao dodaci živinskoj i stočnoj hrani da bi se ubrzao rast uzgajanih životinja.

Smatra se da je ova praksa sigurno doprinijela pojačanom širenju rezistencije bakterija prema tetraciklinima. Na taj način se objašnjava što su odgajivači živine i drugih domaćih životinja, kao i radnici u klaonicama, oboljevali od infekcija bakterijama koje su rezistentne prema tetraciklinima.  Nije pouzdano utvrđeno od kolikog je ovo značaja za šire stanovništvo, ali je to ipak bio dovoljan razlog da Velika Britanija zabrani primjenu tetraciklina u ishrani stoke.