Osteoartritis

Osteoartritis je degenerativna zglobna bolest nepoznate etiologije u kojoj dolazi do razaranja i gubitka hrskavice u zglobovima, sekundarnih promjena u okolnoj kosti i poremećaja u pokretljivosti samog zgloba.

Hrskavica gubi elastičnost (nepoznat uzrok) pa nastaju sitne pukotine i žarišne nekroze hrskavičnih stanica, što dovodi do reaktivne proliferacije Hondrocita, koji izlučuju citokine, a inhibiraju sintezu proteoglikana i kolagena, pa dolazi do razaranja hrskavice. Tako se opterećenje prenosi na suphondralnu kost koja postaje sklerotična (osteoskleroza), pa su takve kosti podložne frakturama, pri čemu ulazi sinovijalna tekućina i dolazi do nastanka ciste. U isto vrijeme nastaju koštana sitna izbočenja prekrivena hrskavicom – osteofiti.

Klinička slika

• jutarnje trnjenje i ukočenost zgloba koja ne traje duže od 30 minuta.
• gubitak funkcije, ograničenjee pokretljivosti zgloba (smanjen opseg pokreta)
• krepitacije
• bol koja se pri kretanju pojačava
• nestabilnost zgloba
• hipotrofija mišića (ili spazam)
• deformacije

Najčešća lokalizacija

• Prsti: Koštani čvorovi mogu povećati zglobove na prstima stvarajući kvrgave oblike. U ranoj fazi bolesti, zglobovi mogu biti osjetljivi, bolni i ukočeni. Nakon 1 do 2 godine, bol se često povlači, ostavljajući samo koštane kvrge koje utječu samo na pokretljivost zglobova na krajevima  prstiju. Za te kvrge je tipično da su familijarne i češće pogađaju žene nego muškarce.
• Kralježnica: Sporo izlizivanje diskova između kralježaka može uzrokovati bol u leđima i vratu te ukočenost.
• Zglobovi koji djeluju kao uporišta težine: Dijelovi tijela koji nose glavninu vaše težine, kukovi, koljena i stopala su najosjetljiviji na osteoartritis. Kako se hrskavica lagano izlizuje tokom nekoliko godina,  može se razviti hronična bol ili različite količine neugode kada stojite ili hodate. Također se može pojaviti oticanje, posebno u koljenima.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, te prisutnih znakova i simptoma. Rendgensko snimanje se koristi za potvrdu dijagnoze. Većina ljudi iznad 60-te godine pokazuju bolest na rendgenskim snimkama, a jedna trećina njih ima stvarne simptome.

Liječenje

Ciljevi liječenja su osigurati olakšanje od bolova, povećanje opsega kretnji i pojačati snagu. Postoji nekoliko vrsta liječenja:

• Lijekovi: Mnogi lijekovi bez recepta, uključujući acetilsalicilnu kiselinu (npr. Andol) ili ibuprofen (česti protuupalni lijekovi), mogu biti korišteni za učinkovitu kontrolu boli i upale kod artritisa. Lijekovi na recept (npr. diklofenak) za liječenje osteoartritisa su također dostupni. Liječnik odabire lijek uzimajući u obzir tip artritisa, njegovu jačinu i općenito fizičko zdravlje pacijenta. Pacijenti s ulkusom želuca ili dvanaesterca, astmom, bolestima bubrega ili jetre ne bi smjeli uzimati protuupalne lijekove. Injekcije tekućeg kortizona direktno u zglob mogu privremeno olakšati bol ili oticanje. Važno je znati, međutim, da često ponavljanje injekcija u isti zglob nije preporučljivo jer može oštetiti zglob i imati neželjene nuspojave.
• Zaštita zgloba: Štapovi, štake, hodalice ili učvršćenja mogu pomoći olakšanju od stresa i napetosti artritičnih zglobova. Metode učenja obavljanja dnevnih aktivnosti koje su manje stresne i bolne za zglobove također mogu biti od pomoći. Određene vježbe i fizikalne terapije mogu i trebaju se koristiti da bi se smanjila ukočenost, i da bi se ojačali mišići oko zglobova.
• Operacija: Općenito, ortoped će se za operaciju odlučiti kada druge metode nehirurškog liječenja nisu uspjele. Liječnik i pacijent će odabrati tip operacije prema tipu artritisa, njegovoj ozbiljnosti i pacijentovom fizičkom stanju. Hirurške procedure uključuju:
  • artroskopsku toaletu zahvaćenog zgloba
  • kirurško ispravljanje angularnih (kutnih) deformiteta zglobova
  • ugrađivanje totalne endoproteze zgloba (tzv. “umjetni zglobovi”)
  • spajanje krajeva kostiju u zglobu, kako bi se spriječilo kretanje zgloba, i na taj način olakšala bol u zglobu

Trenutno, većina tipova artritisa se ne može izliječiti. Znanstvenici nastavljaju napredovati u potrazi za najvažnijim uzrocima glavnih tipova artritisa. U međuvremenu, ortopedi u suradnji sa drugim liječnicima i znanstvenicima razvijaju mnoge učinkovite načine liječenja osteoartritisa. U većini slučajeva, osobe s artritisom mogu nastaviti sa svakodnevnim životnim aktivnostima. Programi vježbanja, protuupalni lijekovi, te redukcija težine za pretile osobe su uobičajene mjere za smanjenje boli, ukočenosti i poboljšanje funkcije. Kod ljudi sa teškim slučajevima artritisa, ortopedska operacija često može osigurati veliko olakšanje boli i uspostaviti izgubljenu funkciju zgloba. Ugrađivanje totalne endoproteze obično omogućava osobi s teškim artritisom u kukovima ili koljenu hodanje bez boli ili ukočenosti.