Cirkulacija krvi kroz pluća

Pluća dobijaju opskrbu putem A. pulmonalis pri čemu je količina krvi koja prolazi kroz pluća jednaka količini krvi u sistemskom krvotoku.

Pluća imaju dva krvotoka:

• funkcionalni koji čini
• nutritivni koje čine Aa. bronchiales

A. pulmonalis se odvaja od desnog ventrikula i grana na mrežu manjih ogranaka, pri čemu su arterijski ogranci plućne cirkulacije dosta tanji i kraći u odnosu na arterijske ogranke u sistemskoj cirkulaciji. Međutim, ovi ogranci imaju veliku popustljivost, tako da mogu primiti 2/3 krvi koju potisne desni ventrikul.

U desnom ventrikulu vladaju manje vrijednosti sistolnog i dijastolnog pritiska nego u lijevom ventrikulu tako da je sistolni pritisak 3,3kPa, a dijastolni 0-0,1kPa. U A. pulmonalis vrijednost sistolnog pritiska je jednaka pritisku u desnom ventrikulu, dok je dijastolni pritisak zbog sporijeg oticanja krvi nešto viši nego pritisak u desnom ventrikulu i iznosi 1,1 kPa.

Srednji arterijski pritisak je 2 kPa, a kapilarni 0,9 – 1,1 kPa. Pritisak u lijevom atriju u koji dolazi krv iz pluća je nizak i iznosi 0,1-0,7 kPa. Budući da je količina krvi koja prolazi kroz pluća jednaka srčanom minutnom volumenu, tako će svi faktori koji djeluju na njega djelovati i na protok krvi kroz pluća. Na protok krvi djeluju i drugi faktori. Da bi krv protjecala kroz određena područja pluća neophodno je da je alveolarni kapilarni pritisak viši od vrijednosti pritiska alveolarnog zraka (on vrši pritisak s vanjske strane na kapilare čime smanjuje protok krvi kroz njih).

Zbog toga u  plućnom krvotoku postoje 3 zone protoka:

• zona 1 – nema protoka tokom cijelog srčanog ciklusa jer lokalni alveolarni kapilarni pritisak u tom području pluća ni u jednom dijelu srčanog ciklusa ne postaje viši od pritiska alveolarnog zraka
• zona 2 – intermitentni protok krvi- samo u razdoblju najvećeg plućnog arterijskog pritiska jer je sistolički tada viši, a dijastolički niži od pritiska alveolarnog zraka
• zona 3 – kontinuirani protok krvi – jer je alveolarni kapilarni pritisak viši od pritiska alveolarnog zraka tokom cijelog srčanog ciklusa.

U normalnim uslovima u plućima postoje samo zone 2 i 3 u plućnim vrhovima, a zona 3 u svim donjim dijelovima. Zona 1 se javlja samo u patološkim prilikama kada je plućni arterijski pritisak prenizak ili je alveolarni pritisak previsok da bi krv mogla protjecati.

Kada padne koncentracija kiseonika u alveolama, dolazi do vazokonstrikcije kapilara (u sistemskoj cirkulaciji je obrnuto). Krv se preraspoređuje u ona područja gdje je bolja oksigenacija. U toku mišićnog rada povećava se protok kroz pluća 4-7 puta. Razlog tom povećanju je otvaranje do tada zatvorenih kapilara i povećanje brzine protoka krvi kroz kapilare. Kao i kod sistemske cirkulacije i u plućnoj cirkulaciji postoji djelovanje hidrostatskog pritiska. Gornja tačka pluća je od donje tačke pluća udaljena 30 cm. To uzrokuje razliku pritisaka od 3 kPa, 1kPa iznad razine srca a 2 kPa ispod razine srca. Zbog toga je protok kroz donje dijelove pluća veći nego kroz gornje dijelove pluća.

Na nivou alveokapilarne membrane vrši se razmijena gasova, dok je na kapilarnoj membrani rezmjena regulisana vrijednostima 4 sile:

• kapilarni pritisak – 0,9 kPa
• hidrostatski pritisak intersticijske tekucine – 1,1 kPa
• koloido-osmotski pritisak plazme – 3,7kPa

Razlika u korist sila prema vani iznosi 0,2 kPa i ta sila potiskuje tekućinu iz kapilara u intersticij. Tu tekućinu crpi limfa i zato nikada nema puno tekućine u tom prostoru. Plućni edem će nastati kada se ove sile povećaju.