
Plućna ventilacija predstavlja brzu i efikasnu reakciju koja u toku 1-3 min može da kompenzira nastale promjene acidobazne ravnoeže ili da u toku reanimacije spriječi teže promjene acidobaznog statusa. CO2 stvoren u metaboličkim procesima ili iz ugljene kiseline u procesima puferovanja metaboličkih kiselina, eliminiše se plućnom ventilacijom. Promjene koncentracije H-jona utiču na aktivnost respiratornog centra. Povećana stimulacija respiratornog centra omogućuje eliminaciju CO2 dok smanjena stimulacija omogućuje njegovo zadržavanje.
Pluća vrše regulaciju acidobazne ravnoteže preko održavanja koncentracije C02. U toku povećanog metabolizma nastaju velike količine C02 , tako da njegova koncentracija u krvi raste. C02 reaguje sa H2O i nastaje H2CO3 koja disocira na H i HC03.Time raste koncentracija H jona, odnosno pada pH.
Ova reakcija C02 i H2O se dešava i u hemosenzitivnom području moždanog stabla budući da C02 prolazi krvno moždanu barijeru. Nastali H joni djeluju na centralne hemoreceptore u hemosenzitivnom području, uzrokuju njihovu aktivaciju te oni šalju signale u disajne centre da povećavaju ventilaciju. Time se veća količina C02 izbacuje iz organizma i njegova koncentracija u krvi se smanjuje.
Da bi se nadoknadio nivo C02 u krvi se javlja povratan tok reakcije: tj. H se spaja sa HC03 i nastaje H2C03 koja se razlaže na H2O i C02.
Prilikom ove reakcije troše se H joni i njihova koncentracija se smanjuje, a pH polako raste.
Pluća ne mogu potpuno vratiti pH na normalnu vrijednost jer imaju kapacitet 70-75 %. Potpuno vraćanje pH nastaje radom bubrega. Preko pluća se mogu izbaciti samo isparljive kiseline tipa H2C03. Međutim, u toku metabolizma nastaju i neisparljive kiseline koje se ne mogu izbaciti preko pluća, a uzrokuju promjenu pH. Za njihovo izbacivanje su zaduženi bubrezi.
Be the first to comment