Američki liječnik George Huntington (Long Island, New York) je 1872. opisao bolest što su je on sam, njegov otac i njegov djed pomno pratili kroz nekoliko generacija bolesnika. Četiri glavna obilježja te bolesti su bila: nasljednost, chorea, demencija i smrt 15-20 godina nakon početka. Tu bolest danas stoga nazivamo Huntingtonova bolest, a ona pogađa podjednako učestalo i muškarce i žene (oko 5 na 10 000) i u većine bolesnika se počne razvijati u 4. ili 5. desetljeću života. Dakle, bolest pogađa poglavito pojedince koji su vjenčani i već imaju djecu; svako dijete oboljelog roditelja ima 50% šanse da naslijedi bolest. To jasno ukazuje na jedan od u prošlosti vrlo tragičnih vidova te bolesti: djeca bolesnika s neizlječivom Huntingtonovom bolešću su desetljećima živjela u strahu da su naslijedili tu bolest i da će od nje umrijeti (naime, tada nije bilo testova kojima bi se bolest mogla dijagnosticirati prije pojave prvih simptoma, pa se takvi pacijenti onda eventualno uzdrže od rađanja djece).
Huntingtonova koreja je vrlo rijetko, degenerativno oboljenje živaca koje se javlja u srednjoj dobi. Nakon postepene pojave nekontroliranih pokreta, slijede psihičke smetnje kao što su gubitak pamćenja i promjena ličnosti. Za sada nema terapije kojom bi se moglo zaustaviti napredovanje bolesti ili suzbiti njene simptome. Riječ “koreja” znači “ples” – što je grubi opis naglih trzaja što se javljaju u toj bolesti.
Huntingtonova koreja je nasljedna bolest. Na žalost, simptomi se ne javljaju prije srednje dobi, pa su budući bolesnici često nesvjesni te činjenice kad postanu roditeljima.
Be the first to comment