Streptococcus

Streptococcus pyogenes
Streptococcus pyogenes
Streptococcus pyogenes
Streptococcus pyogenes

Spada u piogene bakterije. Bakterije roda streptococcus su Gram (+), nepokretne, asporogene koke, koje se grupisu u vidu kracih ili duzih lanaca, aerobne su ili fakultativno anaerobne, obuhvataju veliki broj razlicitih vrsta znacajnih za humanu medicinu.

Kulturelne osobine: streptokoki su osjetljiviji na dejstvo fizickih i hemijskih agenasa od drugih bakterija. Rastu na obogacenim hranljivim podlogama. U tecnim podlogama pokazuju tendenciju rasta na onoj strani epruvete koja je bliza zemlji- fenomen pozitivne geotaksije. Na cvrsim podlogama formira sjajne, sitne, glatke okrugle kolonije skoro bezbojne do mlijecno bijele boje, sto zavisi od vrste streptococca. Prema tipu hemolize koje stvaraju na krvnom agaru, mogu se podjeliti u tri grupe: β hemoliticke, α hemoliticke i anhemoliticke. Za svoj rast zahtjevaju optimalne vrijednosti t, ph, osmotski pritisak i dr.

Antigena gradja i faktori virulencije: streptokoke poseduju veliki broj strukturnih elemenata, egzo produkata, toksina koji su dobri antigeni i znacajni faktori virulencije.

  • Strukturni elementi: kapsula (veliki broj vrsta posjeduje kapsulu polisaharidne prirode koja je dobar antigen i sluzi kao zastita od fagocita), fimbrije koje omogucavaju adherenciju za celije domacina, strukturni proteini celijskog zida, polisaharidi , adhezini..
  • Egzoprodukti i toksini: streptokinaza (omogucuje razgradnju tromba), streptolizin, hijaluronidaza, proteinaze, DN-aze, toksin slican sa toksicnim sok sindromom, eritrogeni toksin- Dikov toksin.

Grupa A streptokoka (streptococcus piogenes)

Ova bakterija ima sve nabrojane osobine streptokoka od morfoloskih preko kulturalnih do strukturno antigenih svojstava. Streptococcus piogenes izaziva najveci broj oboljenja kod ljudi. Prema mehanizmu nastanka ova oboljenja se mogu podijeliti u tri grupe:

  • Invazivna oboljenja gnojnog karaktera- zavisno od lokalizacije ova bakterija moze dovesti do gnojnih zapaljenja skoro svoh tkiva i organa koja su najcesca: zapljenja grla (streptokokna angina), zapaljenja koze i potkoznog tkiva (crveni vjetar), zapaljenja sinusa, srednjeg uha, pluca. Najteza komplikacija jeste sepsa.
  • Bolesti izazvane streptokoknim toksinima- najcesce oboljenje ove grupe je sarlah. Nastaje djelovanjem eritroidnog toksina, javlja se kod djece, i pocinje obicnim tonzilitisom.
  • Post-streptokokne sekvele- su oboljenja nastala kao kasne posljedice infekcije streptococcusa piogenesa. To su: reumatska groznica i poststreptokokni glomerulonefritis. Njihova patogeneza nije u potpunosti razjasnjena ali smatra se da ulogu igra auto imuna komponenta.

Mikrobioloska dijagnostika: Materijal za analizu, kod gnojnih streptokoknih zapaljenja, se uzima zavisno od lokalizacije procesa. To moze biti: bris grla, koze, uretre, vagine, sputum, gnoj , likvor, krv… Dijagnostika post-streptokoknih sekvela postavlja se seroloski uz pomoc AST-testa, odnosno odredjivanjem titra- antistreptoizin- O- antitjela.

U serumu pacijenata se vrsi: – mikroskopsko ispitivanje, gdje se vide Gram (+) koke pojedinacne ili u vidu kracih ili duzih lanaca, – kulturelno ispitivanje koje podrazumjeva zasijavanje uzetog materijala na cvrse i tecne hranljive podloge. U tecnim podlogama javlja se fenomen pozitivne geotaksije, u cvrstim podlogama (na krvnom agaru) formiraju se sitne okrugle, konveksne, prozracne kolonije koje podsjecaju na kapi rose. Kolonije su okruzene jasnom zonom β hemolize. Bacitracinski test sluzi za diferencijaciju grupe A od ostalih grupa B hemolitickih streptokoka. Streptococcus piogenes je osjetljiv na bacitracin pa stvara zonu inhibicije vecu od 15 mm , precnika diska bacitracina. Ostale grupe su rezistentne na bacitracin. Serolosko odredjivanje grupe B hemolitickog streptokoka, izvodi se kao reakcija aglutinacije na plocici uz pomoc hiper imunih seruma sa monospecificnih At na pojedine grupe streptokoka.

Grupa B streptokoka (streptococcus agalaktiae)

Streptococcus agalaktie ima sve morfoloske i kulturalne osobine kao i ostale grupe B hemolitickih streptokoka i na krvnoj ploci stvara β hemolizu. Oboljenja izazvana grupom B streptokoka: ona je uslovno patogena bakterija i moze izazvati oboljenja urogenitalnog trakta. Cesta je kod zena, a najpatogenija je za novorodjence kod kojih moze izazvati rani i kasni oblik oboljenja. Novorodjencad se inficira u toku prolaska kroz porodjajni kanal majke, u kome se nalazi grupa B streptokoka. Rani oblik oboljenja, par dana poslije rodjenja moze proteci pod klinickom slikom pneumonije ili cak sepse. Kasni oblik je najcesce meningitis koji se javlja u toku prvog mjeseca zivota.

Mikrobioloska dijagnostika: za materijal se uzima urin, vaginalni i uretralni bris, krv i likvor.

Mikroskopsko ispitivanje: vide se Gram (+) koke, pojedinacne ili u vidu duzih lanaca.

Kulturelno ispitivanje: α hemolize Camp-test sluzi za identifikaciju streptokoka grupe B. Zasniva se na pojacavanju hemolize krvne ploce kada je streptokok grupe B zasijao na krvnu plocu.

Grupa D streptokoka (enterococcus)

Ova grupa je zbog svojih karakteristika svrstana u poseban rod- enterococcus. Glavni predstavnik je enterococcus fecalis. Ova bakterija normalno naseljava crijevni trakt kod ljudi i zivotinja.

Morfoloske osobine: to su Gram (+), krupne koke, najcesce rasporedjane u vidu diplokoka.

Kulturelne osobine: mogu da budu α, β ili anhemoliticke. Otporne su na veci broj hemijskih sredstava i multirezistentne na antibiotike i hemoterapeutike.

Oboljenja: izazivaju infekcije urinarnog i genitalnog trakta, zucnih puteva i tesko se lijece.

Mikrobioloska dijagnostika: zasniva se na sposobnosti enterokoka da rastu u prisustvu visoke koncentracije 6.5 % NaCl na temperaturi od 45˚ C sa 40% zuci (hidroliza eskulina), ph od 9.6 %. Enterokoke hidrolizuju eskulin nakon inkubacije i dodavanja gvozdja, mijenjaju boju tecne podloge u crno. Druge streptokoke ne hidrolizuju eskulin.

α hemoliticki streptokok

To je siroka grupa streptokoka koja na krvnom agaru daje α tip hemolize. Pod normalnim uslovima predstavljaju normalnu floru gornjeg respiratornog trakta. U odredjenim slucajevima mogu izazvati oboljenja. Nazivaju se viridans grupa streptokoka. Najvazniji predstavnici su: streptococcus salivarius, strep. mitis, strep. sangvinis i strep. mutans. Kod pacijenata sa imunodeficijencijom mogu izazvati teska oboljenja kao sta su bakterijski endokarditis ili apscesi mozga. Zato sto naseljavaju usnu duplju razgradjuju ugljene hidrate do kiselina, dovode se se u vezu sa nastankom zubnog kariesa.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.