Prve izgovorene riječi djeteta su za svakog roditelja prava radost. Ipak, sve je više slučajeva da bebe ne progovore u predviđenom uzrastu, što može biti vrlo stresno za roditelje. I pored toga što se mališani razlikuju po brzini razvoja sposobnosti govora, mame i tate su često u dilemi kada je vrijeme da se obrate za pomoc logopedu.
Ukoliko dijete s navršenih godinu i po dana i dalje ne priča, ali i ne razumije najjednostavnije zahtjeve koje treba ispuniti, roditelji bi morali obratiti liječniku. To su slučajevi kada, primjerice, mama od djeteta traži da tapše rukama, a ono je samo gleda. Ili ukoliko izostaje “pa-pa” mahanje rukom u znak pozdrava, kao i pokazivanje gdje je nos, uho, oko.
Pomoć treba potražiti i ukoliko roditelj nije u stanju da pozornost bebe zadrži ni nekoliko sekundi, a posebno ako dijete i dalje ne govori poslije drugog rođendana ili mu je riječnik sveden na svega nekoliko riječi, koje konstantno “vrti”.
Ne bi trebalo zanemariti ni ako s navršene dvije godine dijete nije u stanju sklopiti najjednostavniju rečenicu, kao što je, recimo, “maca prede”, “vozim kamion” … A pogotovo ukoliko je govor oko treće godine i dalje potpuno nerazumljiv, jer se sigurno radi o nekoj vrsti “blokade”, koju samo dobar i strpljiv logoped može otkloniti.
Umjesto da s mališanima razgovaraju, mnogim roditeljima je jednostavnije da im puste omiljeni crtani film i tako ih smire. Ovakav postupak je kontraproduktivan, jer beba netremice gleda i sluša, ponekad tek nešto kaže, što apsolutno nije dovoljno za njezin verbalni razvoj.
Čak i kada dijete progovori, ostaje strah od mucanja, pa roditelji ne znaju da li je riječ o prolaznoj fazi ili se radi o problemu trajnog karaktera. Do druge godine je potpuno normalno da dijete zamuckuje ili izgovara slogove, jer se govor i govorna motorika intenzivno razvijaju. Njegov interes za okolinu sve je izraženije, vokabular riječi se ubrzano popunjava, želi mnogo više da priča i zapitkuje nego govorni aparat može podnijeti. Želeći da što brže izgovori veći broj riječi, počinje da zamuckuje. Ipak, do treće godine dijete najčešće ovlada funkcionalnim govorom.
Na što bi roditelji trebali obratiti pozornost?
Prije svega da slušaju što dijete priča. Ako se prilikom izgovora “zakoči”, treba da mu pomognu da konkretnu riječ pravilno izgovori. Bebu valja pustiti da samo pravi rečenice i dozvoliti joj da završi vlastitu misao. Jedino joj treba priskočiti u pomoć nuđenje odgovarajuče riječi tamo gdje ona nedostaje. Važno je pokazati djetetu da ne mora žuriti. Dobar govorni uzor, strpljenje i smirenost roditelja su jedini put za razvoj tekućeg i pravilnog govora. U normalnim okolnostima ovakvo stanje obično traje nekoliko dana. Ako se produži na više tjedana, trebalo bi potražiti pomoć stručnjaka.
Što dovodi do mucanja?
Uzročnici mogu biti organskog i psihološkog podrijetla. Kada je riječ o organskim uzročnicima, glavni uzrok je grč glasnica prilikom govornog čina. Uzrok se nekada krije i u određenim aktivnostima u malom mozgu zbog čega dolazi do sukoba ritma govora i jezika. Medutim, ovo je daleko rijeđe u odnosu na psihološke razloge, kao što je odvajanje od roditelja. Najčešće je u pitanju odlazak u vrtić i doživljeni šok zbog nove sredine. U stresnim situacijama također može doći do ispoljavanja mucanja. Novija istraživanja pokazuju da mucanje izaziva i određena vrsta hrane, poput slatkiša, ali i doba godine. Izraženije je tijekom jeseni i zime.
Mucanje nije nasljednog karaktera?
Nije nasljedno, ali postoji predispozicija. To znači da kod čak 90 posto djece postoji velika vjerojatnost da će mucati, ako su taj problem imali njihovi roditelji. Ono može da se ispolji na različite načine, da bude na jednom slogu, samo na suglasnicima, samo na jednoj riječi, u za njih posebno stresnim situacijama. Čak 60 do 75 posto mališana u predškolskoj dobi ima neki oblik govorne jezičke patologije. Od ovog broja, između 10 do 15 posto otpada na mucanje, ali u blažoj formi. Najviše je, zapravo, rasprostranjena disfluentnosti, odnosno zamuckivanje i ponavljanje dijelova riječi, koja se polako pomiče prema pubertetu.
Koji su razlozi za ovu pojavu?
Prije svega smanjena izravna verbalna komunikacija, koja podrazumijeva što sadržajniji razgovor. Danas je uglavnom prisutna uporaba jednostavnih riječi preko kompjutera i svođenje komunikacije na slanje kratkih SMS poruka. Odsustvo čitanja lektire također je raširena pojava koja odmaže bogatstvu rječnika. U posljednje vrijeme, sumnja se i da je za nastanak mucanja odgovorno prerano učenje stranih jezika. Zato se savjetuje da dijete s ovom aktivnošću krene nakon pete godine, kada savlada maternji.
Može li se mucanje uspješno liječiti?
Primjenom odgovarajućih audiolingvističkih metoda, uspješnost izlječenja premašuje 90 posto. Važno je samo da roditelji na vrijeme dijete dovedu stručnjaku, zapravo čim primjete da se u njegovom izgovoru dešava i ponavlja nešto neuobičajeno. Recimo, prekidi u govoru mogu ponekad biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana ili vilice. Govor ispred više ljudi ili telefoniranje također dodatno pogoršavaju mucanje.
Sluh i mentalni razvoj
Sluh je nekada uzrok problema s govorom, jer dijete ne može prepoznati riječi koje mu upućuju, ni da ih ponovi. Osim nedostatka verbalne komunikacije s roditeljima, uskraćivanje emocija (ljubav, utjeha, osjećaj sigurnosti) može pridonijeti da mališani kasnije progovore.
Problem nekada može biti u mentalnom razvoju. Ovdje se uočavaju i drugi simptomi – nedostatak interakcije s okolinom, ne odazivaju se na svoje ime, ne prepoznaju ljude s kojima su u svakodnevnom kontaktu. I autistična djeca vrlo kasno progovaraju i najčešće imaju ograničen riječnik.
Ipak, treba imati u vidu da mnoge bebe progovore tek s dvije, pa i tri godine. Samo im je potrebno malo poticaja.
Be the first to comment