Benigni tumori debelog crijeva

Definicija

Polip je izraslina tkiva crijevne stijenke koji raste u unutrašnjost šupljine (lumena) crijeva i obično je dobroćudan.

Etiopatogeneza

Oni mogu na crijevnoj sluznici rasti slično kao bradavice na koži, na peteljci ili mogu rasti na širokoj bazi na sluznici crijeva. Razlikuju se po veličini, a najčešće su smješteni u donjem dijelu debelog crijeva i rektumu (završnom) debelom crijevu. Postoje čvrsti dokazi kako postoji velika vjerojatnost prelaska dobroćudnih polipa u zloćudni polip, ukoliko se ne ukloni. Uvriježeno je mišljenje, što dulje raste u debelom crijevu i što je veći, njegova sklonost prelasku u zloćudni polip je sve veća.

Klinička slika

Polipi obično ne izazivaju nikakve značajnije tegobe osobi koja ih može imati i nekoliko u debelom crijevu. Oni se najčešće dijagnosticiraju slučajno ili zato što pacijent ima proljevaste stolice, ili je primijetio je krv u stolici, ima (tenezme) nagone na stolicu tj. (kolike) grčeve u trbuhu odnosno crijevima. Neki od takvih pacijenata imaju nadimanje i vjetrove. Međutim svi navedeni simptomi nisu specifični osim krvarenja stolicom, jer brojne druge bolesti mogu biti uzroci ovakvih tegoba. Ponekad su polipi dosta veliki, imaju neravnu površinu koja se širi poput prstiju u lumen crijeva i na taj način izlučuju vodu i soli uzrokujući jak vodenasti proljev. To može imati za posljedicu sniženje razine kalija u tijelu. Ovakvi tipovi polipa mogu postati najvjerojatnije, zloćudni.

Dijagnoza

Liječnik može (digitorektalnim pregledom ) pregledom rukavicom završnog debelog crijeva, osjetiti polipe u rektumu, ali vjerodostojnija pretraga je pregled djelomični, pojedinih dijelova debelog crijeva rektoskopom ili optičkim savitljivim instrumentom ( rektoskopija, sigmoideskopija)  ili totalna kolonoskopija.. Kolonoskopija je pregled cijelog debelog crijeva od završnog, izlaznog debelog crijeva do prijelaza tankog u debelo crijevo. Polipi su najčešće smješteni u završnom ili donjim dijelovima debelog crijeva.

Liječenje

Polipi se najčešće odstranjuju rezanjem ili uz pomoć električne petlje pri kolonoskopiji, jer oni se najčešće izbočuju u unutrašnjost crijeva na tankoj peteljci. Gastroenterolog ili kirurg su liječnici koji najčešće rade kolonoskopiju , obuhvačajući poput omčom peteljku polipa i vadeći ga van zajedno s koloskopom. Ukoliko je polip veći i raste na širokoj bazi na sluznici crijeva tada se pacijent naručuje na operativni zahvat u bolnicu.

Svaki materijal koji se odstrani ovakvim postupcima , upućuje se patologu na detaljnu patohistološku analizu.Ukoliko patolog utvrdi kako je polip dobroćudan , tada nije potrebno nikakvo daljnje liječenje.Međutim ako ima znakove prekanceroze ( početne promjene na stanicama koje nisu normalne) ili znakove pravog zloćudnog polipa, tada se liječenje nastavlja prema histološkom tipu tumora i zahvaćenosti stijenke debelog crijeva (o tome u odlomku o raku debelog crijeva).

Nakon uklanjanja polipa i ukoliko je dobroćudan, potrebno je obavljati ponovne kolonoskopije svake 2 godine, zbog sklonosti ponovnom pojavljivanju polipa (recidiviranju). Ukoliko zbog suženja crijeva nije moguće ponavljati kolonoskopije tada se barem mora raditi irigografija (rendgenska pretraga debelog crijeva s barijem). Svaki novootkriveni polip potrebno je odstraniti kako ne bi postao tijekom vremena zloćudan.

Obiteljska polipoza (Familial adenomatosus polyposis – FAP)

To je jedna autosomno dominantna bolest crijeva ali i cijelog probavnog trakta, u kojoj od rane mladosti, odnosno već u djetinjstvu, se razvije nekoliko desetaka ili stotinjak adenomatoznih, u početku dobroćudnih polipa. Ovi polipi imaju veliku sklonost prelasku u zloćudne polipe. Utvrđeno je kako kod ove nasljedne bolesti postoji mutirani (promijenjeni) gen APC (adenomatous polyposis coli) koji je smješten na kromosomu 5. Nosioci ovog gena imaju i urođeno zadebljanje pigmenta mrežnice. Jedina učinkovita terapija za ovakve bolesnikle je radikalno odstranjenje debelog crijeva u cijelosti, kako bi se spriječilo nastajanje raka debelog crijeva iz početnih brojnih dobroćudnih polipa, i to u mladosti. U kasnijoj dobi ovakvi bolesnici razvijaju najčešće rak dvanaesnika, stoga je kod njih preporučljivo barem jedanput godišnje raditi gastroskopiju.

Peutz-Jeghersov sindrom

Ovo je također nasljedna bolest u kojoj postoje male nakupine mladenačkih polipa koji se pojavljuju u želudcu, tankom i debelom crijevu. Najčešće se ljudi s tim polipima rađaju ili se oni razvijaju u ranom djetinjstvu. Ljudi s ovim sindromom imaju smeđu kožu i sluznice, osobito usne i desni.. Ovi polipu za razliku od prethodno spomenutih, ne povećavaju opasnost od raka debelog crijeva. Međutim ljudi koji boluju od ovog sindroma imaju veću sklonost oboljevanju od raka dojke, pluća, jajnika i maternice.