Atopije i alergije

Reakcija preosjetljivosti tipa I je u osnovi svih atopij-skih i većine alergij-skih bolesti. Pojmovi atopije i alergije se često smatraju jedno te isto, međutim postoji razlika.

Atopija

Atopija je pretjerani imunološki odgovor posredovan IgE protuti-jelima; sve atopijske bolesti su bolesti preosjetljivost tipa I. Alergija je pretjerani imunološki odgovor na strani antigen bez obzira na mehanizam.

Prema tome, sve atopije spadaju u alergij-ske bolesti, dok mnoge aler-gijske bolesti (npr. hiper-sensitivni pneumonitis) nisu atopijske. Alergijske bolesti su medu najčešćim bolestima kod ljudi.

Atopijske bolesti

Atopijske bolesti često napadaju nos, oči, kožu i pluća. U ove bolesti spadaju atopični dermatitis, kontaktni dermatitis, urtikarija i angioedem (koji može biti kao primarna bolest kože ili simptom sistemske bolesti), alergija na lateks, alergijske bolesti pluća (npr. astma, alergijska bronhopulmonalna aspergiloza, hipersenzitivni pneumonitis) te alergijske reakcije na otrovne materije.

Uzroci

Razvoju alergija pridonose složeni genetski faktori, okolina te neki specifični faktori. Na ulogu genetskih faktora utiče porodično nasljeđivanje bolesti. Ali trend u razvijenim zemljama pokazuje daje u manjim obiteljima s manje djece, s čistijim uvjetima stanovanja (životnom sredinom) koja se rano cijepe i povremeno primaju antibiotike moguće lišiti takvu djecu utjecaja alergena i na taj način možemo promjenom ponašanja objasniti porast prevalencije nekih alergijskih bolesti. Drugi faktori koji doprinose razvoju alergije su kronična izloženost alergenu i senzibilizacija, prehrana te fizička aktivnosti.

Osjetljivost na lateks

Preosjetljivost na lateks je pretjerana imunološka reakcija na proteine topljive u vodi koji se nalaze u proizvodima od lateksa (npr. gumene rukavice, zubni aparatići, kondomi, usnici i sonde za dišni sustav, kateteri, krajevi klisura s napuhnutim manšetama od lateksa) a uzrokuju urtikariju, angioedem i anafilaksiju. Rea­kcija na lateks može biti aku­tna (posredovana IgE-om) ili kasna (posredovana stanicama). Akutne reakcije uzroku­ju urtikariju i anafilaksiju, a kasne dermatitis. Dijagnoza se postavlja na osnovu ana­mneze. Testovi za otkrivanje IgE protutijela na latkes te sli­čni testovi za ispitivanje stanične imunosti protiv lateksa su još u razvoju te nisu u upotrebi. Terapijske mjere podrazumijevaju izbjegava­nje proizvoda od lateksa.

Po definiciji, alergen poti­če proizvodnju IgE te imuno­loški odgovor posredovan s IgEiTH2 stanicama. Alergijski okidači su većinom niskomolekularni proteini, od kojih su mnogi čestice pra­šine u zraku. Alergeni za­služni za akutne i kronične alergijske reakcije su kućna prašina, životinjska dlaka i izmeti, pelud (drveće, trava i korov), te plijesan.

Mehanizam nastanka

Kad se alergen veže za IgE, oslobađa se histamin iz unutarstaničnih granula mastocita, široko rasprostranjenih u cijelom organi­zmu, s najgušćom koncen­tracijom u koži, plućima, sluznici GI sustava; hista­min potiče aktivaciju stanica imunološkog sustava i primarni je medijator kliničke atopije. Fizička ozljeda tkiva i otrovne tvari (npr. tiavni iritansi, opioidi, površinski aktivni agensi) mogu biti poticaj za oslobađanje histamina, neovisno o IgE-u.

Histamin izaziva lokalnu vazodilataciju (posljedica je eritem), povećava propusnost kapilara i edem te stimulira osjetne živce (nastaje svrbež). Histamin dovodi do kontrakcije glatke muskulature te dišnim putovima (bronhokonstrikcija) i GI traktu (pojačava peristaltiku) te pojačava salivaciju i sekreciju bronhalnih žlijezda. Kad se oslobađa sistemski, potencijalni je dilatator arteriola pa može dovesti do obimnog zaostajanja krvi u perifernim žilama i do hipotenzije; cerebralna vazodilatacija može biti uzrok vaskularne glavobolje. Histamin povećava propusnost kapilara; rezultat je gubitak plazme i plazmatskih proteina iz vaskularnih prostora što može pogoršati cirkulacijski šok To potiče lučenje katekolamina iz kromofilnih stanica nadbubrega.

Simptomi i znakovi

Uobičajeni simptomi su rinoreja, kihanje, nazalna kongestija (gornji dišni trakt); piskanje (zviždanje) u prsi­ma i dispneja (donji dišni trakt); te svrbež (očiju, kože). Znakovi mogu uključivati nazalni edem, bolnu palpaciju paranazalnih sinusa, piskanje u plućima, hiperemiju i edem konjunktiva, te ljuštenje kože. Stridor, piska­nje, i ponekad hipotenzija su znakovi anafilaksije opasni po život. Kod neke djece, usko i visoko nepce, mala mandíbula i izbačena maksila s malokluzijom (facies adenoidea ili alergijsko lice) su obično povezani s kroni­čnom alergijom.

Dijagnoza

Anamneza je obično po­uzdanija od dijagnostičkih testova. Anamneza treba sa­državati pitanja o učesta­losti i trajanju napadaja te o promjenama do kojih s vre­menom dolazi, o okidačima ukoliko su poznati, o povezanosti s godišnjim dobom i nekim situacijama (npr. pojava napadaja u proljeće za vrijeme cvjetanja tj pelud, nakon dodira sa životinjama, sijenom, prašinom; u naporu; ili prilikom boravka na posebnim mjestima); obiteljska anamneza: slični simptomi ili atopijske bolesti te odgovor na raniju terapiju. Važna je i životna dob posebno za astmu gdje je veća vjerojatnost ukoliko se pojavi u djetinjstvu da je atopijska, dok ona nakon 30. godine života to nije.

Specifični testovi: Kožni testovi koriste standardizirane koncentracije antigena koji se unose direktno u kožu, a preporučuju se kad niti detaljna anamneza, niti fizikalni pregled ne mogu ustanoviti uzroke i okidače bolesti. Kožni testovi imaju veću prediktivnu vrijednost za dijagnosticiranje alergijskog rinosinusitisa i konjunktivitisa nego za dijagnosticiranje alergijske astme ili alergije na hranu; negativna prediktivna vrijednost za alergiju na hranu je visoka. Najčešće korišteni antigeni su: pelud (stabla, trave, korova), plijesan, grinje iz praši ne, životinjske dlake i izlučevine, otrovi kukaca, hrana te IS-laktamski antibiotici.

Oficijelna medicina i liječenje

Kontrola okoliša: Odstranjenje ili izbjegavanje tvari koje izazivaju alergiju primarni je način rješavanja alergija. Strategija uključuje korištenje sintetičkih jastuka i nepropusnih pokrivača za madrac; često pranje plahti, jastučnica i deka u vrućoj vodi; uklanjanje tapeciranog namještaja, mekih igračaka, tepiha, kućnih ljubimaca; čišćenje kuće i dezinsekcija (da bi se istrijebili žohari); korištenje sredstava protiv vlage u poclrumima i drugim slabo provjeravanim prostorijama. Druge mjere mogu obuhvaćati čišćenje kuće vrelom parom, uporabu jakih zračnih usisivača i filtara, izbjegavanje okidača iz hrane, ograničenje kretanja kućnih ljubimaca, redovito pranje robe te čišćenje namještaja i tepiha Isto tako, trebalo bi izbjegavati ili kontroliran i nealergijske okidače (npr. dim cigarete, jaki mirisi, iritirajući dimovi, zagađen zrak, niske temperature, visoki stupanj vlage) ukoliko je to moguće.

Antihistaminici: Antihista-minici ne utječu niti na proizvodnju histamina niti na metabolizam, ali blokiraju njegove receptore. Hl-blokatori su temeljni lijekovi za alergijske bolesti. H2-blokatori prvenstveno služe za suzbijanje stvaranja želučane kiseline te su od ograničene koristi kod alergijskih reakcija; mogu biti indicirani za određene atopijske poremećaje, posebno za kroničnu urtikariju.

Oralni Hl-blokatori pružaju simptomatsko olakšanje kod raznih atopijskih i alergijskih poremećaja (npr. sezonska peludna groznica, alergijskirinitis, konjunktivitis, urtikarija, ostale dermatoze, slabije reakcije na transfuziju nekompatibilne krvi ili na radiokontraste). Oni su manje učinkoviti kod alergijske bronhokonstrikcije i vazodilatacije. Njihovo djelovanje obično počinje za 15-30 min, a najjači učinak postižu za sat, dok učinak obično traje od tri do šest sati.

Oralni Hl -blokatori se dijele na one sa sedirajućim i nesedirajućim djelovanjem (bolje rečeno manje sedirajuće). Sedirajući antihistami nici se mogu dobiti bez recepta. Svi imaju značajno sedirajuće i antikolinergično djelovanje; često se propisuju starijim bolesnicima i onima s glaukomom, benignom hiperplazrjom prostate, opstipacijom i demencijom. Nesedirajući (neantikolinergični) antihistaminici imaju prednost, osim u slučajevima kada sedativni učinci služe u terapijske svrhe (npr. olakšanje alergijskih simptoma noću ili za kratkoročno liječenje nesanice u starijih ili mučnine u mlađih bolesnika). Antikolinergični učinci mogu djelomično opravdati primjenu sedirajućih antihistaminika za simptomatsko olakšanje rinoreje kod respiratornih infekcija gornjih dišnih putova.

Otopine antihistaminika mogu se upotrijebiti u obliku kapi za nos (azelastin za liječenje rinitisa) ili u obliku kapi za oči (azelastin, emedastin, ketotifen, levokabastin i olopatadin za liječenje konjunktivitisa). Lokalni difenhidramin je raspoloživ ali ne bi se smio upotrebljavati; njegova djelotvornost je dvojbena, može se javiti preosjetljivost na lijek, a moguća je i antikolinergična toksičnost, posebno u mlađe djece koja istodobno uzimaju i oralne Hl-blokatore.

Nazalni inhalacijski kortikosteroidi: Beklometazon dipropionat, Budezonid, Flunisolid, Flutikazon, Tri-amkinolon acetonid; Kortikosteroid sa sistemskim djelovanjem: Deksametazon; Stabilizatori mastocita: Kromolin, Nedokromil

Planet zdravja BH ima personalan pristup prema svakom pacijentu koji ima neki oblik atopije ili alergije. Metodom zvanom termo-regulacija utvrđujemo uzrok atoipije ili alergije, te dajemo savjet na tri nivoa i to ishrana, hladno cijeđena ulja i tretman limfe. Što se tiče ishrane pacijent dobije savjet šta ne treba da jede u skladu za nalazom metabolizma. Potom hladno cijeđena ulja koja treba samo da potaknu ćeliju da ide ka balansu, te na kraju tretman limfe jer je bitno, da limfna cirkulacija koja čisti metabolizam pacijenta bude u balansu. Do ponovnog susreta, ostanite zdravi i nasmijani, i posvetite više pažnje uzrocima svog eventualnog oboljenja, a ne posljedicama.