Usporedba djelotvornosti esomeprazola i omeprazola

Od ranih 1980-tih stereokemijski aspekti djelovanja lijeka i dispozicije lijeka u organizmu su predmet interesa. Većina kiralnih lijekova je korišteno u obliku racemata, dok su korisni učinci često pripisani uglavnom jednom od enantiomera.

Intuitivno se smatralo da će proizvod koji sadrži stereokemijski čisti enantiomer s glavnim farmakološkim djelovanjem biti superioran svom racematnom paru.

Unatoč mnogobrojnim suprostavljenim mišljenjima to je rezultiralo uvođenjem nekoliko proizvoda u proteklom desetljeću, npr levofloksacin, dexibuprofen i esomeprazol (S-omeprazol).

Usporedba djelotvornosti esomeprazola i omeprazola

Omeprazol i esomeprazol su bili predmet mnogih randomiziranih kontroliranih ispitivanja. Međutim, ove studije i kasniji sustavne recenzije, su obično poređivale neusporedive doze, odnosno, 40 mg esomeprazola u odnosu na 20 mg recemičnog omeprazola.

S farmakološkog gledišta, lijek nije stereoselektivan  budući da se njegova svojstva pripisuju oboma enantiomerima. Njegove farmakokinetike, s druge strane, su stereoselektivne jer S enantiomer (esomeprazol) ima veću bioraspoloživost koja vodi većoj ekspoziciji lijeka u tijelu nego što je to slučaj sa R-omeprazolom (omeprazol).

Prema tome doza od 40 mg esomeprazola daje više od dvostruke ekspozicije tijelu  nego doze od 20 mg racemata (omeprazol).

Klinička ispitivanja koja su uspoređivala dozu od 40 mg u odnosu 20 mg nisu ocijenjivale komparativne doze. Jedino, iz 2005. metaanaliza koja je bila usmjerena na eradikciju Helicobacter pylori je uključila usporedbu između jednake doze racemata i S-omeprazola.

Cilj ovog rada je analiza kliničkih podataka o učinkovitosti jednakih doza mg esomeprazol naspram one racemičkog omeprazola prijavljen do travnja 2015 (prvi put urađena metaanaliza istih doza).

Omeprazol je racemični oblik lijeka s oba enantiomera koji ulaskom u parijetalne stanice želuca, u prisutnosti kiseline, se pretvaraju u akiralne sulfenamide koji, zauzvrat, inhibira proton pumpu u želucu, H+/K+-ATP-aze.

Farmakološki učinci omeprazola su, dakle, ne stereoselektivni dok je njegova farmakokinetika, s druge strane, stereoselektivna.

Nije bilo značajne razlike u terapijskom uspjehu između omeprazola i esomeprazola u okviru trostruke terapije za liječenje H. Pylori. Za liječenje GERB-a, međutim, esomeprazol je imao blagu prednost u odnosu na omeprazol.

Može se zaključiti da unatoč ogromnom gospodarskom uspjehu esomeprazola, lijek ima malu ili nikakvu prednost u odnosu na svoj roditeljski racemični proizvod. Terapeutska korist kiralne zamjene omeprazola je upitna kad se ktome uzme i bitno veći ekonomski teret koji je uključen prilikom same izolacije enantiomera.

I za ostale zamjene lijekova  kao sto su ofloksacin za levofloksacin i ibuprofen za  dexibuprofen, ne postoje usporedivi podaci dostupni za procjenu koji dokazuju čvrstu  superiornost jednog nad drugim. Sve u svemu, unatoč ranijem intuitivnom mišljenju, sterekemijski čiste droge nisu nužno superiorne u odnosu na njihove odgovarajuće racemate.

To nipošto ne znači da stereokemijsko gledište na djelovanja lijeka i njegovu dispoziciju nije od primarne važnosti u kliničkoj farmakologiji i toksikološkim istraživanjima.

Cijelu studiju možete pogledati na linku: Omeprazol vs Esomeprazol