Meningitisi

Pod meningitisom se podrazumijeva upala mekih moždanih ovojnica (pije i arahnoideje). Upala meninga nastaje najčešće hematogenim širenjem iz nekog primarnog žarišta u tijelu, potom per continuitatem (upala sinusa, srednjeg uha) ili direktno nakon otvorene povrede mozga.

Meningealni trijas

Bez obzira na prirodu uzročnika koji je izazvao upalnu reakciju meninga, u kliničkoj slici se sreće tzv. meningealni trijas: glavobolja, povraćanje bez prethodnog osjećaja muke i odbrambeni pokreti u cilju smanjivanja bola izazvanog istezanjem korjenova kičmene moždine.

O kakvim se pokretima radi?

Upala mekih moždanih ovojnica prenosi se na ovojnice korjenova kičmene moždine. Kad se savije vrat ili dižu ispružene noge pacijenta koji leži, onda se do izvjesne mjere povuče i kičmena moždina, a time i njeni korjenovi i njihove ovojnice koje su zahvaćene upalnim procesom.

Pokretanje upaljenih ovojnica izaziva jak bol. Zato bolesnik odbrambeno drži ukočen vrat i odupire se njegovom savijanju. Ako bolesniku koji leži svoju lijevu ruku stavimo na grudni koš, a desnu podvučemo ispod njegove glave, te glavu pasivno savijemo prema naprijed, on će odbrambeno saviti noge u koljenu i kukovima (fenomen Brudžinskog).

Ako pak bolesniku koji leži pokušamo da podignemo u koljenu ispruženu nogu, on će se braniti savijanjem noge u koljenu (Kerningov znak).

Bakterijski (gnojni) meningitis akutna je gnojna upala moždanih ovojnica uzrokovana piogenim bakterijama kada se u području subarahnoidalnog prostora nakuplja gnojni eksudat.

Najčešći uzročnici bakterijskog meningitisa su: meningokok, pneumokok, Haemophilus influence i gram- negativne bakterije.

Simptomi bakterijskog meningitisa su: zimica, tresavica, povišena temperatura, glavobolja, mučnina, povraćanje, zakočenost vrata, te pozitivni znakovi Brudžinskog i Kerninga. Likvor je pod povećanim pritiskom, mutan ili gnojan, povećan je broj ćelija, povišeni proteini i snižena glukoza u likvoru.

Pri sumnji na bakterijski meningitis treba hitno početi liječenje, u početku empirijski (najčešće cefalosporini treće generacije), a nakon nalaza antibiograma terapija se modificira.

Mortalitet od ovog meningitisa je visok, a rizik od smrtnog ishoda povećan je kod: poremećaja svijesti, pojave epi- napada unutar 24 sata, znakova povišenog intrakranijalnog pritiska, kod male djece i starijih osoba, te ukoliko je odgođena primjena antibiotika.

Tuberkulozni meningitis nastaje hematogenim širenjem Mycobacterium tuberculosis. Bolesnici sa tuberkuloznim meningitisom loše se osjećaju, gube apetit, mršave, katkad su konfuzni, imaju uporne glavobolje, subfebrilnost i noćno znojenje. Simptomi traju sedmicama prije nego se pojavi zakočenost vrata, Kerningov znak, ili pareze moždanih živaca.

Likvor je serozan, pod povećanim pritiskom, povišeni su proteini, snižena je glukoza, a može doći do pojave “mrežice” na površini likvora.

Liječi se kombinacijom četiri lijeka (izonijazid, rifampicin, etambutol i pirazinamid).

Gljivični meningitis, kao i tuberkulozni, spada u subakutne meningitise sa bistrim likvorom. Dijagnoza se postavlja nalazom gljivica: Cryptococus, Sacharomyces ili Blastomyces u sedimentu likvora ili u kulturi na specifičnoj podlozi.

Aseptični meningitis. Riječ je o meningitisu sa bistrim likvorom. Najčešće je uzrokovan virusima ,kao npr. virus limfocitnog horiomeningitisa, poliomijelitis, varicella zoster, herpes simplex, mumps, morbili, HIV itd. Može biti ograničen na meninge, ali je moguća i kombinovana zahvaćenost (meningoencefalitis).

Klinički postoji meningealni sindrom i hiperpireksija. Likvor je bistar, povećane mononuklearne ćelije, nema bakterija, glukoza normalna, virusi se nikad ne otkrivaju.

Prognoza bolesti je najčešće povoljna. Bolest prolazi spontano bez posljedica.