Campylobacter

Pripada porodici spirilaceae. Rod Campylobacter obuhvata nekoliko znacajnih vrsta koje uglavnom izazivaju akutna crijevna oboljenja i nazivaju se Campylobakterioze. Znacajne vrste su Campylobacter jejuni, coli, sputorum, concisus.

Morfologija:

To su tanki Gram (-) savijeni bacili karakteristicnog oblika koji podsjeca na slovo „S“ ili galebova krila. Pokretni su. Imaju jednu polarnu flagelu, ne stvaraju spore, nemaju kapsulu i mikroaerofilni su.

Kulturelne osobine:

Kultivacija se vrsi u mikroaerofilnim uslovima na temperaturi od 35-37˚C , dok Campylobacter jejuni i colli rastu na tempertaturi na 42-43˚C. Neke vrste rastu i na temperaturi od 25˚C. Za kultivaciju se koriste specijalne selektivne podloge i to su podloga po Skirovu, Budleru, i Bleizeru. Na ovim podlogama Campylobacter formira bjelicasto –sive kolonije, koje se slivaju duz linije zasijanja i podsjecaju na istopljeni vosak. Sve podloge su obogacene prirodnim proteinima, sadrze antibiotike, koji inhibiraju rast drugih crijevnih bakterija. Kultivacija traje 48 h.

Biohemijske osobine:

Bakterije iz ovog roda pokazuju slabu biohemijsku aktivnost, oksidaza (+), katalaza (+).

Antigena gradja:

Somatski –O-Ag (lipopolisaharid i endotoksin) je grupno specifican i na osnovu njega vrsta Campylobactera se dijle na vise sero grupa. Flagelarni –H-Ag je protein i tipski je specifican.

Toksicnost:

Bakterije roda Campylobacter produku termostabilni endotoksin O-Ag. Neki sojevi Campylobacter jejuni produkuju citotoksin (slican shigella toksinu) i enterotoksin , slican toksinu vibrio cholerae.

Mehanizmi razvoja campilobakterioze kod ljudi su:

Adherencija za epitelne celije crijeva i razmnozavanja u tim celijama, sto dovodi do zapaljenja i produkcija enterotoksina sto dovodi do dijareje. Prodor u mezenterijalne limfne zlijezde rezultirana je ekstraentestinalnim komplikacijama. Najcesci uzrocnik crijevnih infekcija kod ljudi je campylobacter jejuni. On dospjeva u organizam oralnim putem i u crijevima dovodi do akutnog enterokolitisa, cija se klinicka slika karakterise: temperaturom, abdominalnim bolovima i dijarejom. Stolice su vodenaste, smrdljive, ponekad sa primjesama krvi i sluzi i veoma su ucestale 5-15 dnevno. Oboljenje obicno spontano prolazi za nekoliko dana, ukoliko ne dodje do ektraintestinalnih komplikacija (meningitis, holecistitis). Campylobacter fetus za razliku od campylobacter jejuni i colli izaziva prije svega bolesti zivotinja koje se rijetko prenose na ljude osim kod starijih ili imunodeficijentnih ljudi. Bolest izazvana ovom bakterijom se obicno manifestuje u obliku bakterijemije, abortus kod zena ili meningitis kod novorodjencadi.

Mikrobioloska dijagnostika:

Materijal, feces, se uzima cesto, ali kod ekstraintestinalnih lokalizacija moze biti i drugi materijal krv, punktat.

Mikroskopsko ispitivanje:

Materijali se prave od ciste bakterijske kulture, dobijene kultivacijom fecesa i na njemu se vide Gram (-) bacili, karakteristicnog savijenog oblika (galebova krila).

Kuturelno ispitivanje:

Feces se zasijava na selektivne podloge od kojih se jedna kultivise na 42˚C a druga na 25˚C zbog diferencijacije, termofilnih od psihrofilnih vrsta. Nakon 48h inkubacije dobijaju se kolonije od kojih se prave mikroskopski preparati. To je dovoljno za dijagnozu, mada mogu da se koriste i biohemijski testovi (oksidaza, katalaza).